Stranci demokratske akcije potreban je kalibar kandidata za člana Predsjedništva BiH koji će ujediniti je, sada u vremenu kada prolazi jednu od najtežih kriza od svog osnivanja.
Svjestan je toga i predsjednik najjače bošnjačke stranke Bakir Izetbegović, koji posljednjih mjeseci, osim amortiziranja udara koje ima izvana (i kao član Predsjedništva, i prvi čovjek stranke), pokušava riješiti nagomilane probleme unutar same SDA.
Od prije nekoliko mjeseci kada je Izetbegović rekao da je vrijeme za “seniore”, te naveo Adila Osmanovića, Safeta Softića, Denisa Zvizdića i Šefika Džaferovića kao potencijalne kandidate krenulo se intenzivno raditi i lobirati na terenu.
Nekako su za kratko vrijeme iz priče ispali Džaferović i Osmanović, te se stiče utisak da su jedini mogući kandidati Zvizdić i Softić. Onda je Softić, barem je tako izgledalo, sam sebe eliminisao neko večer kazavši na FACE TV kako su pretpostavke da Zvizdić sa pozicije predsjedavajućeg Vijeća ministara ima više šanse.
Politika je to “moj brale”, i zato se ovakav Softićev naoko mlak i nezainteresovan istup može tumačiti i kao zabacivanje udice na teren, da oslušne reakcije. Da mu baza kaže, ne mi ćemo tebe kandidovati, a ne Zvizdića. Za to vrijeme, Zvizdić uporno govori o svojim uspjesima na evropskom putu BiH ( građani ne osjete da im je bolje), te vjeruje da mu je to glavna referenca za kandidaturu.
Borba između Zvizdića i Softića se nije rasplamsala. Čekaju nešto. Ne reakcije terena, već da li će profesorica Sebija Izetbegović odlučiti se za kandidaturu. Ako ona odluči, onda će i zvanično postati kandidat. Ako pak kaže da se povlači, može se tek onda očekivati žestoka utkamica između Softića i Zvizdića.
Sada se postavlja pitanje, da li zaista jedna moćna i velika SDA Bošnjacima na oktobarskim izborima može ponudi samo jednog od njih dvojice? Ili je to dobar politički trik trošenja u javnosti određenih imena, kako bi se otvorio put za nekog potpuno novog?
Sve glasnije u SDA, govori se o Šemsudinu Mehmedoviću. Šefu tešanjske SDA, državnom zastupniku. Iza sebe ima popriličan broj stranačkih sljedbenika kako u ZDK-a, tako i u Krajini, ali i u HNK.
Mehmedović je, podsjećanja radi, ostao u SDA iako je bio u četvorki koja se bunila zbog brojnih nepravilnosti unutar stranke. I od tada, dobrano je ojačao svoju poziciju.
S obzirom na dobre odnose koje ima sa Nezavisnim blokom koji predvodi Senad Šepić, te A-SDA na čelu sa Nerminom Ogreševićem, moga biti eventualno ako bi bio kandidat, računati i na te glasove na izborima za člana Predsjedništva BiH.
Mehmedović se nije izjašnjavao javno o takvoj mogućnosti, ali iz stranke se može čuti da je izjavio kako bi ako ga baza predloži rado prihvatio kandidaturu jer se osjeća spremnim.
Mehmedović bi (volio ga neko ili ne) mogao računati na veliki broj prijedloga baze, za razliku od Softića i Zvizdića, gdje se prvom spočitava neharizmatičnost i gotovo nikakvi politički rezultati, a drugom to što nije bio u BiH u ratu te što nema nikoga iza sebe osim rodbine.
I ponovo se vratimo na profesoricu.
Sam Izetbegović je nedavno priznao da je oko njegove supruge krenulo neozbiljnim spinovanjima sa strane, ali da sada počinje dobijati “od ozbiljnih ljudi takve prijedloge”.
Tribine o zdravstvu koje održava sve češće, i koje su iznimno posjećene, vrlo lako mogle bi biti proljetni predizborni skupovi na kojima želi da se “politički izvaga”.
I dok jedni njenu eventualnu kandidaturu vide kao početak kraja SDA, drugi su skloni tvrdnji da bi način na koji rješava stvari (beskompromisno i čeličnom metlom) pomogao da se u stranci napravi reda i da ojača.
Mart i april brzo će proletiti, a onda SDA saopštava ime kandidata. Zvizdiću, Softiću i Mehmedoviću sve ovisi od baze, a profesorici od njene odluke. Snage se još uvijek odmjeravaju.
(Edina Latif)