Piše: Edina Latif
Bilo je to u junu 2015. godine. U prostorijama Kluba zastupnika SDA u Parlamentu BiH posvađali su se Asim Sarajlić i Sadik Ahmetović( još uvijek bio u SDA). Teži incident su spriječili drugi zastupnici koji su prisustvovali svađi.
Sarajlić je žučno reagovao i davio (rukama) Ahmetovića, jer se ovaj pogrdno izjasnio o „njegovom predsjedniku“ Bakiru Izetbegoviću.
Isti onaj Sarajlić koji je, za vrijeme dok je bio živ Sulejman Tihić bio apsolutno na strani tadašnjeg predsjednika SDA u sukobu sa sadašnjim predsjednikom Bakirom Izetbegovićem, nasrnuo je na Ahmetovića koji je i dalje ostao na strani na kojoj je bio i dok je Tihić bio živ.
Svi koji su prisustvovali komemoraciji i dženazi rahmetli Tihića, ostali su zapanjeni emotivnim govorom koji je Sarajlić tada održao. Vjerovalo se da će nastaviti putem kojim je “njegov predsjednik” išao.
No, nije dugo trebalo da se Sarajlić i odani mu prijatelj iz sudskih klupa, doskorašnji generalni sekretar SDA, Amir Zukić “prešaltaju” i stanu uz dojučerašnjeg “neprijatelja” Bakira Izetbegovića. Možda je dobro podsjetiti kako je Zukić bio glavni agitator na Petom kongresu SDA protiv Izetbegovića, a za Tihića.
Apetiti dvojca su rasli i dok je “njihov predsjednik” Tihić bio na čelu SDA, a strasti su se razbuktale u vrijeme kada se on zbog borbe sa teškom bolešću povukao sa čela stranke, a rukovođenje preuzeo kao zamjenik Bakir Izetbegović. Bolesne ambicije da se održe na funkcijama nadvladale su njihovu dotadašnju slijepu odanost Tihiću.
Politički kameleoni, Sarajlić i Zukić znali su šta im je činiti. Tihićevi najodaniji ljudi preko noći su postali vjerni Bakirovi pratioci.
Pridružili su se taboru u kojem su već bili Denis Zvizdić i Aljoša Čampara. Kroz protekle godine, njihovi političko-prijateljski interesi do te mjere su ojačali, a zajedničke ambicije porasle, da su sada ni manje ni više, godinu prije Kongresa SDA, a nešto više od dvije sedmice do Konvencije na kojoj će se izabrati kandidat za člana Predsjedništva BiH, otvoreno već krenuli i na samog Izetbegovića.
Baš onako kako su to uradili kada se Tihić borio za život. Bez imalo skrupula i morala. Moralu, očigledno, nije mjesto u politici u kojoj vladaju interesi. A interesima se, što dokazuje ova četvorka sve podređuje, pa čak i dojučerašnja neraskidiva prijateljstva i opšte dobro.
Opstaju samo najjači, a njihova se snaga ogleda u broju istomišljenika okupljenih oko zajedničkog projekta.
Mnogo šta je ogoljeno u posljednjih mjesec dana, tako da su projekat i ciljevi postali više nego očigledni.
Sarajlić, Čampara i Zukić vide Zvizdića kao kandidata za člana Predsjedništva BiH, čime pripremaju teren za majski Kongres 2019. godine kada bi od Izetbegovića pokušali preuzeti i samu SDA.
Ma koliko lobirali po terenu, ucjenjivali, molili, nudili koješta. spinovali preko svojih nekoliko odanih medija, skupljali nominacije za Zvidića, “pakleni plan” im je nenadano počela remetiti profesorica Sebija Izetbegović.
Veliki broj prijedloga koji je za nju stigao sa terena, stvorio je paniku u izbornom štabu. Vjerovali su da je Zvizdić jedini kandidat, a da na Šefika Džaferovića i Safeta Softića uopšte ne treba računati kao ozbiljne protukandidate.
Dodatni im je motiv bio i što se Sebija Izetbegović uopšte nije izjašnjavala. Jedino što je radila, ali opet u tišini bez neke posebne medijske pompe, jesu tribine o zdravstvu koje su organizirale članice Asocijacije žena SDA i Asocijacije Fatma.
Kako su krajem aprila počele stizati nominacije sa terena, nervoza i panika su rasle srazmjerno broju prijedloga za profesoricu.
I onda je krenulo bjesomučno spinovanje preko medija. U jednom trenutku tako daleko se otišlo, da je čak plasirana dezinformacija kako su Denis Zvizdić i Sebija Izetbegović dogovorili da on bude kandidat za člana Predsjedništva BiH, a ona preuzme mjesto predsjednice SDA.
Bila je to otvorena ponuda profesorici, a direktni udar na Bakira Izetbegovića.
Naši izvori iz SDA kažu da Bakir Izetbegović vidi šta se sve događa u stranci. Iako to može izgledati, kada se saslušaju njegove izjave da je neupućen u klanovske borbe, ipak je odlično informisan šta rade njegovi “najbliži i najodaniji saradnici”.
Za profesoricu Izetbegović se možda može reći svašta toga negativnog (niko nije bez mana), ali da je žena ambiciozna, da ima zacrtane ciljeve i planove koje na sebi svojstven način i ostvaruje, te da je izuzetno inteligentna i harizmatična, to joj se ne može osporiti.
Nasuprot nje je Zvizdić, kojeg do sada niko nije uspio definisati jer je kao političar bezličan, bezbojan i bez ikakvih konkretnih rezultatat tokom mandata predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Stoga, ne treba sumnjati ni jednog trenutka koga će u finišu predsjednik SDA odabrati, bude li morao birati između Zvizdića ( što znači i gubitak stranke) i direktorice KCUS-a.
Broj nominacija kojima tročlani izborni štab proglašava Zvizdićevu lažnu pobjedu, tek je puka farsa za neupućene.
Između ambicija Zvizdića, Sarajlića, Zukića i Čampare i konačne odluke 26. maja stoje još Erdoganova posjeta KCUS-u 20. maja, Kadrovska komisija, Predsjedništvo SDA te Konvencija. I možda naoko nebitan, ali presudan momenat, tajno glasanje ili aklamacija.