AGONIJA SE NASTAVLJA Pozivamo roditelje da bojkotuju nastavu 3. septembra, sve dok djeca sa poteškoćama u razvoju ne dobiju što i sva ostala!

7997
Ilustracija

Piše: Aida HRNJIĆ

Nakon što smo mi roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, a čija djeca pohađaju Edus program pri Centru Vladimir Nazor u Sarajevu saznali da nam djeca opet neće krenuti u novu školsku godinu kao sva druga ostali smo naravno šokirani i zatečeni. Počeli smo pisati upite direktoru Centra Vladimir Nazor, Ministarstvu obrazovanja KS itd.

Agonija koju prolazimo iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu stalno se ponavlja i sada je već svima jasno da nije ni greškom ni slućajno već nečiji smišljen i paklen plan. Da odmah rasčistimo nedoumice- dovoljno nam je stresno i kad nam djeca idu u svoje vrtiće i škole, a kamo li kad ne idu i gube dragocjeno vrijeme. Mene je posebno iziritirao i šokirao odgovor direktora centra Vladimir Nazor u kom piše kako „Edus treba skupiti nastavni kadar“ – iste one koji nisu njihovom krivicom dva mjeseca dobili plate koje su i onako mizerne pa normalno ljudi otišli tražiti glavi selameta. Dalje navodi da će predložiti Školskom odboru da se konačno potpiše ugovor između centra i Edusa (što jasno govori o činjenici šta su radili skoro godinu dana), da će Vlada KS nastaviti finansrati edukatore do Nove godine – a poslije toga valjda opet ista agonija itd.

Čitam nekoliko puta i ne vjerujem samoj sebi i sopstvenim očima da je realnost toliko brutalna i da je sve ovo moguće u glavnom gradu neke države pa makar to bila i BiH i sve skupa u nekom 21 vijeku!

Po milioniti se put pitam od kud svi ovi ljudi na funkcijama, kakav je ovo način, znaju li oni išta uraditi kako treba? Nije ovo problem od jučer, ovo traje i sve je gore. Sve jače i više se krše sve konvencije, prava, zakoni i norme. Ljudske i Božije.

Ministar obrazovanja se jučer na jednoj TV hvalio kako je zadovoljan mandatom, kako će  u Kantonu Sarajevo na besplatno skijanje itd, a ja ga slušajući u malo fras ne dobih i zagrcnuh se od pomisli kako će djeca da se raduju i skijaju. Neka, ne naša, ne djeca sa poteškoćama odnosno autizmom. Za njih nema ni osnovno.

Ljudi, zamislite svoje dijete da sjedi i čeka milostinju nesposobnih da se dogovore dok mu vrijeme neumoljivo curi i dijete nazaduje. Ne pričamo mi ovdje o nekom običnom vrtiću i čuvanju djeteta dok roditelj radi, mi pričamo o borbi za to dijete, bjesomučnoj borbi da se tu djecu nauči da budu samostalni koliko je to god moguće i da znaju razmišljati. Uče kako naučiti da uče.

Stravično je to šta prolazimo stalno i non stop i zaista ih je dosta više! Pozivam svakog roditelja u KS čije dijete ide u vrtić i osnovnu školu da bojkotuju nastavu sve dok njihovi drugari sa poteškoćama ne dobiju adekvatno rješenje ove užasne situacije i problema. Mail direktora Kadrića koji je pred vama govori sam za sebe i sa čime se mi sve borimo. O nepismenosti i greškama neću ni govoriti, sam sadržaj kaže sve za sebe.