Piše: Ćamil DURAKOVIĆ
Dragi moji Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci, Duboko potresen i izrevoltiran nekim dešavanjima i pojavama kojima svjedočimo posljednjih dana, a tiču se Srebrenice, kao kandidat za potpredsjednika entiteta Republika Srpska, ne mogu da, prije svega kao čovjek i Srebrenčanin, ne reagujem.
Prvo, strašno me pogodio način smjene vlasti u jednom nelogičnom periodu u mojoj lokalnoj zajednici kojom sam dugo vremena rukovodio, pružajući svoj maksimum, unatoč opstrukcijama i pritiscima istih onih koji su svojevremeno a i zarad svojih poena nekada stajali iza mene. A stajali su svi. Sitnošićarski interesi spustili su skupštinu, najdostojanstvenije tijelo nekog grada, pa i Srebrenice i u Srebrenici na civilizacijsko dno.
Samo od sebe se postavlja pitanje pa zar je moguće da se te stvari dešavaju nakon genocida, u gradu koji je prošlim lokalnim izborima prekrižen na listi prioriteta kod Bošnjaka, ako je ta lista uopšte postojala. Zar je bilo potrebno da na kraju intervenira i lokalna policija? Sramotno i ponižavajuće i pored prethodnih početaka predizbornih kampanja pojedinih političkih subjekata u Potočarima, samo šlag na tortu s kojom će se i ovaj put naslađivati velikosrpska ideološka elita.
Da li su ti i takvi ljudi uopšte svjesni svojih postupaka? Šta će na kraju od svega toga imati običan građanin Srebrenice? Osim sramote priređene građanima grada koji je na mapi Evrope zauvijek obilježen crnom tačkom. Nažalost, ništa!
Druga stvar na koju moram ponovo ukazati jesu žrtve genocida i postgenocidnog perioda kod Bošnjaka čiji je svojevrstan simbol naša draga nana Fata Orlović, hvala dragom Bogu još uvijek živa i stamena, uporna u svojim namjerama da iz vlastite avlije ukloni najveću sramotu srpskog, ali i simbol političke nemoći vlastitog naroda, čiji predstavnici, umjesto da joj pomognu, dolaze sa ponudama da taj anticivilizacijski spomenik, pravoslavni hram utemeljen najmanje na iskrenim namjerama, zauvijek ostane tu.
Tako je Ramiz Salkić, moj protukandidat i najveći Facebook heroj koji je u proteklih nekoliko godina navodno veliki borac za prava Bošnjaka u ovom bh. entitetu, ostavio za sobom godine najvećeg političkog poraza vlastitog naroda na pola države gdje im je reprezentant, pa u svoj svojoj kilavosti nani ponudio da unovči tu sramotu.
Sa druge strane, nana Fata nam se pojavila i na predizbornim plakatima. I da nije tragično, bilo bi doista smiješno. Ne, dragi moji, nana naša nije kandidat, ali bi neki kandidati preko njene muke i sa njenim likom i djelom, dojučerašnji anonimusi za koje ni vlastite stranke nisu znale da postoje, da ušićare koji politički poen i eventualno ugrabe glas.
Klasični poraz ljudskog dostojanstva kojem svjedočimo a na koji niko ne reaguje. Svu svoju beskarakternost je ovim pokazao Admir Čavka. Danas, Admir Čavka u zagrljaju s nanom Fatom pruža priliku nabrijanim antibošnjačkim masama, indoktriniranim da mrze, da čupaju i gaze slike nane Fate, simbola otpora i povratničke borbe za dostojanstvo , opstanak i ostanak!
Neka ostane zapisano da je Ćamil Duraković, ma kakav mu rezultat bio, digao svoj glas protiv najnižeg mogućeg nivoa zloupotrebe lika i djela ove žene, nene, starice i heroja. I ne samo nje!
I još nešto, krivcima za propast politike povratka u ovaj bh. entitet iz reda probosanskih političkih opcija, ne samo u Srebrenicu, još jednom poručujem: ako već bošnjačkom narodu nemate šta drugo ponuditi, prestanite sa zloupotrebom naše srebreničke golgote!