Akwasi Frimpong, prvi predstavnik Gane u skeletonu: Bio je sretan kada dobije bocu Coca Cole, danas je na Olimpijadi

124

Akwasi Frimpong prvi je sportista iz Gane koji će se na Zimskim olimpijskim igrama takmičiti u skeletonu.

Odrastajući u jednosobnoj kući u Gani, Akwasi Frimpong nije mogao ni sanjati da će se jednog dana utrkivati na Olimpijskim igrama.

Nevjerovatno putovanje

Ipak, u Pyeongchangu gdje su danas otvorene ZOI, Frimpong će dosegnuti brzinu od 90 km/h kao prvi takmičar u skeletonu koji dolazi iz ove afričke zemlje. A na putu do cilja susretao se sa brojnim preprekama. Tako je bio sprinter, bob takmičar, student i poduzetnik.

“Borba je trajala 13 godina. Razmišljao sam da odustanem, ali vodili su me strpljivost i ustrajnost. Moj odlazak na Igre poruka je svima onima koji sanjaju o nečemu velikom”, rekao je za CNN.

Kada mu je bilo osam godina sa majkom odlazi u Holandiju u potrazi za boljom budućnošću, a prilagođavanje na novi način života bilo je sve samo ne lako.

“Nikada do tada nisam vidio bijelca”, kaže on.

Talenat za sprint otkrio je u srednjoj školi, ljeta 2001. i ubrzo ga je pod svoje uzeo trener iz Surinama Sammy Monsela. Dvije godine kasnije postao je holandski juniorski prvak na 200 metara.

“U roku od 18 mjeseci ne samo da sam bio najbolji u svom gradu, nego sam bio najbolji u zemlji osvojivši prvu zlatnu medalju. Tada sam shvatio da je sve moguće ukoliko to jako želite i vjerujete u sebe.”

Ali, Frimpong je skrivao tajnu – u zemlju je ušao ilegalno i takmičenje na međunarodnoj sceni jednostavno nije bilo moguće. Trenerima je rekao da je izgubio pasoš i, mimo svoje volje, morao je da odbije ponudu da obuče narandžasti kombinezon Holandije.

“Kao najbrži dječak u Holandiji bio sam očajan i tužan. Svaki dan sam plakao, osjećao sam se kao da živim u zatvoru. Kao da mi je oduzet veliki dio mladosti.”

Cruyff inspiracija

Ipak, stvari se mijenjaju 2004. kada je počeo studirati odnose s javnošću, marketing i komunikacije na koledžu Johan Cruyff. Legendarni holandski nogometaš s vremena na vrijeme bi posjećivao studente i držao im nadahnjujuće govore. Frimpong je objema rukama zgrabio priliku i ubrzo postao međunarodni student godine. Diplomirao je 2007.

“Cruyff mi je trebao uručiti nagradu u Barceloni, ali zbog svog statusa nisam mogao biti tamo”, prisjeća se Frimpong.

Umjesto toga, Cruyff je doputovao u Amsterdam i uručio mu nagradu. Bila je to gesta koja ga je ispunila ogromnim samopouzdanjem.

“Zauzeo se za mene i u medijima govorio moju priču. Gledao me je kao osobu a ne kao broj kao što to rade službenici za emigraciju u Holandiji”, dodaje Frimpong.

Nakon što je 2008. konačno dobio holandski pasoš, Frimpong se usredotočio na trening, postavši jedan od najboljih sprintera u Holandiji.

Olimpijada u Londonu 2012. bila je kao nezamisliv san za dječaka koji je nekoć bio sretan kad bi za Božić dobio bocu Coca Cole, ali povreda tetive spriječila je ostvarenje sna i nije ga bilo u timu za Igre.

Kraj je bio početak

Ono što bi za mnoge bio kraj puta, za Frimponga je bio tek početak. Odbijajući da odustane, atletsku stazu zamijenio je za led – postao je član holandskog bob tima.

Ipak, na OI u Soči 2014. nije otišao. Bio je rezerva i to ga je jako uzdrmalo.

“Dvije godine mi je trebalo da se povratim. U sport sam uložio mnogo novca, vremena, žrtvovao sam se…Odlučio sam da osustanem, iskoristim diplomu i okrenem se onome za šta sam se školovao.”

U nedavnom intervjuu za AFP rekao je da je 2013. tražio privremeni posao kako bi plaćao račune za mobitel. Vidio je oglas u novinama i krenuo da prodaje usisivače od vrata do vrata.

“Za 15 dana prodao sam 18 usisivača, a već drugog mjeseca osvojio sam nagradu prodavši 32 komada za 18 dana. Platio sam sezonu prodavajući usisivače”, kazao je.

“Ali nešto mi nije dalo mira. Osjećao sam kao da imam nedovršenog posla, a to je da učestvujem na Olimpijskim igrama”.

Bilo je vrijeme da proba sam, te je 2016. osnovao Bob i skeleton federaciju u Gani, s ciljem da se oduži svojoj zemlji.

“Skeletonom pišem istoriju svoje zemlje i pomažem djeci da ispunjavaju svoje snove. Ostavljam zaostavštinu iza sebe, nešto što će me nadživjeti – što je mnogo važnije od ličnog cilja. Ovo putovanje je veće od mene.”

Frimpong je na današnjoj ceremonij otvaranja ZOI u Pyeongchangu nosio zastavu svoje zemlje.

Inače, Afrika je svog predstavnika na ZOI prvi put imala u Sarajevu 1984. godine – senegalskog skijaša Laminea Guejea, dok su na prošlim Igrama u Sočiju samo Togo i Zimbabve svoje predstavnike poslali na najveću sportsku planetarnu smotru.

(M. I.)