Alijeva majka je zabrinuta: Obrazovanje i briga o djeci sa poteškoćama treba da bude iznad političkih prepucavanja i ličnih apetita

Preporučujemo

Piše: Alijeva majka Senada Bajrović

‘Twinkle, twinkle little star,

- -

How I wonder what you are?’

Svi mi živimo za trenutke u kojima naša djeca dosežu i nerjetko prevazilaze vlastite mogućnosti. Kada imate dijete sa poteškoćama u razvoju, taj put ide dosta sporije i teže. Trudite se svim silama da stvorite stimulativno okruženje u kojemu će ono moći dosegnuti svoj puni potencijal i razvijati se. U državi kao što je Bosna i Hercegovina, ta stumulacija stidno se pojavljuje tek na papirima, dok je u stvarnosti ima vrlo malo i ona u najvećoj mjeri zavisi od svijesti i stručnosti pojedinca koji dolazi u direktan kontakt sa vašim djetetom.

Pjevušeći gore navedene stihove svojoj prvoj bebici, ni slutila nisam koliko ću se zapravo pitati… Šta li se krije u tom pogledu, stisku ruke, iznenadnom tantrumu, nezaustavljivom plaču moga sina koji ne zna reći šta ga ustvari muči? I ta pitanja ne prestaju. Kada sam saznala da je moje dijete u sprektru autizma, osjećala sam se kao da sam u nekom mračnom tunelu, nesigurno tapkam po podu tražeći izlaz, a ni u jednom momentu ne znam da li odabirem pravi put za svoje dijete. Konstantna je to neizvjesnost, jer se o ovom poremećaju još rade istraživanja u svijetu, a zamislite tek koliko naši stručnjaci znaju o autizmu. Ali neću sada govoriti o procesu dobivanja dijagnoze, jer o tome bih mogla napisati i knjigu.

Moj sin ide u redovan vrtić u Javnu ustanovu Djeca Sarajeva na poludnevni boravak. Na cjelodnevni boravak nije ga bilo moguće upisati, jer je dijete sa poteškoćama u razvoju, te kao takvom sugerisano nam je da mu treba ozbiljan, individualan rad kao nadopuna boravku u redovnom vrtiću, a koji u JUDS ne mogu pružiti. U vrijeme kada je Aliju bilo 2godine, u javnim institucijama nije postojao predškolski program rane intervencije, pa smo taj  segment obrazovanja dobili zahvaljujući nevladinoj organizaciji EDUS na koji nas je uputio neuropedijatar. O važnosti obrazovanja u ključnom periodu razvoja svakog djeteta nadležni su itekako upoznati, no samim zakonom još uvijek nije obavezujuće da djeca moraju pohađati intenzivne programe u predškolskoj dobi. Već samim zakonom slamaju se krila našim mališanima kod kojih tek treba da vidimo taj toliko željeni napredak. Dalje, nakon mukotrpne borbe i insistiranja roditelja da se prepozna važnost rane intervencije, i prepozna kvalitet programa koji daje rezultate, napokon poslušaše, te ubaciše program u Javnu ustanovu Centra Vladimir Nazor. O toj priči ste već dovoljno čuli iz medija, pa neću mnogo ni o tome. Dobismo mi nekako jedva 5h rada sa našom djecom.

- -

Ono što ovaj put želim da podijelim sa vama jesu moje najveće brige. Ne brine mene to što moram po 3 puta dnevno vozikati svoga sina sa kraja na kraj grada na raznorazne tretmane kojima nadopunjujemo svakodnevni raspored, a koji uglavnom dobivamo kroz projekte NVO, pa nikad ne znam kako će mi dan izgledati, jer skačemo od projekta do projekta. Ne brine mene što mi dijete nema obroka u tih 5h boravka sada u JU Vladimir Nazor kroz koji se uz hiljadu popratnih problema pokušava sporvoditi program nevladine organizacije EDUS. Ne brine mene što evo drugu godinu zaredom nastava na vrijeme ne počinje zbog nekih i nečijih administrativnih gluposti, pa ko sluđena moram tražiti kako organizovati dodatne ljude za čuvanje djeteta. Ne brine mene ni što kadar koji radi sa mojim djetetom ne prima redovno platu. Ne brine mene ni što ne postoji cjelodnevni boravak za našu djecu kako bi mogli mi roditelji obavljati posao za koji jesmo kvalifikovani i doprinosti drušvu, a ne davati otkaze i postajati socijalni slučajevi.

Pa sigurno se pitate šta me onda brine: moj sin bi trebao u školu naredne godine – eto to me brine. Svi priželjkujemo pozitivne priče o inkluziji, no u realnost me vraćaju priče roditelja koje lično poznajem. Inkluzija se svela na pojedinačnu svijest i dobru volju učitelja na kojima je veoma težak zadatak u razredu od 30 djece, bez asistenata i bez adekvatne obuke o poteškoćama sa kojima im dolaze novi učenici. Niko ih zato ne sprema, nego im se samo nametne – bitno je da je sve po zakonu i da se forma ispoštuje, a suštinu će valjda neko drugi. Čak ako se nekom ludom srećom poklope sve zvijezde, pa dobijemo sve najbolje: da je učiteljica dobra, da nema puno učenika u razredu, da dobijemo asistenta, da ga djeca prihvate onakvog kakav jest – sreći nema kraja… ups, ustvari ima, jer će ta sreća trajati 3 časa dnevno u prvom razredu (npr. od 8:00 – 10:30), do 5-6 časova do kraja osnovnog školovanja, a produženi boravak u redovnoj školi za djecu sa poteškoćama je još uvijek misaona imenica. Šta da ja radim sa djetetom od 10:30? Da ganjamo projekte? Druga opcija su nam specijalne ustanove koje imaju dva plana i programa za svu djecu: za teške (osnovni nivo) i slabe (napredni nivo) mentalne poteškoće – DA, dobro ste čuli: u ta dva programa se stavljaju sva djeca sa svim mogućim dijagnozama.

Nešto se mora početi mijenjati na tom planu i to brzinom svjetlosti. S tim u vezi navodim taj misteriozni spoj vladinog i nevladinog sektora, pa se u javnosti pominje kako NVO treba biti ‘produžena ruka sistema i kako ne bi trebala biti dio sistema.’ E pa lijepo vas molim da prvo napravite sistem da funkcioniše, pa da onda imamo taj trup na kojem ćemo produžavati te ruke. Isto tako, ozbiljno se pozabavite analizama, pa pažljivo sebi birajte te ruke koje će raditi za vas. Omogućite stalno finansiranje onima koji zaista svojom stručnošću i kvalitetom rada već godinama opravdavaju da njihovo postojanje upravo daje tu suštinu – direktan, svakodnevni rad sa djecom. Porede Edusa koji je obrazovanje djece sa poteškoćama podigao na zavidan nivo, moj sin najradije ide na muzikoterapiju u Colibre, dok ja punim baterije na grupnoj psihoterapiji u ovom udruženju. Pored redovnih aktivnosti, ovo udruženje konstantno radi na poboljšanju kvaliteta života djeci i roditeljima, pa smo im neizmjerno zahvalni na GPS satovima, i jos mnogo toga da ne nabrajam previše. Nemojte se igrati sa sudbinom djece kroz projekte, jer djeca sa poteškoćama nisu projekat, nego djeca koja zalužuju ravnopravan status kao i sva ostala djeca. Osposobljavanje osoba sa poteškoćama u razvoju može samo dovesti do produktivnog i progresivnog društva kojem valjda treba da težimo. Eto to brine majku petogodišnjeg dječaka sa autizmom. Šta onda da očekuje ta ista majka kad se ovaj redovni obrazovni sistem završi? Možete li uopšte pojmiti nivo brige za budućnost djeteta u zemlji u kojoj se ni jedan vrtić za stotinjak djece ne može osposobiti u dvije godine ‘intenzivnih’ napora kako kažu?

Pitam se kada će vlasti prepoznati da obrazovanje jeste najvažniji resor koji ne smije biti skup i u koji se treba najviše ulagati. Od kvaliteta obrazovnog sistema zavise svi ostali resori, to je baza na kojoj se gradi sve ostalo. Loš obrazovni sistem nam se poput bumeranga vraća na svim mogućim poljima, pa nam je teško riješiti zagađenje zraka, vodosnadbijevanje, osmiliti sprovođenje inkluzije, i da dalje ne nabrajam probleme koje živimo svaki dan. Uglavnom, i najjednostavnija rješenja je jako teško donijeti što zbog manjka prevenstveno znanja, a onda i zbog komplikovane administracije i milion nivoa vlasti kojima je prebacivanje loptice omiljeni sport.

Ah da, i možda ono najvažnije – jačim obrazovanjem radimo na mentalitetu ljudi i proširivanju vidika, ali će se onda teško manipulasti takvom masom jeftinim predizbornim trikovima, što u konačnici izgleda i jeste najveća kočinica ulaganju u obrazovanje.  Pitam se kada će se napraviti neka ozbiljna analiza stanja i u vladinom i u nevladinom sektoru, pa da se novac raporedjuje po zalugama i radu – čista matematika, a ne po političkim opcijama? Obrazovanje i briga o djeci sa poteškoćama treba da bude iznad političkih prepucavanja i ličnih apetita. Djeca to zaslužuju! A vi koji sjedite i zarađujte platu da bi osmišljavali rješenja, konačno pokažite da se možete izdići iznad i opravdati ukazano povjerenje građana.

Najnovije

Veliki dio Sarajeva cijeli dan bez vode, radovi neće biti gotovi do jutarnjih sati

Dijelovi Sarajeva od jutros su bez vode zbog izvođenja radova na uvezivanju dijela rekonstruisanog potisnog cjevovoda DN 700 za...