Piše: dr Slaven Kovačević ( https://slavenkovacevic.blogspot.com)
Jako interesantna tema, zar ne? Zato ćemo u ovome tekstu posvetiti pažnju izjavama visokih američkih političkih funkcionera, koje su date tokom ove godine, kako bismo ih mogli kroz analizu sadržaja, selekciju i interpretaciju, kao metode iz političke analize, približiti najširoj publici. Postoji nekoliko elemenata koji se ponavljaju u tim izjavama američkih dužnosnika, što nam daje za pravo da utvrdimo kako se radi o izgrađenim političkim stavovima prema Bosni i Hercegovini i dešavanjima u njoj.
Šta su govorili američki dužnosnici tokom godine
Ovdje ćemo istaći one izjave koje su date kao izraz konkretnih stavova prema Bosni i Hercegovini, uzimajući rezervu da je tih izjava bilo nešto više. Poredaćemo ih hronološki kako bismo ostvarili pravilnu selekciju izjava i onda ćemo u drugom dijelu dati jedan autorski komentar.
Prva izjava ove godine, koja sadrži dijagnozu političkog stanja u Bosni i Hercegovini, odnosno vršenja političkih aktivnosti, došla je od senatora Rogera Wickera, koji prilikom posjete Bosni i Hercegovini kaže sljedeće:
“Umorni smo od načina na koji etničke politike dominiraju političkom debatom, što otežava donošenje odluka za napredak. Dijelimo mišljenje s našim saveznicima i građanima u BiH koji žele ići naprijed, a BiH ne može ići naprijed ukoliko se vlasti ne pozabave i ne riješe pitanje korupcije. Podjele među građanima nisu toliko duboke kakvim ih predstavljaju politički lideri. Koriste ih samo da bi ostali moćni. Morate se više boriti protiv korupcije i kriminala.”
Senator je, također, rekao da građani treba da ostave po strani zaštitu etničkih privilegija koje ih udaljavaju jedne od drugih i da promoviraju politike koje će im omogućiti nova radna mjesta, napredno obrazovanje i prosperitet koji žele.
„Iako je naš odnos sa svim zemljama Zapadnog Balkana bitan, Sjedinjene Države imaju poseban interes u Bosni i Hercegovini. Moramo se više usredotočiti na to” poručio je senator Wicker.
„Sada je 2018. godina. Predstavnici manjina ne mogu da se kandidiraju za državno Predsjedništvo, samo zbog svoje etničke pripadnosti. Također, ni Bošnjaci ni Hrvati u Republici Srpskoj ni Srbi u Federaciji BiH ne mogu da se kandidiraju za Predsjedništvo zbog svoje etničke pripadnosti, u Evropi, u 2018. godini. Ne mogu ni brojni građani koji su, po principu, odbili da se izjasne u vezi sa svojom etničkom pripadnosti. Ovo se nastavlja i pored brojnih presuda Evropskog suda za ljudska prava koje kažu da ovu manjkavost treba ispraviti u Ustavu” istakao je Wicker i dodao da u navedene kategorije spada više od 300.000 od 3.5 miliona ljudi koji žive u BiH.
“Ovo je jednostavno pogrešno, i mora prestati” ocijenio je senator Wicker.
Nastavak ove linije promatranja Bosne i Heregovine, bila je i u izjavi Erica Georga Nelsona, koji je nominiran za novog ambasadora SAD-a u Bosni i Hercegovini. On kaže sljedeće:
„Kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, Sjedinjene Države će ostati čvrsto odlučne da podrže suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Dvadeset i tri godine relativnog mira veliko su postignuće, ali ne smijemo to uzeti zdravo za gotovo. Put koji najsigurnije vodi budućnosti koja obećava jest integracija u euroatlantske institucije. Nažalost, isuviše mnogo političara u BiH i dalje etnički nacionalizam i osobno bogaćenje stavljaju daleko ispred ključno potrebnih reformi.”
Poslije njega javlja se Ambasada SAD-a u Bosni i Hercegovini, koja kaže sljedeće:
„Šokantno je da ti pojedinci sa govornica iznose potpune laži, posebno uzimajući u obzir koliko je lako pobiti njihove neosnovane tvrdnje. Takva retorika je neodgovorna, zapaljiva i izvan svih demokratskih normi. Očigledno je da se određene političke grupe boje da će njihove koruptivne i nezakonite aktivnosti biti istraživane i procesuirane. Umjesto da se usredotoče na pitanja od stvarne važnosti za građane BiH, njihova sebična logika je da pokušaju zavarati građane stvaranjem lažnih neprijatelja, navodi se iz Ambasade SAD-a i dodaje:
Sjedinjene Američke Države neće dopustiti da budu prikazane kao neprijatelj ljudi u BiH kada je jasno da drugi aktivno rade protiv interesa samih građana. U skladu s našom dugogodišnjom podrškom suverenitetu, teritorijalnom integritetu i stabilnosti BiH, kao i dobrobiti svih građana ove zemlje, nastavićemo insistirati na mjerama neophodnim za izgradnju pravosudnog sistema koji će se boriti protiv terorizma i korupcije, kao i mjerama za poboljšanje vjerodostojnosti i transparentnosti izbora, uključujući i ukazivanje na izborne prijevare svaki put kada ih uočimo.“
I na kraju, Direktor odjela State Departmenta za Jugoistočnu i centralnu Evropu, Matthew Palmerje u Beogradu, nedavno, kazao sljedeće:
“Sve one koji žele da dovedu u pitanje integritet države BiH treba upozoriti da SAD i naši partneri ostaju i dalje privrženi jedinstvu Bosne, Daytonskom sporazumu i institucijama. Obavezali smo se da očuvamo nenarušiv suverenitet BiH.”
To je otprilike, najvažniji zbir izjava o američkim stavovima prema Bosni i Hercegovini, gdje se prikazuje nekoliko stavova koji se kontinuirano ponavljaju.
Šta su, onda, jasni američki stavovi prema BiH?
Prvi od njih ogleda se u tome da Sjedinjene Američke Države kao tvorac i primarni garant Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH, potpisanog novembra 1995. u Daytonu, kažu da su čvrsto opredjeljene za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, pa poručuju svima onima u zemlji, susjedstvu, pa i šire, da će svako odstupanje od Daytona, odnosno udari na suverenitet i teritorijalni integritet BiH doživjeti jasnu američku reakciju. Ovo nije mala stvar, kada na primjer znamo da predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, do sada nije iskoristio riječ »suverenitet« kad god je govorio o Bosni i Hercegovini. Njegova fraza da Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH je manjkava, sve dok ona ne dođe u fazu da Srbija poštuje i suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Povod za odsustvo termina »suverenitet« veoma je jednostavan i vidan, ogleda se u tome da Srbija nije spremna priznati suverenu vlast BiH, uz ponavljanje da će ona podržati sve što se dogovore tri naroda i dva entiteta. Tu leži »kvaka« koja jasno govori da Srbija vrlo svjesno i planirano nastoji držati stvar »u toplome« kako bi nekada ostvarila jedan od svojih ciljeva, a to je podjela Bosne i Hercegovine i pripajanje jednog njenog dijela Srbiji. Zato se izbjegava termin suverenitet, derogira suverena vlast BiH, kao da ona ne postoji, pa težište donošenja odluka prebacuje na narode, kao da su oni nositelji suvereniteta, a nisu, jer su to svi bosanskohercegovački ljudi, njeni građani, koji svojim glasanjem na izborima obrazuju suverenu vlast Bosne i Hercegovine.
Slična stvar, dolazi iz susjedne Hrvatske, koja ide još jedan korak dalje. Premijer Hrvatske Andrej Plenković, vidno zloupotrebljavajući poziciju članstva u Europskoj uniji, kontinuirano ulazi u prostor unutarnjih pitanja ili suverenih prava Bosne i Hercegovine, počev od izbornog zakona, pa recimo do jednostranih odluka Hrvatske o teritorijalnim vodama u Neumskom zalivu, gdje se očito poništava pravo Bosne i Hercegovine na njene teritorijalne vode. Ovo su samo neki od primjera udara na suverenitet Bosne i Hercegovine, što vrlo izvjesno Amerika vidi i zna. Šta će biti njena reakcija, vidjećemo.
Drugo važno pitanje, tiče se etničkih politika, koje SAD, po izjavama koje smo pročitali, vide kao problem u Bosni i Hercegovini, na način da postoje lideri etničkih politika, koji svjesno proizvode etničku tenziju, kako bi ostali na pozicijama vlasti i tako nastavili osobno bogaćenje. To se može veoma precizno evidentirati iz izjava američkih dužnosnika, koji još dodatno kažu da sebičnost lidera etničkih politika nadilazi prava građana, odnosno koriste emocije građana kroz proizvođenje straha samo sa ciljem ostanka na vlasti i osobnog bogaćenja.
Onda dođe treći, jako, jako važan element, a to je prevelik stepen korupcije, koja je proizvod sistema, kojeg su formirale, opet etničke politike, gdje Ambasada SAD-a, ponovimo to još jednom, jasno kaže: „Očigledno je da se određene političke grupe boje da će njihove koruptivne i nezakonite aktivnosti biti istraživane i procesuirane.“ U ovoj izjavi se vidi da Amerika zna za sistemsku korupciju u Bosni i Hercegovini i ko su njeni nositelji. Možda slijedi neko novo proširenje američke crne liste, vidjećemo.
I na kraju, ne manje važno, četvrto, Sjedinjene Američke Države su svjesne sistemske diskriminacije, koja je direktan proizvod etničkih politika, koje kako kaže senator Wicker, neće da provedu presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassburga, čime bi zapravo propao sadašnji politički sistem, koji je 23 godine nakon Daytona eskalirao do te mjere, da je narušavanje osnovnih ljudskih prava postalo uobičajenom političkom praksom, što je neprihvatljivo.
Tekst je već podugačak, pa ćemo, za sada ovdje stati. Ovi stavovi Amerike, predstavljaju jednu motivaciju, olakšanje, za nas građane Bosne i Hercegovine, da najveća svjetska sila pravilno evidentira probleme u Bosni i Hercegovini, kao i to ko su nositelji stvaranja tih problema. Ono što se možemo nadati, realno, da uočavanje ovih nedostataka u političkom sistemu i političkom životu Bosne i Hercegovine, svakako će izazvati reakciju Amerike, velikog prijatelja Bosne i Hercegovine, što prema dosadašnjoj praksi često ide jako sporo i mravljim koracima. S druge strane je strah, da ta reakcija, ipak, ne dođe prekasno.