Armenija – zemlja u kojoj se godišnje gubi 1.400 djevojčica abortusom

106

Postoji tako mnogo žena koje nikada nećemo vidjeti – zato jer nikada neće ni biti rođene.

Abortus samo zbog toga jer se radi o ženskom djetetu dešava se u Kini i Indiji i svjesni smo toga, ali i u Armeniji? Ova zemlja je dio regije koja se nalazi na drugom mjestu, odmah iza Kine, po broju abortusa ženskih fetusa. Tu se 120 dječaka rođa na svaku stotu djevojčicu.

Novinarka The Guardiana je boravila ovdje. Jedna od žena sa kojom je razgovarala objašnjava joj kako joj je kćerka rekla: “Idemo u crkvu zapaliti svijeću kako bi dobila mlađeg brata”.

Njene kćerke žele dječaka, ona želi dječaka, kao i njen muž. I to je razlog jer je imala devet ili deset abortusa, nije ni sama sigurna u broj.

“Ako zatrudnim ponovo i ako bude djevojčica..”, govori tiho ona. Nije sigurna šta će uraditi. Čula je i da postoji doktor u glavnom gradu koji joj može pomoći.

Selekcija na osnovu pola, ono o čemu pričamo, zabranjena je u Armeniji 2016. godine.

Ipak, kaže da neće biti tužna ukoliko ostane bez bebe.

“Moj muž zato hoće. Optužuje me da sam se riješila sve te djece”, kaže,. On je odsutan jer radi u Rusiji.

Ona smatra da će zato jednog dana ostati sama, jer će i kćerke otići od kuće. Ovo je dio razloga selekcije polova – potreba da se osigura naslijeđe porodice, i vjerovanje da će dječaci omogućiti to. Djevojčice odrastu, udaju se i odlaze. Odu u porodicu svog muža. Dječaci su investicija. Djevojčice su gubitak. Ovo se neprestano ponavlja u ovoj zemlji.

A neki od najvećih pritisaka na žene dolaze od – njihovih svekrva.

Armeniji su potrebne djevojčice

Pa tako, dok su žene prije rađale sedmero ili osmero djece, žene u ovoj zemlji danas rađaju samo jednom – u prosjeku. U prošlosti, obično ako je zadnje dijete bilo žensko, ime bi joj bilo “Dovoljno”, na armenijskom jeziku.  Doktori danas podstiču žene da slave ako su trudne i nose djevojčicu, dok postoje i priče o ženama kojima nije dozvoljeno da čuju pol djeteta do 12 sedmice.

Armeniji trebaju djevojčice.

“Gubimo oko 1400 djevojčica godišnje. S kim će se onda dječaci ženiti, ako gledamo na duge staze? Kako ćemo održavati naciju? Nas ima samo tri miliona. Nemamo pravo na takve gubitke. Neće imati ko rađati djecu”, rekla je doktorica Hrachya Khalafyan za Guardian.

Ukoliko se ovaj trend nastavi, ipak, ova zemlja će izgubiti skoro 93.000 žena do 2060. godine. To je ogroman broj potencijalnih majki. I svi govore o mogućim potencijalima, ali niko nije okrivljen za ovo što se događa. Svi su dio rješenja.

“Ne možemo promijeniti stereotipe na osnovu spola, ali možemo pogledati podatke. Možemo razgovarati o ljudskim pravima”, rekla je doktorica.

Dio ove priče je i Margaret, djevojka koja radi sa djecom sa poteškoćama. Ona vjeruje da svako ima pravo na život.

“Znate kada želite neku skupu torbicu i ubijedite muža da vam je kupi? Sigurno isto možete uraditi i kada je riječ o djeci. Razgovarajte sa njim, recite da želite djevojčicu. Uvjerite ga. Recite da želite da živi”, jedan je od njenih savjeta.

(Ines Sandžaktarević)