Deklaracija HNS-a, što je u Mostaru „jednoglasno“ usvojila Čovićeva „nadstranačka“ ekspozitura, kontradiktorni je dokument koji oprezno i izuzetno biranim riječima zapravo pokušava ono što Dodik radi otvoreno i vrlo agresivno, ocjenjuje to u komentaru za agenciju Patria hrvatski historičar i dugogodišnji profesor na prestižnom Univerzitetu Yale, profesor emeritus dr. Ivo Banac.
Hrvatski narodni sabor (HNS) u subotu je jednoglasno usvojio Deklaraciju koja kroz sedam tačaka definira smjernice djelovanja hrvatskih političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini, među kojima je i insistiranje na novom unutrašnjem preustroju Bosne i Hercegovine, kao i odbacivanje kvalifikacije udruženi zločinački pothvat kako je Međunarodni krivični suda za bivšu Jugoslaviju presudio tadašnjim čelnicima Republike Hrvatske i Hrvatske Republike Herceg Bosne.
Profesor Banac primjećuje da se Deklaracijom HNS-a bez spominjanja bilo koje stranke, političkog bloka ili bh. lidera, traži povratak na „izvorne Washingtonske i Daytonske sporazume“, kao da su oni, ističe Banac svojoj opservaciji, u jednom trenutku stavljeni van snage, dok se OHR optužuje za nametanje ustavnih amandmana koji su, kako je istaknuto u Deklaraciji, doveli u pitanje „hrvatsku konstituivnost u BiH“.
„Zato se i traži ukidanje OHR-a, što Čovićeve sljedbenike stavlja u tabor ruske politike, koja je u više navrata predlagala upravo takav rasplet. Zapravo, ne žele se temeljne promjene u pravcu konsolidiranja BiH nego „neteritorijalna autonomija Hrvata u BiH“. Na taj se način želi zaobići činjenica da su Hrvati posve obespravljeni samo u srpskom entitetu te dati alibi za politiku oslanjanja na Dodika, Vučića i Rusiju“, ocjenjuje profesor Banac.
Uvjeren je da su oni dijelovi Deklaracije koji govore kako je članstvo BiH u EU i NATO-u „najvažniji vanjskopolitički cilj“ HNS-a samo mazanje očiju, „posebno kad se zna da jedino Dodik odbacuje takav cilj, navlastito kad je riječ o NATO-savezu.“
„Stavke o borbi protiv korupcije zvučale bi uvreljivije kad bi dolazile iz nekog manje kompromitiranog izvora. Povijesna tumačenja vezana uz kritiku Haaškog tribunala također bi bila uvjerljivija da nisu izložena u kontekstu borbe za teritorije“, kaže profesor Banac, i dodaje da se može jedino složiti da je za postizanje ‘političke stabilnosti nužno da se sva tri konstituivna naroda uistinu konstitutivna i jednakopravna na cijelom teritoriju BiH’.
„No, za postizanje takvog cilja potrebna je drukčija politika, nikako Čovićeva, koja je Hrvate u BiH i dovela u trenutni ćorsokak“, zaključuje profesor Banac.