Bosanska ruka u bosanskom novčaniku

262

Piše: Dino PROHIĆ 

Opet novi izbori, opet nove laži, pjeva Dubioza kolektiv. Predizborna kampanja, brutalnija nego ikada je uveliko počela. Vrijeme je to da se i onaj koji daje svoj glas upita kome daje povjerenje.

Upravljanje zemljom daleko je od pitanja “naši” ili “njihovi”, bez obzira na to što se glasačima u BiH stvari tako predstavljaju. Vrlo pojednostavljeno, posao političara je da kao uredan domaćin raspolaže sredstvima koja ima, da bi svojoj obitelji (narodu koji živi u njegovoj državi) obezbijedio što je moguće komotniji život.

Naravno, radi se tu i o planiranju i gledanju unaprijed. Uredan domaćin mora misliti na sljedeću godinu, a najrađe i na nekoliko godina unaprijed. Samo sistematskim i osmišljenim radom se iz siromaštva može doći u blagostanje. Osnova za izlazak iz siromaštva ima. Zemlja je rodna a klima pogodna. Nad zemljom teku dobre vode, a pod zemljom su dostupna rudna bogatstva. Znači, treba samo početi od nečega. Komšiluk nije kakav, ali i sa njima bi se čovjek mogao dogovoriti kada bi se malo potrudio. Ako ništa, da ne puštaju stoku u našu livadu. Pa odatle polako graditi dobrosusjedske odnose.

Djeca su nam se odavno razmilila po svijetu. Naučili mnogo toga, znaju ljude i navike u dvorištima tih gazda za koje rade. Imaju i novaca da investiraju, kad bi znali da je gazda njihovog imanja neko ko će im garantovati povrat tog novca. Ali, ovima koji sad vode imanje, ne može se vjerovati. Pojavili su se malo nakon pada Berlinskog zida, zauzeli vlast jer su kako oni kažu, “legitimni predstavnici naroda”. I nakon toga nisu napravili NIŠTA ispravno.

Imanje propada, moralo se tu prodati po koji plac, mašine otišle isto. Kad se mora vraćati kamataru, domaćini nabiju akcize. Šta će, nije se lako zavaliti. Djeca ha završe neki minimum škole kupe prnje i odlaze.Propada imanje na najboljem mjestu u okolini, između planina i mora, na velikim rijekama a opet blizu svega. A moglo bi biti najbolje imanje, samo da je malo pameti.

A domaćini, braća koja kao vode imanje nisu sigurni tu gdje jesu. Stalno im neko puše za vrat, i neko bi da im uzme to pravo na vođenje prćije, ali ni ti drugi nisu čemu. Ne nude ništa novo, samo tvrde da su pak oni “legitimni predstavnici”. Promućkaj i prospi.

Džabe je to kritikovati. Od puke konstatacije da ništa ne valja, nema ni hajra.

Dakle, dragi pretendenti na mjesto domaćina, ovo je poruka za vas.

Žao mi je, ali ne mogu da vam vjerujem samo kad mi kažete da ćete me baš vi zaštitit od svih onih koji hoće da mi dohakaju.

Dajte mi razlog zašto baš vama trebam povjeriti budućnost svoje avlije i svoje djece, a ako može i kakav plan kako do toga doći. Pa da vam dam svoje povjerenje. Tako to funkcioniše. Dosta je bilo šuplje.

Vezani članci

U susret nedjelji 7. oktobra: Opet će svi za svoje... Piše: Dino PROHIĆ Defetistički izraz iz naslova je u pravilu povezan sa predizbornim argumentima glasačke mase. Iz sveg straha da ih neko ne prevari,...
MIŠLJENJA Ni Čović ni Komšić, hvala Piše: Dino PROHIĆ  Farsa oko novog Izbornog zakona, u Federaciji BiH ne prestaje. Nakon što su se četiri stranke sa bošnjačkim i bosanskim predznakom...
Savjetnik za odnose sa javnošću u Vladi Norveške D... Piše: Dino PROHIĆ, Viši savjetnik za odnose sa javnošću u Vladi Norveške Fake news Lažne vijesti ili, kako se to popularno kaže ”fake news” nisu niš...