Kada su Bošnjaci u pitanju, neupućeni, a i oni zlonamjerni će uvijek istaći kako je to nova nacija. Nažalost, dosta samih Bošnjaka, čini se, vjeruje u tu laž podmetnutu od vjekovnih neprijatelja Bosne. To se najviše primijeti u tzv. “jugonostalgiji”. Dosta ljudi u svojim četrdesetim i pedesetim i dan danas prave klasifikaciju: Musliman, Bošnjak, Srbin. Ova podjela u današnjem vremenu se najviše čuje u nametnutoj, nažalost legalnoj, “Republici Srpskoj”. Ta podjela proizilazi iz vremena srbo-jugoslovenske dominacije nad našom historijom, kulturom i ekonomijom. Ta podmukla politika je na sreću svih istinskih patriota ove zemlje zaustavljena i danas smo ostvarili jedan ogroman korak naprijed. Ipak, i dalje se uočavaju određeni problemi identiteta. Ponekad to dolazi i iz samih redova bošnjačkog naroda. Jedan od primjera jesu suveniri i način na koji se predstavljamo ostatku svijeta. U glavnim gradovima Srbije i Hrvatske nema mnogo referenci u pogledu BiH, bilo da je riječ o određenim suvenirima ili bilo čemu drugom. Nema dresova nacionalnog tima, motiva koji predstavljaju gradove BiH i tako dalje. Ovo naravno nije veliki problem, ali je veoma zanimljivo da u srcu Baščaršije postoji ogromna zastupljenost simbola susjednih zemalja, bilo da se radi o simbolima sportskih timova, šalova i slično.
Ljudi nastoje zaraditi novac i prilagođavaju ponudu potražnji, što je i razumljivo. Ali, zaista, ponekad bi se stvar mogla posmatrati iz drugog ugla. Zašto se BiH, a s njom i bošnjački narod, mora konstantno vezati za zemlje iz regije. U političkom diskursu još uvijek vlada neki vid podsjećanja na Jugoslaviju u vidu ustaljenih izjava koje uvijek uključuju tzv. “Ex-Ju” prostor. Nikad se u susjednim zemljama neće vidjeti simboli Bosne i Hercegovine u sklopu prezentacije stranim turstima. U Beogradu ili Zagrebu nema na štandovima nikakvih referenci u pogledu Bosne. To u glavnom gradu naše zemlje nije slučaj. U raznim popularnim pjesmama postoji niz momenata koji degradiraju Bošnjake, ali koje su, bez imalo problema, nezaobilazan repertoar na svim druženjima. Olako shvaćene, ovakve stvari pokazuje odnos koji imamo prema našem identitetu. U dosta navrata se u diskursu mogu čuti diskreditiranja prava na naciju i ime iz redova samog bošnjačkog naroda. Identitet nije stvar pregovaranja, on je onakav kakav se razvije u datim historijskim okolnostima, niti se identitet veže za određenu stranku ili ličnost. To je jednostavno ono na šta imamo pravo i zašto se toga odricati. Nerazumljivo je da se na štandovima u Sarajevu i Mostaru mogu vidjeti majice sa natpisima: Srbi, Hrvati i Muslimani. Pogotovo u konteksu sve veće posjete ljudi iz cijelog svijeta gradovima BiH. Identitet je nešto što ne treba prepuštati lahko, pogotvo u kontekstu uređenja Bosne i Hercegovine. Dovoljno je što u velikim djelovima BiH dominiraju zastave drugih zemalja. Naša zemlja je, ionako, pod političkom okupacijom.
Uporno se vezivati za prevaziđenu ideju Jugoslavije, neće donijeti mnogo prosperiteta Bošnjacima. Potrebno je raditi na razvijanju svijesti pogotovo u segmentima popularne kulture kako bi se ovakve stvari prestale dešavati. Narod koji ne čuva svoj identitet je osuđen da ga izgubi. Simboli bosanske državnosti se moraju trtetirati s poštovanjem od strane bošnjačkog naroda. Potrebno je razviti svijest kod naroda jer, kada se pogledaju ovakvi primjeri. jasno je da još uvijek postoje nejasnoće. Idnentitet, koji je velikim naporima vrećen za vrijeme agresije na Bosnu i Heregovinu, je vrijedniji od “jugonostalgije”. Mnogi simboli naše države su ionako u rukama sila koje mnogo ne mare za njihovu sudbinu. Od kulturno-historijskog naslijeđa do svojatanja imena životinjskih vrsta, koje su auhtohtone za Bosnu i Hercegovinu. Činjenica, da su stećci uvršteni na listu UNESCO-a kao zajedničko naslijeđe Bosne i Hrvatske, je porazna. Ovo je ostvareno uslijed slabog uticaja koji ima bosanski historijski lobi.
Koliko je tradicije i historijskog naslijeđa oteto od Bošnjaka i onda pripisano drugima, to je teško reći. Sve ove stvari su sastavni dio onoga što Bosnu čini posebnom, ali se u svijetu prikazuju kao tuđe.Iako je realnost onakva kakvu je poznajemo, prihvatati ideje da postoje dva Sarajeva ili da je Republika Srpska legitiman, neće dugoročno donijeti dobro Bošnjacima i svima koji vole Bosnu i Hercegovinu. Tolerisanje srpske trobojnice u centru Sarajeva za praznike, nije znak multikuluralnog Sarajeva. To je čista provokacija namijenjana da pošalje određenu poruku. U diskursu generalno, u medijskom prostoru postoji niz istupa, gafova, grešaka koje su suštinski maliciozne prema Bošnjacima ili ljudima koji dolaze iz ove zemlje. Vrijeme je da se na takve stvari počne reagovati mnogo žustrije. Mora se raditi na očuvanju kulture i historije Bosne i Hercegovine, barem u onim djelovima gdje ta ideja živi. Podanički mentalitet i bezuslovno podržavanje susjeda, neće donijeti korist za Bošnjake. Navijanje za druge timove i lažni dobri odnosi nisu riješenje. Dok susjedi ne prestanu ovu zemlju gledati kao ono što im pripada, neće biti zdravog odnosa među narodima. Bošnjaci bi morali biti svjesni da svoje korijene moraju poštovati, a svoj identitet staviti ispred svih. Tako će nas i drugi više cijeniti i možda početi tretirati sebi jednake.
(Intelektualno.com)