U prethodnim danima Centar za mir i multitetničku iz Mostara saradnju objavio je skoro 300 fotografija koje su slikali pripadnici međunarodnih mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini u periodu od 1994. do 1996. godine.
Fotografije su nastale neposredno nakon rata u Mostaru, Stocu, Jablanici, Počitelju, Sarajevu i drugim dijelovima BiH. Kako navode iz Centra za mir i multietničku saradnju Mostar, autor fotografija je nepoznat, a slučajno su pronađene među skupljenim fotografijama u arhivi Centra za mir.
Sinoć je objavljena i do sada neviđena fotogalerija slika koje su slikali pripadnici međunarodnih snaga iz zraka na pšodručju Sarajeva. Neke od njih možete vidjeti u našoj fotogaleriji, a sve na stranici Centra za mir – https://www.facebook.com/centarzamir/
Prema riječima predsjednika Upravnog odbora Centra Alije Behrama, radi se o fotografijama iz dokumentacionog centra SFOR-a, odnosno UNPROFOR-a, sa kojim ovaj Centar godinama sarađuje.
– Ovo je na neki način bila kuća u koju su predstavnici mirovnih snaga dolazili kako bi se informisali ili možda i dobili neki vjerodostojan dokument ili trag na osnovu kojih bi svoja saznanja proširili – kazao je Behram za N1.
Kako ističe, ta saradnja traje i dan-danas.
– Oni su zapazili da smo mi još prošle i pretprošle godine pozvali sve građane Mostara, BiH, regije, naše ljude iz dijaspore, da nam ustupe svoje fotografije koje su napravili u svojoj ulici, mahali, na raskršću kuda su prolazili, gdje su vidjeli strahote svega onoga što je rat ostavio – govori Behram.
Centar za mir u tom pogledu naišao je na ogroman odziv ljudi, koji su lično donosili svoje fotografije za koje su ljubomorno ili porodično vezani.
– Mi smo ih skenirali i vraćali im orginale. Na taj način su nam i predstavnici mirovnih snaga u okviru dobronamjerne razmjene informacija i podataka ustupili ovaj set od 300 fotografija. Mi smo ih probrali i objavili na svom web portalu – kazao je Behram.
Pojašnjava da Centar za mir u svojoj bogatoj arhivi raspolaže sa više od 10.000 fotografija.
Behram ističe kako je Centar za mir još od svog osnivanja, prije 16 godina, sve vrijeme bio na tragu ideje da Stari most bude spomenik mira cijeloga svijeta.
– To se i dogodilo, jer je tadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević pozvao da most ne gradi samo Turska, što je turski predsjednik Sulejman Demirel bio ponudio. Ne, vi možete biti jedan od graditelja, a most će graditi cijeli svijet. Ta ideja Oručevića, koji je osnivač i direktor Centra, bila je dobitna kombinacija – rekao je Behram.
Potcrtava da Stari most danas pohodi cijeli svijet, a prema procjenama, godišnje ga posjeti između 700.000 i milion turista.
Behram je podsjetio da je Centar za mir 2003. godine organizirao međunarodnu izložbu „Stari most – spomenik mira“, koja je krenula iz Beča, pa preko Zagreba, Beograda, Istanbula, Atine i Sarajeva završila u Mostaru.
– Kad prelistate ove fotografije koje su nam ustupili pripadnici međunarodnih snaga, vrate se emocije, posebno ljudima koji su bili svjedoci tog vremena. Mene su interesovale, naravno, fotografije koje se tiču Mostara, jer sam ja svaki dan rata proveo u Mostaru. U to vrijeme bio sam ratni dopisnik „Oslobođenja“, gdje sam bio zaposlen od 1970. godine – riječi su Behrama.
Prema njegovim riječima, kultura sjećanja mora biti temelj svega onoga što dolazi kasnije, a to je izgradnja mira i pomirenja.
– Mi moramo doći do minimuma zajedničke sadržine šta se to nama događalo ili dogodilo. A do toga ne možete doći ako nemate ozbiljnu dokumentaciju i argumente koje ćete podastrijeti pred ljude sa kojima razgovarate – istakao je Behram.
U Centru za mir, navodi, ne zaključuju, već dokumentiraju najbitnije događaje, rade na razmjeni dokumentacije.
– Dobijemo mnogo, kao što smo i mnogo dali. Centar za mir bio je zaslužan da snimci rušenja Starog mosta odu u Haški tribunal. To je službeno zatraženo od nas i od tadašnje RTV Mostar. Mi smo to dokumentirali i poslali – objašnjava Behram.
U posjeti mostarskom Centru za mir ovih dana borave studenti arhitekture iz Holandije, koji su fascinirani njegovom arhivskom građom.
– Radi se o dvije grupe od po 30 studenata koji za potrebe svojih magistarskih radova istražuju blisku prošlost Mostara. Posebno ih interesuje kako se grad toliko ranjen i uništen u ratu obnavlja. Postavljaju mi pitanje zašto se toliko sporo obnavlja posebno istočna strana Neretve? Ja im nisam mogao da odgovorim, jer to je pitanje za vlast, za sve ove koji vladaju u gradu u kojem nije bilo izbora već 11-12 godina, u kojem ne znam ni ko vlada, ni po kojem legalitetu i legitimitetu. Ali eto imaju koga da pitaju – napominje Behram.
Dodaje kako su koristeći dokumentaciju Centra za mir mnogi ljudi iz njega izašli sa okorićenom knjigom.
– Čak smo mi neke edicije i pomagali kroz štampu, jer smo bili zainteresovani da to ugleda svjetlo dana – navodi Behram.
Centar za mir, nastavlja, priredio je jednu prekrasnu izložbu pod nazivom „Mostar i urbicid“, kojom su frapirani ostali čak i oni koji su bili svjedoci tog vremena.
Predsjednik Upravnog odbora Centra za mir naglašava da njemačku javnost interesuje kako je Stari most uistinu postao most kojeg pohodi cijeli svijet i koji je vlasništvo cijelog svijeta, a pod zastavom je UNESCO-a, kao jedna neprevaziđena i neusporediva arhitektonska vrijednost.
– Boga mi, i mi sebe upisujemo u one koji su za to zaslužni – govori Behram.
U zgradi Centra za mir, prema njegovim riječima, u neko perspektivno vrijeme mogao bi osvanuti muzej tolerancije, muzej sjećanja.
– Brojni turisti koji prolaze ovom ulicom – Kinezi, Japanci, Tunižani – zaviruju šta se ovdje nalazi. Čuli su za Centar za mir. Nama su holandski studenti došli u posjetu jer su im o nama vjerovatno pričale njihove kolege s Građevine u Mostaru. Oni smatraju da je ovo njihova kuća u kojoj mogu mnogo da vide, saznaju i nauče – rekao je Behram.
Kako navodi, turisti dolaze da čuju malo više o Mostaru, nego što im to turistički vodiči govore.
– E, zašto im ne bismo pod ovim krovom sa obiljem takve dokumentacije pustili i film o rušenju ili izgradnji mosta, rekonstrukcijama svih mostova koji su tada porušeni na rijeci Neretvi – priča Behram.
Dodaje kako je Centar za mir dokumentirao i pratio, ne samo dobijao dokumentaciju od drugih, već i bio neposrednim svjedokom događaja.
– Ja sam se za „Oslobođenje“ bio prvi i jedini novinar koji je, zahvaljujući tome što je gospodin Oručević u to vrijeme iz Predsjedništva BiH dobio na korištenje satelitski telefon, javio u program tadašnjeg radija BiH – prisjeća se Behram.
Centar ima šta da pokaže kroz izložbu, knjigu, film.
– Bio bi to jedan od savremenijih muzeja u BiH, centar pod čijim krovom bi se mogle organizirati i debate i rasprave, gdje bi to bilo široko otvoreno za sve one koji žele da glasno promišljaju. Mi se hvatamo svih delikatnih tema, ne želimo da preskočimo niti zatajimo nijedno pitanje ili odgovor o kjojem želimo glasno da govorimo – zaključuje Behram.(Vijesti.ba)