Jedan od onih kandidata, koje sa ponosom na skupovima Naroda i pravde spominje i ističe Elmedin Konaković, je i Mirsad Pindžo, čovjek poznat pod nadimcima „preletač“, „prevrtaner“, a nerijetko se može čuti za njega da kažu „sve stranke u Mirsi, Mirso u svim strankama“.
Pindžo, taj „čestiti i pošteni kandidat“ je na trećoj poziciji liste Narod i pravda za Parlament Federacije BiH.
U svojoj dosadašnjoj „političko-plivačko-ronilačkoj“ karijeri mijenjao je stranke, sve zarad ličnih interesa, a iz jedne je čak bio i izbačen. Krenuo je iz SDA, ali kada je vidio da mu se planovi baš i ne ostvaruju prebacio se u Stranku za BiH.
U kampanji za lokalne izbore 2008. godine, Pindžo, tada član i kandidat Stranke za BiH je sa grupom stranačkih kolega, u noći 27. septembra u Trnovo, bio u pratnji tegljača koji je dovezao 36 steonih junica. Iako je „afera junica“ zadokumentovana i proslijeđena iz CIK-a u Tužilaštvo BiH, sankcija nije bilo.
Četiri godine kasnije, u decembru Stranka za BiH iz svojih je redova, ipak je isključila Mirsada Pindžu i Besima Mehmedića. Njih su dvojica, kako je tada saopšteno iz S BiH, „stavili svoje lične interese ispred interesa stranke.
-Isključeni su i zbog prodaje ugleda Stranke za BiH, čime su izvršili tešku povredu Statuta SBiH. Mehmedić je tada, samoinicijativno, bez znanja Stranke, pregovarao i trgovao s SDP-om oko formiranja vlade Sarajevskog kantona, a kasnije i sa čelnicima Kantonalnog odbora SDA.
Za podršku SDP-ovoj a kasnije i SDA-ovoj vladi Sarajevskog kantona, Mehmedić je kao protuuslugu tražio radno mjesto za svog sina u Vijeću ministara BiH dok je Pindžo za sebe tražio funkciju zamjenika direktora Sarajevskog aerodroma!
Predsjednik Stranke za BiH, Amer Jerlagić, u nekoliko je navrata razgovarao s Mehmedićem i Pindžom zahtjevajući da prekinu ovu sramnu trgovinu, no kako se „trgovački duo“ nije osvrtao na ova upozorenja, Jerlagić im je bio prisiljen pokazati „crveni karton“.
Potom su njih dvojica nastavili djelovati u Skupštini KS kao nezavisni zastupnici.
Čim se formirala Demokratska fronta pridružili su se Željku Komšiću. Mehmedić je dobio radno mjesto savjetnika u kabinetu tadašnjeg DF-ovog državnog ministra prometa i komunikacija Slavka Matanovića.
Pindžo je stavljen na listu DF-a za Skupštinu Kanton Sarajevo, i izabran je ponovo za zastupnika. I nastavio raditi ono što najbolje zna, političke trgovine u Skupštini Kantona Sarajevo.
Kao šef Kluba zastupnika DF-a, u vrijeme kada je na vlasti bila koalicija SDA-DF, on se ponašao kao samostalni strijelac. Nije poštovao ni Komšića, ni stranački vrh, i nastavio je raditi za svoje lične interese. Bez dogovora sa DF-om, i nakon što je ova stranka izašla iz koalicije sa SDA, obavio je političku trgovinu sa tadašnjim premijerom Elmedinom Konakovićem, danas svojim stranačkim predsjednikom.
Potom je nezadovoljni Pindžo, napustio i DF, te ponovo nastavio raditi kao nezavisni zastupnik čekajući neku novu stranku i novu priliku za politička muljanja.
U februaru ove godine Senad Šepić, sav ponosan, objavio je vijest kako su u redove Nezavisnog bloka prešla četiri „nezavisna“ poslanika Skupštine Kantona Sarajevo, mešu kojima i Mirsad Pindžo.
Šepić ga je tada predstavio kao novo lice na političkoj sceni, kao sposobnog političara, koji nije imao priliku da se dokaže i pokaže.
Pindžo osim što je zapošljavao rodbinu u kantonalna preduzeća i učestvovao u predizbornoj raspodjeli motokultivatora i junica na Bjelašnici, u dva mandata skupštinskog zastupnika nije uradio ništa za građane. Poznat je kao politička prelivoda i jedan je od glavnih krivaca uz kolegu Besima Mehmedića za kolaps preduzeća ZOI ’84. Ovaj nerazdvojni tandem u političkim trgovinama za sebe je obezbijedio članstvo u Upravnom odboru ovog kantonalnog preduzeća, i tada je krenulo nizbrdo.
Pindžo je podsjećanja radi, za podršku Vladi SDP-a, od ove stranke dobio kontrolu nad KJKP ZOI ’84. Dok se pitao, uposlio je dvadesetak njemu bliskih osoba, koji su poslije će se pokazati, kao višak i otpušteni.
Mirsad Pindžo je jedan od glavnih protagonista tzv. bjelašničkog lobija, koji je pet mandata počev od Općinskog vijeća Trnovo do Skupštine Kantona Sarajevo osigurao kao kadar SDA, Stranke za BiH, Demokratske fronte, malo prešao u Nezavisni blok kod Šepića, a onda završio ruku pod ruku sa Konakovićem u njegovom Narodu i pravdi.
(E.L.)