Čović je zaboravio da njegovi “teroristi” sjede u haškim ćelijama

337

Piše: Edina LATIF

Od 29. novembra kada je Haški tribunal pokopao definitivno njegove planove o tzv. Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni, uvijek staloženi i racionalni predsjednik HDZ BiH Dragan Čović počeo je gubiti kompas.

Od jednog Europejca bilo je šokantno čuti teške kvalifikacije “: Haška presuda Prliću i ostalima je zločinačka”.

Svi su tada bili u šoku. I javnost i političari, jer niko nije navikao od Čovića da istupa u javnosti sa neodmjerenim izjavama. Nositelj europskih vrijednosti iznenada je izgubio kontrolu.

Potom je uslijedio pritisak preko hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da se u BiH usvoje izmjene Izbornog zakona, taman takve koje bi njemu i njegovoj “stranačkoj soldateski” osigurale pozicije od Predsjedništva BiH do lokalne zajednice.

Nije upalio razgovor u Ankari Kolinde sa turskim predsjednikom, te se Čović iznenada obreo kod Vučića u Beogradu. Od kafe u četiri oka po svemu sudeći ništa nije bilo, jer je domalo Vučić objeručke prihvatio poziv Tayipa Erdogana da u Istanbulu razgovara sa njim i članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem. A kanuli Boga mi i evrići za Srbiju. Drag si mi Dragane, zoveš me Aco, ali od tvoje Herceg-Bosne draža mi Srbija i turske investicije.

Čovićeve fantazije o trećem entitetu raspršile su se kao balon od sapunice, ali ne želi to nikako prihvatiti. Nakon neuspjelih tursko-zagrebačko -beogradskih političkih pohoda odlučio se za povlačenje keca iz rukava: prepadni kršćansku Evropu islamskom državom! I to usred Brisela.

-Neko je takve priče proširio po Briselu, jednu glupost, da mi težimo islamskoj državi u BiH koja treba da podrije našu poziciju. Nažalost, gospodin Čović je to ponovio pred Daulom, da je problem u BiH krajnja bošnjačka desnica koja prvi probleme i koja želi da napravi islamsku državu u BiH. Tada sam ja kazao da li vi želite da se ovaj sastanak nastavi ili želite da ja sada izađem napolje i da kažem novinarima šta ste kazali. Nemojte to više nikada ponoviti. To je manipulacija koja treba da podrije bošnjačku poziciju, jednog naroda koji je zaista dobronamjeran, prati evropske standarde, želi mir, koji je napravio toliko kompromisa, toliko udaraca pretrpio, otkrio je Izetbegović u Nedjeljom u 2.

Računao je Čović na evropski strah od kalifata, od islamskog radikalizma, zaigrao opasnu igru baš kao i Kolinda kada je spinovala javnost sa svojim podacima od 10.000 ljudi sa radikalnim namjerama (terorista) koji žive u BiH.

Čović. koji nerijetko govori i ono što ne misli samo da bi zadovoljio one koji su mu u određenom trenutku bitni, u Briselu nije dobio očekivanu podršku (barem ne javno). Valjda je njegova HRHB ( rezultat udruženog zločinačkog poduhvata UZP) trebala biti taj prvi bedem odbrane protiv “islamske države u BiH”.

Ne treba sada biti 100 posto ubijeđen da se kod nekih evropskih zvaničnika nije primio ovaj Čovićev opasni politički spin, bez obzira što ga je Izetbegović ( njegova izjava) prekinuo u plasiranju laži i daljnjem širenju straha.

Čovićevo ponašanje u Briselu moglo bi se okvalificirati neuračunljivim, ali sa druge strane “opravdanim” jer se radi o spašavanju vlastite kože.  Ima on i ratnih, ali i poratnih aferima sijaest. Nagomilalo se i punčevog bogatstva sumnjivog porijekla. Valja dokazivati odakle mu lova. Zaigrao je stoga na sve ili ništa.

S druge strane, Izetbegovićeva reakcija bila je mlaka. Nakon što su javnosti tri dana plasirani izvještaji o dobroj atmosferi tokom briselskih razgovora, odlučio je tek u Nedjelju u 2 otkriti šta se zaista dešavalo.

Nakon što je čuo šta Čović govori, i kako bezočno laže, najmanje što je mogao uraditi jeste u tom trenutku demonstrativno napustiti sastanak i novinarima sve iznijeti, a potom se vratiti u Sarajevo.

Trebao je povući taj državnički i liderski potez, kao što je već jednom u Beogradu kolegi iz Predsjedništva udario politički šamar.  I podsjetiti Čovića da “njegovi radikali i teroristi” sjede u haškim ćelijama, ili su to oni koje je svečano dočekao poput zločinca iz Ahmića Darija Kordića.