Govoreći danas u Mostaru na pres konferenciji o izborima i izmjenama Izbornog zakona BiH, predsjednik HDZ BIH i HNS-a Dragan Čović imao je spreman detaljan odgovor i na pitanje šta bi bilo u slučaju da se ponovi “slučaj Željko Komšić”.
-Nije realno da do toga dođe, ali mi u HDZ-u spremni smo za određene korake, ukoliko se to pak desi. HDZ je stožerna stranka hrvatskog naroda, a sa drugim strankama HNS-a imamo jasan plan što želimo raditi u BiH u narednih dvije, četiri ili deset godina. Radimo u ambijentu kojeg imamo danas. Krenuli smo s ovim u četvrtom mjesecu, jer smo osjetili da partner s kojim smo se dogovorili sve, traži da zadrži status quo. Imamo alternativu za svaki događaj, kazao je Čović.
Nije govorio više o tome šta znače ti određeni koraci, ukoliko bi Komšić ili neki drugi Hrvat koji nije HDZ-ovac pobijedio u utrci za člana Predsjedništva BiH.
Ovakav odgovor može se shvatiti i kao ozbiljna politička prijetnja. Kažu da u životu nema slučajnosti.
Stoga ne treba posmatrati kao slučajnost ni to što je baš danas Čović izašao za izjavom o razrađenom planu u slučaju Komšić kada je potvrđeno i zvanično da će se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sastati sa turskim predsjednikom Recepom Erdoganom. Lobirat će Kolinda kod Erdogana za Izborni zakon BiH kakvim ga vidi Čović. Da li će možda lobirati i za neku novu hrvatsku samoupravu?
Još jedna slučajnost, koja se itekako uklapa u Čovićeve paklene planove. Iako mu je davno istekao mandat, general Anto Jeleč i dalje se nalazi na mjestu načelnika Zajedničkog štaba OS BiH. Tako „hrvatski vožd“ ima preko ministrice odbrane Marine Pendeš i generala Jeleča punu civilnu i vojnu kontrolu nad OS BiH, a posebno Hrvatima.
Još uvijek su svježa sjećanja na „hrvatsku samoupravu“ od prije 17 godina. Prvo zasjedanje HNS-a održano je krajem oktobra 2000. godine u Novom Travniku. Za predsjednika je izabran tadašnji prvi čovjek HDZ-a Ante Jelavić.
Usvojena je i Deklaracija o pravima i položaju hrvatskog naroda u BiH. Ubrzo donesena je i deklaracija o Hrvatskoj samoupravi, koja je neslavno završila. Tada su pripadnici Vojske F BiH- Hrvati preuzeli kasarne i poskidali sa uniformi federalna vojna obilježja.
Protiv Jelavića je podignuta optužnica, a on je potom pobjegao u Hrvatsku gdje i danas živi slobodno i nikada nije odgovarao za rušenje ustavno pravnog poretka države BiH.
Odlazak Jelavića sa političke scene otvorio je put za do tada gotovo neprimjetnog Dragana Čovića, koji neumorno radi na trećem entitetu.
Predano je i marljivo nekadašnji direktor mostarskog Sokola, koji je izrabljivao logoraše Dretelja i Heliodroma oživljavao Jelavićevu hrvatsku samoupravu. Strpljiv je bio nositelj europskih vrijednosti u ostvarenju plana, prodajući se i u Briselu i u BiH, kao zagovornik jake nam države zajedničke u kojoj će svi biti ravnopravni.
U jagnjećoj koži ipak se krio vuk sve ove godine. Čekao na svojih pet minuta više od decenije i postao je sada nestrpljiv. Sebe proglasio jedinim istinskim zaštitnikom i predstavnikom Hrvata, priskrbio ekskluzivitet da samo ono što on govori i zastupa je u interesu Hrvata, i vlastiti narod baš kao bogomoljka uhvatio u smrtonosni zagrljaj.
I jedino se on zalaže za rješavanje „hrvatskog pitanja“, ali samo na teritoriji Federacije BiH. U pašaluk svog velikog poslovno-političkog prijatelja Milorada Dodika ne dira. Hrvati koji su preživjeli golgote u RS nisu njegova ciljna skupina, jer od njih kao kandidat za člana Predsjedništva BiH ne može dobiti glasove.
Ako se već zalaže da Hrvati biraju Hrvata, Bošnjaci Bošnjaka, a Srbi Srbina, kako mu to onda ne smeta što njegovi sunarodnjaci koji žive u RS nemaju mogućnost da biraju predstavnika svog naroda u Predsjedništvo BiH, već glasaju za srpskog kandidata. Toliko o iskrenosti ovog samoprozvanog zaštitnika Hrvata koji daje certifikate o tome ko je pravi a ko krivi katolik i Hrvat.
(Edina Latif)