Vuk Cvijić, novinar beogradskog NIN-a, kaže da je Srbija imala zakašnjelu reakciju kad je u pitanju zatvaranje kampa na Zlatiboru na kom su se djeca obučavala da upotrebljavaju oružje.
– Država se pravila kao da se ništa ne dešava osam dana dok se obuka u kampu održavala, dok mediji nisu počeli da izvještavaju o tome – kazao je Cvijić za N1 televiziju.
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović izjavio je da je kamp na Zlatiboru, u kojem su djeca učila vojničke vještine, zatvoren i da su djeca vraćena kući. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je kako “država takve stvari neće tolerisati”.
Vuk Cvijić kaže da je nejasno što je kamp zatvoren noću, samim tim što su u njemu bila djeca. Podsjeća da je bilo najavljeno da će se kamp održati. Zašto je bilo potrebno da taj kamp prođe, pa da reaguje vlast.
Nije trebalo dozvoliti da se to desi, a ne da se reaguje kad je sve gotovo, dodaje Cvijić, ističući da se država pravila kao da se ništa ne dešava osam dana dok se obuka u kampu održavala i dok mediji nisu počeli da izvještavaju o tome.
Organizator kampa, Željko Vukelić, iz Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, govoreći o tom kampu, rekao je da nisu dobili nikakvu podršku “osim moralne”, a to znači – podrška da je to dobra ideja, kaže Cvijić.
On se pozvao na konkretnu izjavu ministra odbrane Aleksandra Vulina koji je govorio kako je poželjna predvojnička obuka i naveo da je ideja o kampu nastavak ideje ministra Vulina. Ipak, Ministarstvo odbrane se ogradilo od slučaja kampa. Možda se situacija promijenila – pa kad je izbilo u javnost, ta se moralna podrška skriva, kaže na to Cvijić.
Cvijić pojašnjava da su se u kampu nalazila djeca od 10. do 24. godine – samo jedan je imao toliko, a najviše je bilo maloljetenika. Na obuci je bilo i deset djevojčica i djevojka, i 34 dječaka i mladića.
– Čudno je u 21. vijeku obučavati i slati djecu na ovakvu obuku – smatra Cvijić.
Cvijić kaže da je razgovarao o toj temi sa psiholozima, koji kažu da to nije dobro za djecu u tom uzrastu, naročito u današnjoj Srbiji u kojoj se na ulici ljudi obračunavaju bombama, u kojoj postoje izlivi nasilja.
Naglašava da u Srbiji, kako kažu stručnjaci, postoji visok stepen vršnjačkog nasilja.
– Da onda tu djecu obučavamo kako da se obračunavaju – ne vidim tu logiku, a logika stručnjaka je da je to opasno, da može da bude okidač, jer djeca nisu svjesna granica od kojih i kada upotrebljavati oružje ili borilačke veštine – dodaje Cvijić.
Kaže da u svijetu postoje izviđački kampovi, ali da je tamo akcenat na preživljavanju u prirodi i drugim vještinama. Ističe da je u kampu bilo i korisnih stvari za djecu, ali da mu “para uši” ta obuka za upotrebu oružja.
– Patriotizam se pokazuje na mnoge druge načine, u 21. vijeku treba da damo djeci izbor, da oni izaberu način na koji će to da pokažu – istakao je.
Cvijić kaže da je jedna sumnjiva komponenta i ideološka – kakva je tamo ideologija i šta se to tamo uči. “Rekli su mi da su to oslobodilački ratovi Srbije, srpsko-ruski odnosi, da se prikazuju ratni filmovi, ali šta se tačno tamo priča i kakvi su razgovori sa ruskim veteranima, o tome se ne zna”.
Cvijić kaže da se boji da će ovaj problem da se prenese na politički teren i na prepucavanja.