Da li se moglo izbjeći ubistvo Adisa i Davora

176

Piše: Nedžad AHATOVIĆ 

Adis Šehović i Davor Vujinović, ubijeni pripadnici policije Kantona Sarajevo zaslužuju spomenik na mjestu na kojem su položili svoje živote braneći imovinu i štiteći građane Grada Sarajeva.

Njih dvojica su u petak u ranim jutarnjim satima (4.22 sati), 26. oktobra brutalno izrešetani u svom patrolnom vozilu rafalima iz duge cijevi. Ubijanje policajaca na dužnosti je nažalost sigurnosna situacija koja trenutno vlada u Kantonu Sarajevo, a nije trebalo biti tako.

Naime, 25. jula 2016. godine, jedna naša sugrađanka ranjena je na tramvajskom stajalištu kod „Latinske Ćuprije“. Dva dana poslije lično sam uputio otvreno pismo tadašnjem premijeru Kantona Sarajevo Elmedinu Konakoviću apelirajući da se nešto konkretno poduzme u obuzdavanju eskalacije nasilja u Kantonu Sarajevo.

Upozoravao sam tada: „Dok javnost u Kantonu Sarajevo sa zebnjom prati dalju sudbinu pasa lutalica, građani našeg grada i kantona bivaju povrijeđeni usred bijela dana na ulici kao slučajni prolaznici i to kao posljedica djelovanja iz nelegalnog vatrenog oružja. Samo pukom srećom zbog toga nije došlo do gubitka ljudskog života, što ne znači da treba sa djelovanjem sačekati da se i to dogodi.

Moram ovdje konstatovati da se do nelegalnog oružja vrlo lako dolazi što je problem sam za sebe. No, upotreba tog oružja na javnim mjestima od strane neodgovornih pojedinaca, posebno maloljetnika, sve je češća i to predstavlja ozbiljan problem narušavanja opšte sigurnosti u Kantonu Sarajevo. Takva situacija se ne može pripisati u cijelosti samo kao odgovornost policije Kantona Sarajevo, mada je njihova uloga u tome daleko najveća. Međutim, policija kao represivni aparat, ne može biti svugdje i na svakom mjestu da spriječi i sankcioniše vinovnike upotrebe nelegalnog vatrenog oružja. Stoga ono što ne može policija, mogu sva ministarstva i sektori Vlade Kantona Sarajevo koji su dužni da u svom domenu i nadležnostima obezbjede finansijsku podršku preventivnim mjerama u cilju povećanja nivoa sigurnosti građana. Ako se gospoda ministri pitaju kako, odgovor je vrlo jednostavan, treba reagovati proaktivno i izraditi projekte prevencije iz domena njihovog resora.” 

Nažalost, kao mnogo puta do sada niko nije poslušao ono što sam govorio i na šta sam s pravom upozoravo, ali to sada više nije više važno. Neopisivo mi je žao što nadležni na moja i upozorenja struke općenito, nisu poduzeli adekvatne mjere što je u konačnici prouzrokovalo smrt dvojice pripadnika policije Kantona Sarajevo koji su ubijeni u svom patrolnom vozilu radeći časno i pošteno svoj posao, za koji nisu adekvatno plaćeni.

Moramo zapamtiti jedan detalj koji je spomenut onako uzgred – njihovo službeno vatreno oružje je ostalo u futroli, nisu imali šanse ni da se brane, sačekala ih je duga cijev bahatog kriminalca koji je iz tame, podmuklo sasuo tri duga rafala u pravcu njihovog vozila što implicira da je pucano da ih se ubije, a ne da ih se samo omete u spriječavanju krađe motornog vozila koja se u međuvremenu odvijala u njihovoj blizini.

Naravno, dok je medijska pažnja na ovom slučaju političari će se u skupim odijelima šepuriti na našim malim TV ekranima vidno uznemireni i zabrinuti. Obaćavat će policiji i agencijama za zaštitu zakonitosti sve i svašta i pružati podršku porodicama ubijenih policajaca i njihovim kolegama, no čim se svjetla kamere ugase, oni će se okrenuti svojim aktuelnim dogovorima oko kolacija i fotelja.

Sa druge strane policjaci Kantona Sarajevo će opet ostaviti svoje zabrinute porodice, te hrabro, dostojanstveno i uzdignute glave, ali teška srca, ponovo sjesti u svoja patrolna vozila i otići u tamnu noć ne znajući da li idu direktno na nišan ovom istom počiniocu ili nekom drugom početniku koji se oduševljava ovakvim nedjelima protiv policije i društva općenito.

A to znači da smo kao društvo u takvom stadiju dekadencije moralnih, vjerskih i svih drugih vrijednosti da je jedini odgovor na to davanje ne većih, nego preciznih i vrlo jasnih zakonskih ovlasti policiji da može da se bez ustezanja brani sa vatrenim oružjem u skladu sa ispunjenim zakonskim uvjetima, bez bojazni da će im kasnija sudska birokratija narušiti egzistenciju ili prouzrokovati promijenu radnog mjesta.

Ovaj put javno apelujem na novi sastav Skupštine Kantona Sarajevo koja je u prethodnim sazivima odbila da podrži ranije prijedloge zakona koji su predviđali oštrije sankcije za držanje, nošenje i upotrebu nelegalnog oružja da iste podrže u svom mandatu. Nadam se da će se to sa novim sazivom skupštine promijeniti, s obzirom na posljedice sa kojima se svakodnevno zajedno suočavamo.

Policiji Kantona Sarajevo čiji rad je ponekad s pravom izložen kriticizmu, treba odati svako poštovanje i pružiti svaki vid podrške. Mislim da niti jedan od političara koji su trenutno pretendeti za premijera Kantona Sarajevo ili neku veću funkciju, ne bi smjeli sjesti s njima u patrolno vozilo i odraditi jednu noćnu smjenu do kraja.

Vjerovatno je to ta tanka linija koja čini čovjeka istinskim herojem, a koju samo rijetki smiju preći. Na sreću građana Kantona Sarajevo mi imamo takve, koji su najbolji među nama i koji za petinu plate političara čuvaju miran san nas i naše djece izlažući sebe smrtnoj opsanosti.