Dan uoči protesta komandant Fejzić rekao je izdržimo, izvinjavamo se građanima, ali mi umiremo čekajući pravdu

156
Foto: Index.ba

Dan nakon blokada saobraćajnica u Federaciji Bosne i Hercegovine, koje su organizovali demobilisani borci očajni i ogorčeni što se za njihovim zahtjevima za registrom, za boračkim dodatkom i za ukidanjem finansiranja udruženja boraca niko ni ne osvrće, u kampu ovih boraca u Alipašinoj je burno, piše Oslobođenje.

Minusi su opaki, ali ljudi su gori

Zapravo, burno je u zatvorenom šatoru, iz kojeg dopiru žučni glasovi, a okolo, mir, tišina, poneki borac koji puši, odmahuje rukom. Niko ne želi razgovarati. Jedan od njih nas vodi da pokaže ostatke sinoćnjeg pokušaja paljevine u kampu.

“Neki čovjek iz susjedne zgrade je primijetio plamen, u blizini šatora, i mi smo istrčali, ko zna šta bi bilo da nismo intervenisali. Tu su u blizini plinske boce, sve je moglo otići u zrak”, govori borac.

Svuda okolo, po kampu, i oko kontejnera, ostaci paleža.

Minusi su opaki, ali su ljudi još opakiji.

Nihad Ramić iz Travnika ipak pristaje razgovarati. Na vijest da je borački ministar Bukvarević poručio kako je vrlo moguće da parlament raspravlja o njihovim zahtjevima za desetak do petnaest dana, najvjerovatnije, 15. marta, Ramić kaže:

“Ne vjerujem mu. Stavit će, kao i prošli put, našu tačku na kraju, pa će nas razvući do 11, 12 sati naveče, i isti ministar će onda izaći i kazati da nije mogao ništa, da nije do njega. To je čista prevara”, smatra Ramić.

Prevara je riječ koja se najčešće danas čuje u kampu, i iz usta onih koji s vremena na vrijeme izađu iz šatora.

“Vidite, mi zovemo ministra Bukvarevića da ide na Šićku, i da s njim pođe odavde nekoliko boraca, a on sada kaže kako su se njemu najavili neki neimenovani borci, pa zato ne može ići. Koji borci? Mi ne priznajemo nikakve neimenovane borce! To je sada samo razvlačenje, kupovanje vremena”, govori jedan borac, a drugi dobacuje:

“Uzalud im je sve. Mi odavde ne idemo sve dok ne ostvarimo svoje ciljeve. A juče smo pokazali da se više s nama niko neće igrati.”

Nezil Delić podsjeća na to da su u utorak, u deset sati, njihovi ljudi izašli na petlje, blokirali saobraćaj:

“I sada su trenutno ostale dvije petlje neodblokirane, Šićka, i ona kod Hife, prema Doboju. Traju pregovori da policija ne bi reagovala. Jutros smo se morali povući s Ivan Sedla. Došla je specijalna policija, i oni su nam zaprijetili da se povučemo, ili će upotrijebiti silu. Mi nismo nasjeli na to, mi smo se povukli mirno, jer mi smo ove proteste nazvali mirnim, dostojanstvenim što smo juče i pokazali”, govori Delić, izvinjavajući se građanima koji su juče pretrpjeli štetu.

Heroji

“Ogorčeni smo na vlast, ali ne možemo drugačije nego na ovaj način tražiti svoja prava. Evo, sada ćemo vidjeti da li je ministar stvarno spreman za pregovore ili je to još jedna priča koja nam se protura devet mjeseci”, govori Nazil, koji smatra da su onih oko hiljadu boraca koji su im se juče i sinoć pridružili na Vogošćanskoj petlji, i koji su trpjeli minuse, pravi heroji. “A građanima se još jednom izvinjavam”, govori Nazil.

Pregovarač koji je došao u kamp u ime ministra Bukvarevića odlazi. Borci ne pokazuju emocije. Ne vjeruju više nikome.

Na jednom od stubova je zalijepljena slika. Mnoge glave se okreću prema njoj, piše Oslobođenje.

“To je naš rahmetli Fejzo iz Srebrenika, umro je zbog ovog što se dešava. On je samo jedan od 12 ljudi koji više nisu među nama, a počeli su s nama proteste. Fejzo, legenda, i svi oni, ostat će u našim srcima. Dan uoči protesta komandant Fejzić je rekao da izdržimo, da je naša pobjeda”, govori Nazil.

Tišina u kampu govori najviše.