Otvoreno pismo kojim se upozorava na miješanje Zagreba u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj gotovo nitko nije ozbiljno doživio. Hrvati očekuju da će ga na isti način ignorirati i Europska unija.
“Neka se Hrvatska ostavi Bosne i Hercegovine.” Tako bi se ukratko moglo sažeti pismo koje su trojica bivših visokih predstavnika za BiH poslali visokoj predstavnici EU-a za vanjsku politiku Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU-a. Najizravniji povod zajedničke izjave Carla Bildta, Paddyja Ashdowna i Christiana Schwarz-Schillinga izjave su hrvatskih političara kojima se dovodio u pitanje legitimitet izbora Željka Komšića u troglavo Predsjedništvo susjedne države.
Pismo nije pretjerano praćeno u hrvatskim medijima, a i građani su o njemu informirani tek na razini naslova s portala. Razloge ignoriranja „visokog trojca” možemo potražiti i u široko prihvaćenom stavu o Hrvatima u Bosni i Hercegovini kao žrtvama izbornog sustava i političke borbe ostalih dvaju naroda. Da su tamošnji Hrvati nelojalni građani svoje države te da su ujedno i žrtve HDZ-ove politike, mišljenje je koje se tek tu i tamo čuje u pola glasa, primjerice, tijekom otkrivanja 4 i pol metra visokog spomenika prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.
Ministrica uzvraća optužbe
I državne institucije potpuno su zatvorene po ovom pitanju pa je tražiti sugovornika „1 na 1″ nemoguća misija. Iako smo odmah po objavi pisma zamolili za komentar Ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu, ovo tijelo državne uprave odlučilo nas je ignorirati da bi dan poslije službeni stav poslalo na objavu državnoj novinskoj agenciji.
Pismo, izjavila je jučer u Bruxellessu ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić, nije postiglo željeni učinak.
„Nitko nije spominjao to pismo. Ja sam se na njega referirala, odbacujući ga i smatrajući ga zaista neprimjerenim i prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama EU-a jer se na neki način miješa u njihov rad. Pismo je instruktivno, daje instrukcije što bi Vijeće za vanjske poslove trebalo raspravljati i odlučivati, a miješa se i u neke odluke Komisije. Očigledno nije imalo efekta koji se želio postići”, kazala je ministrica čije ministarstvo odbacuje optužbe i tvrdi da su upravo njegovi autori djelomično krivi što hrvatski narod nije jednakopravan s bošnjačkim i srpskim.
„Za razliku od ostala dva konstitutivna naroda, Hrvati ponovo nemaju svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH, premda je jedan kandidat dobio preko 80% njihovih glasova, već je za njihovog predstavnika izabran kandidat koji je dobio veću potporu, ali u krajevima gdje je broj hrvatskih birača zanemariv”, ponovilo je u svojem priopćenju Ministarstvo.
„Nismo čitali”
Pokušavajući dobiti sugovornike za ovu temu kontaktirali smo nekoliko profesora međunarodnih odnosa koji su mahom odbili komentirati dinamiku između dviju država i pismo koje, priznaju, nisu pažljivo pročitali. Za Deutsche Welle je pak komentar dao bivši SDP-ov ministar vanjskih poslova i aktualni zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula. On se i sam zauzeo za promjenu Izbornog zakona i nadogradnju Dajtonskog sporazuma, čime je navukao bijes dijela svojih simpatizera koji misle da je stavovima bliži HDZ-u nego socijaldemokratima.
„Pismo trojice bivših visokih predstavnika baca poprilično jasno svjetlo na kronični i kontinuirani proces erozije Dejtonskih institucija u BiH. Prije svega, tri visoka predstavnika ne bi ni bili to što su bili da Dejtonski sporazum nije povezao na istoj platformi cijeli niz posebno formiranih nadzornih institucija međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini s državama potpisnicama sporazuma. Dakle, nije moguće u prvi plan isticati ulogu OHR-a, a ignorirati obveze država, među kojima i Hrvatsku, taksativno navedenih kao jamaca samog mirovnog plana”, kaže nam ovaj šef diplomacije iz vremena Trećesiječanjske vlasti.
Picula: Mehanizam podjele i majorizacije
Tvrdnju bivših visokih predstavnika da je u BiH na snazi rijedak mehanizam unakrsnog glasovanja koji ima za cilj poticati umjerenost nad platformama podjela, Picula opisuje kao ocjenu apstrahiranu od realnog stanja stvari.
„Već sama dejtonska podjela Bosne i Hercegovine, koja protokom vremena ustvari sve više evoluira u asimetričnu konfederaciju dva entiteta, stimulira kulturu sukobljavanja nositelja političke moći umjesto da potiče kulturu suradnje. Na stranu spominjanje pojedinih političara, pravi pobjednik i ovih općih izbora u BiH je Dejtonski poredak i njegova nefunkcionalnost. Mogu se jedino složiti s bivšim visokim predstavnicima kako se radi o zaista rijetkom mehanizmu primijenjenom u jednoj složenoj višenacionalnom državi. Taj mehanizam, međutim, promovira podjele i majorizaciju, odnosno separatizam i unitarizam umjesto da harmonizira odnose i interese.”
I naš sugovornik misli da pismo neće polučiti očekivani uspjeh te da Hrvatska od EU-a neće dobiti „packu” koju su Schwarz-Schilling, Ashdown i Bildt zatražili.
„Po mojoj ocjeni to se neće dogoditi dok god Zagreb, kao Daytonskim sporazumom ovlaštena zainteresirana strana, pokušava u okviru institucija EU-a argumentirano ukazivati na očite deficite uređenja susjedne države predlažući da se do boljih rješenja dođe, prije svega, unutar same BiH ili ako drugačije ne ide – posredovanjem Bruxellesa. Ostajem ipak skeptičan prema trenutnim političkim kapacitetima Europske unije suočene s brojnim problemima vlastitog funkcioniranja”, kaže Picula.
Stiže i Deklaracija o položaju Hrvata u BiH
Svoj stav izrekla je ministrica vanjskih poslova iz Milanovićeve vlade Vesna Pusić čija je politička sudbina čvrsto vezana uz izjave o BiH. Naime, ona je iz saborskih klupa 2001. poručila kako je duboko uvjerena da je HDZ-ova vlast vodila rat u BiH, a i danas misli da Zagreb ne bi trebao uređivati susjednu državu. Nekad HNS-ova prvakinja, danas članica Glasa, misli da bi se Sabor trebao suzdržati od donošenja Deklaracije o položaju Hrvata u BiH, a što je planirano do kraja godine.
“To je na više razina neprihvatljivo. Što se tiče instrukcija da se Hrvatska treba miješati u unutrašnje stvari BiH, to je neprihvatljivo, i na to su reagirala tri bivša visoka povjerenika”, kazala je Pusić i dodala: „Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo je na to pristojnijim riječima, ali gotovo identično kao Milorad Dodik, to vam već dovoljno govori o cijeloj situaciji.”
Deklaracija će, kaže ova bivša ministrica, uništiti hrvatski ugled u Europi gdje bi se Zagreb trebao zauzeti za eurointegraciju prvog susjeda. „Hrvatska bez ugleda, a to čini ovom deklaracijom, ne može pomoći ni samoj sebi”, zaključila je Pusić. No, realno gledano, Hrvatsku u ovom trenutku ne zanima što imaju za reći bivša ministrica Vesna Pusić i trojica bivših visokih predstavnika, objavio je DW.