Posmatranjem aktuelne politike člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Milorada Dodika i njemu bliskih ljudi očito je da nema odstupanja od ostvarenja ciljeva koji su proklamovani u Memorandumu SANU 2, a koji je kao i Memorandum SANU iz 1986. godine nastao iz glave Dobrice Ćosića.
Kad je riječ o negiranju genocida uočljiva je Dodikova preobrazba od priznavanja srpskih zločina do ekstremnog negatora genocida. U emisji Senada Hadžifejzovića 2007. godine Dodik kaže sljedeće: „Ja znam šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici i to je presudio sud u Hagu i to je neosporna pravna činjenica.“ Oni koji su poznavali Miloševića govorili su da on nikad nije bio nacionalista, baš kao ni Dodik, ali se u jednom trenutku desio prevrat i obojica su zajahali na krilima nacionalizma da bi dobili vlast i da bi ostali na vlasti.
Devetog januara kada je formirana takozvana Republika Srpska ona je bila paradržavna i nelegalna tvorevina. Republika Srpska je neosporno tvorevina koja je nastala na genocidu, silovanju, ubijanju i protjerivanju nedužnog Bošnjačkog stanovništva. Dovoljno je vidjeti scene iz Srebrenice, Prijedora, Kozarca itd. da se shvati da je sve što je urađeno urađeno upravo radi Republike Srpske, odnosno da bi ona bila instalirana. To što Srbi neće da priznaju počinjen genocid ne mijenja činjenično stanje. Sud u Hagu je verificirao počinjen zločin riječima da su „vojska i policija Republike Srpske osmislile i izvršile genocid u Srebrenici.“ On je učinjen i presuđen, a ono što je presuđeno ne može se negirati.
Emir Suljagić je genocidni napad na Bošnjake nazvao Trećim balkanskim ratom, najviše u smislu svođenja većinskog stanovništva na manjinu kroz kombinaciju mjera koje su uključivale masovna ubistva, deportacije, pljačke i masovna silovanja. Kao i u dva prethodna Balkanska rata, u to je također bilo uključeno sistematsko ubijanje zvaničnika, gradskih i seoskih prvaka, sve u svemu, elite. Pored toga, paravojne formacije devedesetih godina nastavile su posao “komita” u ubijanju civila, žena i djece.
Suprotno svim civilizacijskim normama od 2017. godine Dan Republike Srpske se obilježava i u Srebrenici. Od faze negiranja genocida ide se ka njegovom veličanju. Aktuelni načelnik Srebrenice Mladen Grujičić (SNSD) je 2017. godine rekao da će Dan RS-a u Srebrenici biti vječno proslavljan jer je ta općina podnijela ogromne žrtve za njeno stvaranje. Istakao je da se nikada ne smiju zaboraviti žrtve srpskog naroda da bi nastala Republika Srpska koja je garant opstanka Srba sa lijeve strane Drine.
Tradiciju veličanja genocida Grujučić i SNSD nastavljaju i ove godine uz prigodan kulturno – umjetnički program.
Cijena nastanka manjeg bh. entiteta Republike Srpske su ljudski životi, a za njeno veličanje su potrebna finansijska sredstva. Finansijska revizija Službe predsjednika Republike Srpske pokazala je da je na obilježavanje ovog dana u 2018. godini potrošeno 422.300 KM, bez PDV-a. Sa uračunatim PDV-om ovoj cifri se dodaje još skoro pola miliona KM. Iako su trokovi navedeni, oni nisu taksativno pobrojani.
Neizvjesno je hoće li doći do promjene političkog diskursa srpskog naroda i da li će ići putem Njemačke i suočiti se sa svojom prošlošću i zločinima počinjenim u njeno ime. Dok do katarze ne dođe, ako ikad dođe, ostaje nam da gledamo veličanje genocidne ideologije i svega onog što je počinjeno u ime ostvarenja velikodržavnih projekata.
(Index.ba)