Do vode Drine, a ne napiti se

323

Piše: Muharem CERO

Svaki politički cilj, pa i Dodikov republičkosrpski separatistički, ima svoje narative, izvođače i političke prakse djelovanja. Dosanjavanje prve prekodrinske srpske države nije „ umrlo sa Dejtonom“.

Nedostatak političke autonomije i kapaciteta za ostvarivanje nedosanjanog počev od 2003. nadomješten je SNSD-ovskim projektom dogovorene države.

Nekako tako sa dolaskom u Banske dvore prvaka SNSD-a ovaj štabski projekat je postao sastavni dio službene stranice predsjednika manjeg bh. entiteta.

Nekako tada ponuđen je i Draganu Čoviću, za realizaciju gotovo istovjetnih političkih ciljeva, manje više onih ratnih u mirnodopskom ambijentu. Istine radi, prvobitno ushićenje i pristanak Dragana Čovića za učešće u tom bilo je osujećeno jasnim stavom tadašnjeg lidera hrvatskog HDZ-a Ive Sanadera.

S obzirom da se Hrvatska ubrzana kretala prema EU integraciji, procjena je bila da bi takvo djelovanje usporilo ili čak osujetilo brzinu njenog evropskog kretanja.

Milorad Dodik, iako je ostao usamljen, nastavio je robusno da projekat dogovorene države izvodi sam sa strukturama uspinjućeg SNSD-a.

U javni prostor se s ciljem uselila krivotvorina kojom su vrlo brzo kontaminirani javni servisi Republike Srpske, manipulirano javno mnijenje, ali i dio međunarodne zajednice uz pomoć bogato sponzoriranih lobističkih kuća od Brisela pa sve do Vašingtona.

Primilo se i počelo je navikavanje. Nisu imune od ovih utjecaja ostale čak niti sve strukture u Republici Srbiji, počev od vrućeg Koštunice, umjerenjaka Tadića?, pa do vrlo sklonog njenom uspjehu Aleksandra Vučića.

U cijelu priču su se uključile i diplomatske strukture vječitog Dačića, ali i moćne Ruske Federacije.

Robusni Dodikov narativ u afirmaciji dogovorene države pratilo je i prilagođeno političko djelovanje.

Stožerna tačka cijele priče je bila namjera, krivotvorenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma dokazati da je Republika Srpska u dejtonsku BiH unijela svoj teritorijalni integritet, državno – pravni subjektivitet, pa čak i međunarodno priznanje.

Namjera je bila utvrditi šnitove bosanskohercegovačke državnosti na krivotvoren način da bi se lakše izveo projekat rašivanja njene državnosti, upravo po tim istim šnitovima.

Zajednička izjava ( politička reakcija) 12 parlamentarnih stranaka u Republici Srpskoj, ovjerena potpisima lidera stranaka, je promijenila narativ, te od krivotvorenog stava 3. člana 1. Ustava BiH  gdje se tvrdilo da je BiH sastavljena od dva entiteta ( matrica šnitova krojenja) , prvi puta je autentično dejtonski izrečeno da se BiH sastoji od dva entiteta.

Upravo krivotvorina je sastavljena jeste to što je kroz političko opredmećenje Milorada Dodika zaustavljala procese u Bosni i Hercegovini, osujećivala njen evropski put i evroatlantske integracije,

Iz tog legla nastale su spin projekcije: „ zajedničke institucije“, „reprezentacije naroda“, „ vlast u BiH se sklapa i ne treba joj programsko djelovanje“, kao i čitav niz drugih ustavno nekorektnih izvodnica.

Ma koliko ova zajednička izjava bila odgovor na najavu SDA podnošenja apelacije o imenu RS, valja prepoznati da njena sadržina i vraćanje Milorada Dodika autentičnom sadržaju Ustava BiH može biti linija kompromisa između ove dvije međusobno uslovljene akcije i reakcije.

Nadati se da određenje najavljenog PIC-a u povodu aktuelnih događanja će imati u vidu i jasno određenje prema najavljenim praksama političkog djelovanja Milorada Dodika i struktura iz RS.

Ukoliko novi politički narativ budu pratilo i usklađeno političko djelovanje, vjerovati je u neku novu političku dinamiku u BiH.

Snovi o prvoj prekodrinskoj ipak ostaju samo želje koje se ne mogu ostvariti simboličnim ispijanjem čaše vode. U Bosni bi se reklo „do vode, a ne napiti se“.