Dodik sprema državni udar

1367

Piše: Nedžad AHATOVIĆ 

Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini u zadnjih mjesec dana pokušava da kroz seriju propalih sastanaka asistira domaćim političarima da pronađu kompromis u vezi sa implementacijom presude Ustavnog suda u slučaju Ljubić koje bi dovele do izmjena Izbornog zakona BiH. Svjesni težine situacije, diplomatski krugovi u BiH pokušavaju da izvrše pritisak na domaće političare sve češće govoreći o tome kako bi nepostizanje političkog dogovora o ovom pitanju dovelo državne institucije nakon izbora 2018. godine u blokadu što bi destabiliziralo ionako krhki balans mira i sigurnosti u BiH.

Odgovor na pitanje kome to odgovara novi haos na Balkanu u vidu odmrzavanja sukoba u BiH dala je predsjednica Savjeta Federacije Gornjeg doma Federalne skupštine Ruske Federacije Valentina Matvijenko u svom obraćanju u Parlamentu BiH.  Ona je tada jasno i nedvosmisleno podvukla da evropska sigurnost ne zavisi od NATO-a, već zavisi od volje Rusije da zajedno sa ostalim zemljama Evrope kreira sigurnost kontinenta.

„Jedinstven sigurnosni prostor u Evropi MORA uključivati Rusiju…“ riječi su gospođe Matvijenko.

To znači samo jedno. Ukoliko Ruska Federacija procijeni da su njeni interesi na Balkanu koji su komplementarni sa interesima Srbije ugroženi, Rusija će djelovati. Ako su ove poruke gospođe Matvijenko bile „prijateljsko upozorenje“, onda će posjeta Sergeja Lavrova regionu u julu ove godine koja će uključivati Bosnu i Hercegovinu odrediti dalju sudbinu kako naše države tako i Zapadnog Balkana. Poslije njegove posijete bit će apsolutno jasno da li će i kada, na koji način i kojim intenzitetom Rusija asistirati „prijateljski“ naklonjenim političkim elementima u BiH kako u vojnoj tako i u političkoj podršci u njihovim namjerama da ovaj prostor pridruže jedinstvenom evropskom sigurnosnom okviru u kojem će participirati Rusija. Sve drugo, a posebno pridruživanje NATO-u je apsolutno neprihvatljivo.

Ako pažljivo pogledamo kako je Ruska Federacija sa svoje tačke gledišta posložila stvari u Bosni i Hercegovini obrisi scenarija izbijanja nasilja u BiH postaju sve jasniji i jasniji.  Ako do kraja simplificiramo stvari onda širenje ruskog uticaja u BiH, možemo sažeti u jednu rečenicu: srpski politički establišment u BiH je spreman i naoružan da ako zatreba silom izbori nezavisnost RS, hrvatski politički establišment je ucijenjen aferom AGROKOR i dovođenjem u pitanje 45.000 radnih mjesta u Hrvatskoj, a bošnjački politički establišment će Erdogan pacificirati i počiniti sebi i interesima Rusije. Na taj način Bosna i Hercegovina kao ključan prostor Zapadnog Balkana nepovratno klizi iz ruku SAD-a i zapadnih saveznika i za dugi niz godina izlazi iz kombinacija daljeg širenja NATO-a i EU.

Ukoliko, hrvatski ili pak bošnjački politički faktor u BiH, a u najgorem slučaju oba, ne budu prihvatili diktat Moskve, Zagreba odnosno Ankare, ili ukoliko se međunarodna zajednica, a posebno SAD aktivnije angažiraju i uvedu BiH u NATO, nema nikakve dileme da će se pribjeći insceniranom nasilju. Za eventualni scenario izbijanja nasilja, pobrinut će se do zuba naoružan i opremljen MUP RS-a. Informacije koje su dostupne u vezi naoružavanja MUP-a RS ukazuju na to da Dodik i njegov unutrašnji krug političkih istomišljenika i tajkuna, planira formiranje pješadijske brigade nominalne snage od  3.000 do 5.000 ljudi sastavljene od uglavnom od bivših vojnika i policajaca, dobrovoljaca iz srpskih pročetničkih i ekstremističkih organizacija i naravno od stranih dobrovoljaca (što ne isključuje plaćenike WAGNER grupe ili direktno ruske specijalce iz gardijskih padobranskih jedinica), svi opremljeni sa najmodernijim taktičkim pješačkim naoružanjem i opremom.

Cilj ove formacije bit će prije svega izvođenje državnog udara sa ciljem ugrožavanja teritorijalnog suvereniteta Bosne i Hercegovine sa namjerom secesije entiteta RS kroz uspostavu efektivne kontrole granica RS-a na najvažnijim putnim pravcima prema Federaciji BiH, zatim okupaciju Brčko Distrikta i preuzimanje graničnih prelaza BiH na teritoriji RS-a iz ruku Granične policije BiH.

Ta vojna aktivnost će biti od krucijalnog značaja za uspjeh državnog udara odnosno secesiju entiteta RS, jer je najveći broj graničnih prelaza u BiH na teritoriji ovog entiteta. Njihovim preuzimanjem, država BiH se praktično zatvara hermetički prema Zapadu.

Sve to bit će prikriveno tobožnjim terorističkim aktom insceniranim negdje na teritoriji entiteta RS, što će biti samo povod da MUP RS-a djeluje u okviru ustavnih nadležnosti. Taj događaj će dati i povoda za međunarodnu podršku aktivnostima MUP-a RS pa čak i direktnu vojnu intervenciju.

U tu svrhu MUP RS je pretvoren u alternativne oružane snage RS. Republička Direkcija za naoružanje i predstavništvo RS u Moskvi, potpisali su sporazum sa ruskom kompanijom ASTAIS o nabavci oklopnih vozila i tehnike, kao i za izvođenje oklopne modifikacije civilnih vozila. Istovremeno, sklopljen je sporazum o nabavci i remontu helikoptera i helikopterskih dijelova sa ruskim fabrikama, a u toku su pregovori o nabavci najmanje još dva helikoptera. Radi se najvjerovatnije o rabljenim helikopterima Augusta Westland AW119 Koala ili potpuno novim univerzalnim helikopterima Kamov Ka-60/62 Kasatka, koji će se specijalno opremiti za protiv helikoptersko i protivoklopno djelovanje uz pomoć ruskih preduzeća. U tom smislu je vrlo indikativna informacija o pokušajima entiteta RS da nabavi novije generacije ruskih PZO raketa 9K38 “Igla” koji se lako mogu montirati na vozila i helikoptere.

Još 2004. godine MUP RS prijavio je nadležnim institucijama u BiH da je u posjedu oko 850 komada automatskog oružja duge cijevi, a do 2014. policija RS nabavljala je nepoznat broj taktičkih automatskih pušaka tipa M05 E3-7 i M21 SBS-5, te snajpere SOVA, Steyr Tactical Elite i Steyr SSG-04 A1. U istom periodu entitet RS je prijavio nabavku 116 taktičkih jurišnih pušaka i automata M21 i M92 vojnih kalibara iz Srbije; 1000 pištolja raznih tipova, oko 300 automata Taurus SMT-9 i neutvrđeni broj automata Scorpion EVO-3, zatim Burger&Thomet APC-9; 30 ruskih poluatomatskih sačmarica Saiga 12-030, oko 13  bacača granata 40 i 38 mm; 10 vojnih snajperskih pušaka A-XM 338 i M10-26. Samo u 2017. godini kupljeno je 1.400 vojnih jurišnih automata M92 iz Srbije i oko 100 komada belgijskih vojnih jurišnih pušaka FN SCAR-L 16 CQC. Tokom 2018. u RS je stiglo još 2.500 vojnih jurišnih pušaka i automata M05 i M92 iz Srbije. Pored toga, nabavljen je adekvatan broj vojnih pancira i šljemova, više od 10.000 komada najkvalitetnijih vojnih maskirnih uniformi tipa 5-11, zatim noćni nišani i druga specijalizirana oprema.

Na osnovu ukupnih raspoloživih informacija mediji su u svojim izvještajima naveli da policija RS trenutno raspolaže sa oko 5.000 komada jurišnih pušaka u vojnom kalibru i više od 300 automata u policijskom kalibru. Lovačka društva u entitetu RS imaju registriranih 130.000 članova koji mogu uz minimalnu dokumentaciju nabaviti 4 duge cijevi koje ne isključuju sav asortiman taktičkog pješačkog naoružanja bivše JNA uz neke sitne modifikacije. Procjene medija također sugerišu da se na teritoriji ovog entiteta krije i do 350.000 cijevi pješačkog naoružanja i nepoznat broj lakog i teškog artiljerijskog naoružanja zaostalog iz perioda agresije na BiH.

Ono što nakon svega rečenog, posebno zabrinjava je ta latentna situacija velike mogućnosti novog konflikta. Sa antropološkog stajališta, da li mi u Bosni općenito svi, zaista sve svoje političke apetite i interese moramo rješavati krizama, prijetnjama ratom i ucjenama u vezi uopšte postojanja države. Zar ne možemo da živimo u miru i da stvaramo novu vrijednost za nova pokoljenja kojima kao po pravilu poslije 40, 50 godina mira ostavimo nova zvjerstva, zgarišta, siročad, ucviljene majke i izgubljene očeve i nepregledna polja grobova.

Zar ne postoji ništa što nas veže da budemo građani Bosne i Hercegovine ili taj naš identitet „Bosanca“ negiramo, da bi bili prihvaćeni negdje drugo iako nas svaka ta sredina koju želimo zvati svojom poznaje samo kao „Bosance“. Na to pitanje treba dati odgovor aktuelna politika koja ni oko čega ne umije da se dogovori.

U međuvremenu, ukoliko u političkom smislu Bosna i Hercegovina bude i dalje insistirala ka punopravnom članstvu u NATO-u, ovakav najcrnji scenariji nije isključen. U tom kontekstu treba imati u vidu da u tom slučaju uopšte neće biti važno, koju će, da li će i kakvu funkciju obavljati Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH ili predsjednik RS-a.

Bošnjački politički establišment koji predstavlja najbrojniji narod u BiH je pred dilemom, da li nastaviti trnovit put krvavo plaćene i silom izborene suverenosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine i odlučno krenuti ka punopravnom članstvu u NATO-u i EU ili promijeniti kurs zbog trenutno naklonjene Turske i tzv. „mira u kući“. U tom kontekstu s pravom sam skeptičan da Turskoj i njenom karizmatičnom predsjedniku R.T. Erdoganu smeta to što već 150 godina od njihovog odlaska sa ovih prostora svaka generacija Bošnjaka poslije svakog rata svoje kuće iznova gradi sve bliže Visokom, a sve dalje od Drine.

Dakle, da li pognuti glavu pred navedenim izazovima, prijetnjama, namjernom devalvacijom časne borbe i hapšenjem živih legendi i heroja otpora ili uzdignuta čela pogledati stare kavgađije pravo u oči.

Ako smo kao mlada i goloruka Republika BiH, svi zajedno i Bošnjaci i Hrvati i Srbi, imali petlje odbiti umrijeti i prkosno pogledali u oči do zuba naoružanim Miloševićevim eskadronima smrti koji su imali oružje četvrte vojne sile u Evropi, odriješene ruke da uguše državu BiH i istrijebe jedan narod kojeg su kodno nazivali „paketima“, zašto bi to danas bio problem učiniti opet ako ustreba.