Zastupnik SDP-a u Skupštini Kantona Sarajevo Igor Stojanović poznat je ovdašnjoj javnosti po tome što je bio igrač KK Bosna, potom direktor Košarkaških reprezentacija BiH u periodu 2012-2016. godina. Manje poznato je da je Stojanović bio jedno vrijeme savjetnik ministra pravde F BiH, ali i savjetnik direktora ZOI 84 u vrijeme kada je na čelu ovog javnog preduzeća bio Salko Hasanefendić.
Otkaz iz ZOI 84 dobio je 2015. godine, kada je za direktora imenovan Midhat Hubijar. Niko od uposlenika ovog preduzeća nije znao Stojanovića, niti se on pojavljivao na svom radnom mjestu, ali je plata godinama uredno lijegala na račun, a onda je sporazumom osigurao da mu miruje radni odnos, dok on na drugom mjestu uzima „mukom zarađen“ novac.
Podsjetiti se treba da je u poslovnoj 2012. godini KJP ZOI 84 iskazalo gubitak u iznosu od 2.262.966 KM. Kratkoročne obaveze koje su na kraju 2011. godine iznosile 3.701.243 KM, porasle su na 9.047.250 KM i bile su glavni uzrok poremećaja likvidnosti poslovanja preduzeća. I pored toga, za pojedince je ipak bilo novca za plate, ali i stimulacije.
Krenimo redom. Dok je Igor Stojanović „savjetovao“ direktora Hasanefendića prije osam godina 2011. imao je ukupna mjesečna primanja u iznosu od 2.200 KM!
Prvi put na mjesto „savjetnika za društvene zajednice“ u Hasanefendićevom kabinetu primljen je 1. decembra 2011. godine i to ugovorom na određeno vrijeme do 31. maja 2012. godine.
U to vrijeme ZOI 84 je već dobrano grcao u dugovima, ali to nije bila prepreka tadašnjem direktoru da Stojanoviću za njegova „savjetovanja“ uz redovnu platu isplaćuje i po 1.000 KM stimulacije!?
Dva mjeseca prije isteka ugovora na određeno vrijeme, Hasanefendić prima u radni odnos na neodređeno vrijeme Stojanovića u martu 2012. godine, a mjesec kasnije donosi i odluku da će mu mjesečna plata biti 2.200 KM.
Na poziciji „nevidljivog savjetnika“ koji je debelo naplaćivao svoj nerad, ostaje do 15. januara 2014. godine, a Sporazum o mirovanju radnog odnosa zbog prelaska na poziciju savjetnika ministra pravde F BiH mu potpisuje tadašnji direktor Đemal Bisić.
Ovim sporazumom regulisano je da se Stojanović može u svakom trenutku, ukoliko ostane bez savjetničke pozicije ministra, ponovo vratiti na isto radno mjesto u KJP ZOI 84.
Preuzimanjem ovog preduzeća 2015. godine, tadašnji direktor Hubijar provjeravajući spiskove uposlenih na kojima su se nalazili mnogi koji nikada nisu došli na posao, a dobijali su i plate i stimulacije, pronašao je i ime Igora Stojanovića. S obzirom, da kako smo već naveli, niko ga od uposlenika nije poznavao niti ga je viđao na radnom mjestu, Hubijar mu je dao otkaz.
Bit će da je ovo jedan od 29 principa i 300 mjera, kada po partijskoj liniji principijelno dobiješ posao „nevidljivog savjetnika“, primaš redovnu platu, a niko te u firmi ne poznaje. Bit će da se upravo zbog toga Stojanović nikada nije javno bunio što je ostao bez ovog radnog mjesta, jer bolje ne talasati u javnosti kako se ne bi saznalo plaćanje njegovog nerada iz budžeta.
(E.L.)