Sarajevska doktorica Amela Kuskunović, vijećnica Naše stranke u Općinskom vijeću Centar, tog 5. februara 1994. godine bila je mlađa dežurna u prijemnoj hirurškoj ambulanti u bolnici na Koševu.
-Tog 5. februara ja mlađa dežurna u hirurškom odjelu prijemne hirurške ambulante. Jutro je počelo tiho. Granatiranje od 10 sati negdje u gradu. Oko 12 sati sarajevski taksisti počeli su dovoziti povrijeđene, raskomadane, teško ranjene i mrtve građane sa Markala
Na podu prijemne ambulante stotine ljudi, vriska, krv, jauci. Svi ljekari su tu, radi se brza triaža, najhitniji se odvoze u sale, izbezumljene porodice stoje pred vratima i gledaju užas-
Prave se kategorije povreda-a , b , c i kobna d ….Nemamo ni dovoljno sala, ni materijala, improviziramo… Sale rade cijeli dan noć , dan noć, radi se i u ambulantama, na hodnicima…
Pijemo u pauzama toplu vodu sa kašikom vegete ( neko je imao vegetu srećom)…
Dva dana poslije, oko 3 ujutro, završavamo. Bijele pantole na meni do koljena sa krvavim otiscima prstiju ljudi koji su doneseni, spušteni na pod urgentne ambulante i koji su tražili pomoć.
68 ubijenih građana na pijaci sarajevskoj, u potrazi za hranom koje nema. Isto toliko lakše ranjenih sa desetcima gelera u tijelu. Ne ponovilo se nikad!
(index.ba)