Na području Sanskog Mosta brojni su lokaliteti za koje se vežu bajkovita istorijska predanja i priče, a jedan od takvih je i mjesto u blizini sela Šehovci, gdje se nalazi drevni kameni nišan, ispran od sunca i kiše, te zarobljen trnjem i gustom vegetacijom.
U neposrednoj blizini protiče rijeka Sana i tu se nalazi jedna od omiljenih plaža mještana gdje rastu visoke vrbe i prave hladovitu sjenku.
Sanski književnik Amir Talić kaže kako nišan označava grob gdje je pokopan izvjesni Mustafa Alagić.
On je prije više od 300 godina, u tursko doba, bio zemljoposjednik te je imao svoje posjede koji su se nalazili preko rijeke Sane, gdje se prostire široko i plodno polje. “Bio je to ugledan i pošten čovjek, omiljen u narodu zbog svojih dobročinstava i lijepog karaktera. Međutim, u jednom trenutku došao je u sukob s moćnim kapetanima Cerićima koji su bacili oko na njegovu zemlju. Inače, oni su stolovali u obližnjem Starom Majdanu. Bježeći od njihovog zuluma, morao je preko Sane, u susjednu Blagajsku kapetaniju, gdje Cerići nisu imali jurisdikciju”, objašnjava Talić.
Kaže kako se bjegunac uspješno krio kod jataka, izbjegavao sejmene i svako malo koristio priliku da posjećuje svoju porodicu preko rijeke. Međutim, u jednom trenutku bio je potkazan i sejmeni su ga zatekli baš u trenutku kada je ručao s porodicom.
“Stari običaji su nalagali da se čovjek ne dira dok se ne završi objedovanje s porodicom, ali zulumćari nisu za to marili. Jedan od sejmena je izvadio sablju i pravednom Mustafi odsjekao glavu”, priča Talić.
Legenda kaže kako se on potom, noseći sopstvenu glavu pod miškom, zaputio preko rijeke Sane, pregazivši je na jednom plićaku i ko zna dokle bi stigao da ga ne ugleda jedna žena i povika: “Ljudi, eno insana bez glave!”
Čim to reče, tijelo pade na zemlju i cijele noći je svijetlilo kao sunce, a ujutro izbije vrelo koje se i danas nalazi u blizini.
“Za okolne muslimane Mustafa postade hazreti ili pravednik, njegovo tijelo ukopaše i podigoše nišan. Od tada se ovo mjesto smatra svetim i s njega se upućuju dove i molitve Bogu”, priča Talić.
On se prisjeća kako su nekada, ako je dugotrajna suša, ljudi dolazili i molili da padne kiša, ili ukoliko je bila nerodna godina, molili su da iduća bude rodna, nerotkinje su molile za potomstvo, a bolesni za zdravlje.
Kameni nišan je preživio burna istorijska razdoblja i danas svjedoči zanimljivu legendu koja se na ovim prostorima prenosi s koljena na koljeno.
(Nezavisne)