Ekspert za pomorski saobraćaj Nešad Alikadić: Država BiH ima još malo vremena da zaustavi gradnju Pelješkog mosta

193

Sporazum o granici između Hrvatske i BiH koji su 1999. godine potpisali Alija Izetbegović i Franjo Tuđman, naša država nikako ne treba i ne bi smjela ratificirati, jer je isto toliko loš, zao i nepravedan i ima loše učinke za sve ljude od Jadrana do Drave, kao i Dejtonski sporazum, upozorava u razgovoru za Index.ba Nešad Alikadić, predsjednik Pomorskog Društva “Jadransko more” i ekspert za pomorski saobraćaj

Alikadić pojašnjava kako je pogrešno misliti da ako ovim sporazumom BiH dobija otočiće Veliki i Mali Školj i vrh poluotoka Kleka, da je on dobar za nas.

„Zašto? Pa potrebno je sagledati širu sliku i uočiti sve zamke, jer kolika god da je koristi, šteta bi bila daleko veća, katastrofalna i nepopravljiva. Da pojasnim, ta dva spomenuta otočića i vrh poluotoka Klek, prema katastarskim podacima već jesu u posjedu Bosne i Hercegovine i prema pravilima Badinterove komisije pripadaju našoj državi i nigdje neće i ne mogu pobjeći bez obzira na lukave pokušaje s hrvatske strane da to ospore ili dovedu u pitanje. Treba razumjeti da je priča u vezi tih otočića bila i jeste dupla opstrukcija i rezervni plan ako zatreba kao dupla blokada sa mostom ili umjesto Pelješkog mosta. I to je to. Dakle otočići su tu, oni već pripadaju Bosni i Hercegovini, kaže Alikadić.

Nadalje, navodi naš sagovornik, u međunarodnom pravu, ako dvije strane ili države sporazumno prihvate loša, štetna, nepravedna, nelogična pa i samoubilačka rješenja koja čak krše međunarodno pravo i sve konvencije, ta rješenja postaju legalna i niko se tome neće suprotstaviti.

„Poslije ne možete reći, eto mi tad to nismo znali. Ratifikacija tog sporazuma bi bila ogroman poklon i dobro bi došla Hrvatskoj baš kao kec na desetku. Taj sporazum je čak štetniji i od samog Pelješkog mosta, zato, jer je tim sporazumom BH strana prihvatila tako nepravedno postavljene morske granice koje zatvaraju našu zemlju od međunarodnih voda, prihvatila je loše granice koje ne predviđaju koridor za slobodnu plovidbu do otvorenog mora, granice koje nas potčinjavaju Hrvatskoj i koje nisu otvorene prema međunarodnim vodama i koje nam kao takve onemogućavaju izgradnju BH pomorske luke i zauvijek onemogućavaju postojanje BH morske flote, ističe Alikadić.

Upozorava da su takve granice nepravedne jer su, po njegovim riječima, iskreirane prethodnim kršenjem UN Konvencije o pravu mora (UNCLOS).

„I na kraju prihvatanje rješenja nastalih kršenjem UN Konvencije bi doprinijelo da hrvatske unutrašnje vode zatvaraju BH vode od otvorenog mora i time bi nelegalni Pelješki postao legalan, jer bi ispalo da ga Hrvatska gradi na tim istim unutrašnjim vodama kojima zatvara BH vode od otvorenog mora. To bi bio potpuni zatvor i katastrofa, kategoričan je Alikadić.

Taj sporazum, upozorava naš sagovornik, a posebno onaj dio koji određuje morske granice, je, kako kaže, veoma lukavo isplaniran od strane hrvatskih stručnjaka za Pravo mora i Pomorsko pravo.

„Poželjan je za Hrvatsku jer je osmišljen u skladu sa Pomorskim Zakonikom Republike Hrvatske iz 1994. godine kojim Hrvatska krši UN Konvenciju o Pravu mora i u skladu sa zlobnim planom da presječe našoj zemlji fizičku morsku vezu sa otvorenim morem koju smo ostvarivali za vrijeme SFRJ, a koju nam niko ne bi imao pravo osporavati.  Istovremeno, taj Sporazum je katastrofalan za Bosnu i Hercegovinu i porazno je loš za pomorski suverenitet naše države. On uopće ne predviđa da Bosna i Hercegovina ima slobodan izlaz na međunarodne vode (otvoreno more), nego je odredio morske granice tako da hrvatske unutrašnje vode zatvaraju ili odsijecaju naše bosanskohercegovačke unutrašnje vode od međunarodnih voda. A u čemu je tu problem? Pa problem je u tome što u unutrašnjim morskim vodama svake zemlje vlada isti suverenitet kao na kopnenom teritoriju i isti zakoni kao na kopnu, drugim riječima, u pravnom smislu govoreći, te hrvatske unutrašnje vode predstavljaju hrvatsko kopno koje zagrađuje BH vode i tako onemogućava bilo kakav BH morski koridor za slobodnu plovidbu. Dakle, tako proširen hrvatski kopneni teritorij predstavlja pravno i zakonsko uporište za programirano i namjerno blokiranje i uništavanja naše zemlje od strane susjedne Hrvatske. To predstavlja neprijateljski poduhvat pretvaranja naše pomorske države Bosne i Hercegovine u kopnenu ili kopnom zaključanu i zarobljenu državu“, pojašnjava Alikadić.

Kako, kojim sredstvima, pravnim, diplomatskim, država BiH uopšte može zaustaviti gradnju Pelješkog mosta, za čiju je gradnju Evropska komisija dodijelila Hrvatskoj 357 miliona eura bespovratnih sredstava, pitanje je koje smo postavili Alikadiću.

„Ako su 2017. godine najodgovorniji državni dužnosnici kao što su gospodin Denis Zvizdić i Ismir Jusko, pred TV kamerama govorili da „nema pravnih prepreka za izgradnju Pelješkog mosta“ onda se oni vjerovatno zbog toga nikad nisu usudili premijeru Hrvatske vlade i predsjedniku Europske komisije uputiti zahtjev za obustavom gradnje Pelješkog mosta.

Zaustavljanje bilo koje nelegalne građevine pa time i Pelješkog mosta je iznimno jednostavna stvar. Ako postoji odgovoran, savjestan nadležni državni službenik koji će takvu nelegalnost pismeno obrazložiti i obustavu adekvatnim dokumentom zahtijevati. U slučaju Pelješkog mosta nadležna državna institucija je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koje ima sve instrumente i može ishoditi stručnu ekspertizu i naložiti Vijeću ministara i svim ministarstvima, kao i svim drugim državnim institucijama poput Pravobraniteljstva da poduzme sve radnje potrebne za učinkovitu zaštitu državnih interesa i obustavu izgradnje Pelješkog mosta.

Međutim, odgovorno tvrdim, ono što sam provjerio i provjeravao u vezi Pelješkog mosta, od 2005. godine do danas, dakle punih 14 godina, da Bosna i Hercegovina nije imala niti jednog člana Predsjedništva ili bilo kojeg člana Vijeća ministara ili državnog službenika koji bi prije svega 100% razumio da mi imamo sasvim pristojan morski prostor, a koji je zanemaren, zatim koji bi razumio i imao potrebu pomorskog usmjerenja BiH, shvatio važnost uspostave koridora do otvorenog mora, uspostave zakonodavstava vezanog za more i donošenja razvojne strategije o upravljanju morem i morskim resursima, a koji bi se potom 100% založio za ostvarenje BH izlaza na otvoreno more i zaustavljanje tog mosta“, kaže Alikadić.

Na upit, šta država BiH gubi gradnjom Pelješkog mosta, Alikadić odgovara:

 „Odgovorit ću na Vaše pitanje detaljno: Pelješki most je samo jedan od mnogobrojnih načina za uništenje pomorskog razvoja i pomorskih kapaciteta Bosne i Hercegovine. Konkretno, ako Hrvatska dovrši izgradnju Pelješkog mosta, ona neće stati na tome nego će nastaviti djelovati destruktivno kroz Čovićev HDZ i Dodikov SNSD i neće nam dozvoliti ni izgradnju pomorske luke, koja u tom slučaju ionako ne bi ni mogla funkcionirati zbog hrvatskog zakonodavstva i administrativnih prepreka, zbog upotrebe hrvatskih sredstava kontrole, kažnjavanja i prisile i zbog zabrane slobodne plovidbe koja ni sad ne postoji, a dokaz tome je da ni NATO brodovi ne mogu uploviti u naše BH vode. Kad svemu ovome dodamo i gabarite mosta koji bi ometao dvosmjerni promet i po visini i po širini i to što nam hrvatska ne bi dozvolila sidrišta za velike brodove u neretvanskom i korčulanskom kanalu, jer ih ni sad ne dozvoljava, mi zaista možemo zaključiti da ako Predsjedništvo BiH ne spriječi izgradnju Pelješkog mosta, da ćemo svoju državu dovesti u bezizlazan, pa i vojno inferioran položaj naspram Hrvatske.

Sve potpuno isto kao što Rusija ne dopušta Ukrajini da Ukrajinska flota prođe kroz Kerčki prolaz/tjesnac ispod Kerčkog mosta, i naravno sve to uz upotrebu bojnih sredstava i vojne sile.

Naime, Hrvatska je je od svog osamostaljenja 1991. godine, provodila svoj plan kojeg je javno u medijima izrekao njen predsjednik dr Franjo Tuđman o odbacivanju Bosne i Hercegovine 50 km od mora. Pelješki most nije ni prva prepreka ni najveći problem, kojim Hrvatska napada Bosnu i Hercegovinu i kojim nas nastoji uništiti.

Svi moramo znati da Hrvatska svoj plan o odbacivanju naše zemlje od mora primjenjuje na veoma lukav i sistematičan način: najprije djeluje političkim sredstvima kojima slabi jedinstvo i podriva stabilnost i funkcionalnost naše države s ciljem njezinog urušavanja i odumiranja, uz istovremeno stvaranje i jačanje institucija „hrvatskog“ naroda u Bosni i Hercegovini i proglašavanjem određenih prostora „hrvatskim prostorima“ koji sa Republikom Hrvatskom čine jednu nedjeljivu suverenu cjelinu. Rezultat je, Hrvatska koja se proširila na teritorij Bosne i Hercegovine“, detaljno pojašnjava Alikadić.

Drugim riječima, nastavlja Alikadić, plan i interes Republike Hrvatske je da u svrhu povezivanja svoja dva dijela teritorija ne gradi tunel, građevinu koja bi bila nevidljiva, koja ne bi ni sužavala ni smanjivala ni presijecala uski morski prolaz kojim je Bosna i Hercegovina fizički povezana sa međunarodnim vodama i ostatkom Jadranskog mora, dakle ne gradi tunel koji ne bi smetao Bosni i Hercegovini, nego obrnuto baš namjerno gradi most koji je vidljiv, koji presijeca i sužava morski prolaz, dakle gradi onakvu građevinu koja će Bosni i Hercegovini zasigurno smetati i blokirati naše suvereno pravo na dvosmjernu slobodnu plovidbu do međunarodnih voda i onemogućiti će izgradnju morske luke koja bi nam donijela veliki ekonomski prosperitet i napredak i koja bi mogla preporoditi našu zemlju.

O najavljivanoj tužbi protiv Hrvatske, Alikadić kaže:  

 „Na ovom primjeru se može sve jasno sagledati: članovi Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović su javno, državnički objavili svoju spremnost i odlučnost i svoje stavove o namjeri zaštite državnih interesa i suvereniteta naše države pred međunarodnim sudovima.

Ali kad bi oni stvarno sve saznali, oni ne bi oklijevali ni sekundu i sve bi već bilo odavno gotovo i obavljeno. Očekujem zajednički timski rad najzrelijih i najodlučnijih ljudi iz ove oblasti tako da po prvi put nakon osamostaljenja postupimo iz ljubavi za sebe i svoju zemlju, iz suvereniteta za suverenitet naše države Bosne i Hercegovine i u životnom interesu svih njezinih ljudi i pojedinačno i zajedno. Pitajte Austrijance, Srbe, Mađare, šta bi Austrija, Srbija, Mađarska dale da imaju i 1 matar ili 1 kilometar mora i šta bi dale da imaju izlaz na otvoreno more?

Milorad Dodik, iako se predstavlja da zastupa interese svog naroda jasno pokazuje da on ne osjeća i ne posjeduje pravi državnički instinkt i ne zna šta je narodni ni šta je državni, a pogotovo ne šta je osobni interes čovjeka, jer da to zna, on ne bi ignorirao te interese i ne bi s takvom lakoćom u ime prijateljstva i za volju Dragana Čovića, prihvaćao izgradnju tako nasilnog i štetnog Pelješkog mosta i time direktno svoju državu i svoj narod potčinjavao suverenitetu, moći i volji i interesima Republike Hrvatske. Ne bi izdavao interes naroda iz BH primorja koji će se tako blizu, a ipak tako daleko od mora, zauvijek osjećati  manje vrijednima od sretnih i ponosnih dalmatinaca.

Vrijeme prolazi i postaje jasno da ako u narednih 15 dana Predsjedništvo ne donese Odluku u tom smjeru, onda to jasno dokazuje da Bosna i Hercegovina u svojoj instituciji državnog Predsjedništva nema pravog suverena koji bi u djeliću sekunde shvatio prioritete i djelovao za Bosnu i Hercegovinu.

Savršeno razumijevanje cijelog problema i rješenja već postoji, sve može biti brzo gotovo i bez ikakvih problema. Na potezu su naši državnici i vidjet će ljudi ko govori neistinu, a ko je govorio istinu iz koje će se pojaviti pravi državnik i istinski bosanskohercegovački suveren“, upozorava Alikadić.

 Prema njegovim riječima, glavni prioritet je obustava izgradnje Pelješkog mosta i određivanje spojnog koridora (dvosmjernog međunarodnog plovnog puta) Bosne i Hercegovine sa otvorenim morem. Uspostava tog plovnog koridora, kaže Alikadić, za međunarodnu slobodnu plovidbu je od životne važnosti za Bosnu i Hercegovinu i za cjelokupno njeno stanovništvo.

„Međutim, znamo da sadašnji hrvatski političari o ispravnom ili pravednom rješenju nikad neće sa BH političarima ni razgovarati. Prema tome, bez zavaravanja, jedino ispravno i pravedno rješenje koje podrazumijeva i zaustavljanje Pelješkog mosta i taj koridor do otvorenog mora će moći donijeti međunarodni sudovi.

Najprije je potrebno da Bosna i Hercegovina podnese tužbu Međunarodnom sudu UN u Hagu protiv Republike Hrvatske, od kojeg je potrebno zahtijevati raskid Ugovora o izgradnji nelegalnog Pelješkog mosta između RH i kineske kompanije, kao i obustavu mosta.

Uporedo s tom tužbom je također potrebno podnijeti Zahtjev Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu da odredi morske granice između dvije države, sa pripadajućim koridorom (dvosmjerni plovni put) kroz Korčulanski i Neretvanski kanal od otvorenog mora pa sve do sve do našeg BH Neumskog i Malostonskog zaliva, a sve to u cilju uspostave trajnog mira, ravnopravnosti i istinskih dobrosusjedskih odnosa između svih pomorskih država Jadranskog mora, koje jesu jedinstvena geopolitička cjelina i koje će se jednog dana, uskoro ujediniti u okviru EU i NATO-a.

Takav zahtjev za razgraničenje je vrlo jednostavan i već je napisan. Predsjedništvo treba donijeti Odluku i taj zahtjev za razgraničenje može službeno predati, a za sve ostalo će Sud izdati precizne upute. Ukoliko Predsjedništvo ne bude u narednih 30 dana predalo zahtjev Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu za razgraničenje sa Hrvatskom, to će dokazati i potvrditi da izabrani državni dužnosnici, službenici i funkcioneri nemaju ni znanja ni sposobnosti ni volje ni hrabrosti ni mudrosti ni odgovornosti potrebne za funkcije na koje su izabrani, a posebno će dokazati da Bosna i Hercegovina nema stvarnog suverena koji bi prema Ustavu trebalo biti Predsjedništvo“, kategoričan je Alikadić.

(E.L.)