Još od početka migrantske krize u Europi, najveći teret stavljen je na Italiju i Grčku. U italijansku luku je posljednjih pet godina uplovilo više od 640.000 migranata, većinom iz afričkih zemalja. Dok je prema pisanju greekreporter, više od 11.000 migranata ušlo u Grčku samo u ovoj godini.
Većina EU zemalja se oglušila na molbe za pomoć ovih zemalja, te su nadležni uzeli stvar u svoje ruke. Novi italijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini, inače šef ekstremno desničarske Lige, proveo je u djela svoje izborno obećanje – da će zaustaviti priliv migranata u ovu zemlju. Prije nekoliko dana, došlo je do krize između EU zemalja kada je Salvani odbio prihvatiti brod “Aquarius” koji je prevozio više od 600 afričkih migranata.
On je u izjavi za list Corriere della Sera rekao kako se mišljenje o brodovima nevladinih organizacija neće promijeniti jer su “čvrsta i nepokolebljiva”. Kasnije je na svom Facebook profilu napisao kako je “spašavanje života na moru dužnost, ali pretvaranje Italije u veliki izbjeglički kamp nije”.
“Gotovo je s Italijom koja savija glavu i sluša zapovijedi. Ovog puta postoji neko ko će reći ne”, zaključio je oštro ministar.
S druge strane, premijer Malte Joseph Muscat je jasno dao do znanja da ni ova zemlja neće primiti ovaj brod. Ova zemlja je od početka migrantske krize dopuštala manji broj hitnih evakuacija, ali je uvijek odbacivala veći broj. Također, tvrdili su kako su po glavi stanovnika primili veći broj migranata nego Italija.
Europske zemlje su uputile niz kritika na račun ove dvije zemlje. Francuska je novu italijansku vladu nazvala “neodgovornom i ciničnom”. Vlada Italije nije ostala dužna te su rekli kako “neće prihvatiit licemjerne lekcije iz zemalja koje radije okreću glavu kada se radi o pitanju migracija”, kako je prenio index.hr.
I kako obično bude – žrtve su uvijek bili nevini ljudi u političkim igricama. Tako je ovaj brod sa ženama i djecom, kojima je nestalo zaliha hrane i vode kružio danima, dok ih nova španska vlada nije odlučila prihvatiti.
Kako je pisao BBC, prošle godine je Italija dopustila azil za oko 40 posto ljudi koji su podnijeli zahtjev. Zanimljivo da oni dolaze iz Nigerije, Gvineje i Obale Slonovače – ne ratom zahvaćene Sirije.
Kada govorimo o drugim zemljama, neophodno je obratiti pažnju na ugovor između Turske i EU, koji govori da se sirijske izbjeglice koje su došle u Grčku iz Turske vraćaju nazad. A postoji i onaj između Italije i Libije – kada je italijanska vlada obećala da će učvrstiti libijsku obalu.
Premijer Mađarske Viktor Orban također ima vrlo čvrste stavove o migrantima. Još 2016. godine je obećao promjenu ustava te zemlje kako bi se borio protiv priliva novih migranata. U videu postavljenom na svom Facebook profilu ove godine, on govori kako “ne može obećati da će Mađarska imati novca za povećanje penzija, dječijih dodataka ili poreskih olakškica za porodice sa djecom, ukoliko zemlja bude morala ugostiti migrante uz troškove od devet miliona forini po migrantu godišnje”. Prije dva mjeseca, njegova stranka je ponovo pobijedila na izborima.
Nastavio je sa svojim politikom te rekao da ni mađarski narod ne želi migrante i da će “veliki broj muslimanskih migranata dovesti do paralelnih društava” i da je “multikulturalnost iluzija, jer se muslimansko i kršćansko društvo nikad neće povezati”, prenijela je Aljazeera. U planu je i dalje izmjena zakona kako ne bi došlo do priliva novih migranata.
EU, svjesna da ovisi u Turskoj kada je riječ o migrantima, potpisala je još 2016. godine ugovor da će dati nekoliko milijardi eura kako bi ta zemlja zbrinula sirijske izbjeglice. Konkretno, kako bi se zaustavio svakodnevni dolazak hiljada izbjeglica i migranata brodovima na grčke otoke u Egejskome moru, prema pisanju Aljazeera-e.
U posljednje vrijeme je došlo do zaoštravanja odnosa između dvije potpisnice sporazuma jer su EU zemlje žestoko kritikovale turskog predsjednika Erdogana zbog njegovog načina obračuna sa osumjičenima za neuspjeli puč u toj zemlji prije dvije godine. Zaprijećeno je zamrzavanjem novca, mada je EU kasnije najavila i druge tranše novca, vjerovatno svjesna moguće krize ako Turska blokira granice i onemogući pomoć.
Njemačka je bila jedna od glavnih zagovornica primanja i omogućavanja smještaja migrantima, ali se situacija promijenila kroz nekoliko zadnjih dana. Naime, prema pisanju jutarnji.hr, francuski predsjednik Emannuel Macron i kancelarka Njemačke Angela Merkel su rekli kako rade na dogovoru nekih zemalja Schengenskog prostora po kojem bi se tražitelje azila vraćalo u zemlju u kojoj su prvi put registrirani. On je rekao kako će sarađivati sa više zainteresovanih zemalja članica te da dogovor ide prema tome da se tražitelji azila što prije vrate u zemlju u kojoj su bili registrovani.
A EU zakoni kažu da se zemlja u kojoj se migrant registruje, mora obraditi njihov zahtjev za azil, mada se ovo nije poštovalo, kako bi se poštedile zemlje poput Italije i Grčke, preko kojih se najčešće dolazi do Europe.
Bosnu i Hercegovinu migrantska kriza nije potresala do prije nekoliko mjeseci, kada se pokazalo da uopšte nismo spremni. Naprotiv, pokazalo se da nadležni nisu imali u planu ni izdvojiti novac za njihove potrebe, ni smještaj, a ni da granice ne znamo čuvati baš najbolje.
U Velikoj Kladuši je prije pet dana smrtno zboden migrant iz Velike Kladuše, a dan kasnije je izbila također tuča i povreda nožem u smještaju za migrante u Salakovcu kod Mostara. Oko dvjesto migranata je prije par dana pokušalo silom preći granicu iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, kada je došlo do naguravanja sa policijom, ali su uz pregovore migranti su vraćeni nazad u Veliku Kladušu. A rezultat svega toga je da je na jučerašnjoj sjednici Parlamenta BiH došlo do verbalnog okršaja između nekoliko zastupnika i ministra sigurnosti Dragana Mektića. Tri sata se raspravljalo o problemu migranata, ali se završilo – bez konkretnog zaključka. Predstavnici RS-a su uzeli stvar u svoje ruke i već ranije dali do znanja da neće primate migrante u ovaj entitet. Načelnik Velike Kladuše Fikret Abdić je samostalno premjestio migrante u drugi smještaj iz centra grada dok su oni iz centra Sarajeva premješteni u Salakovac samo uz veliki pritisak medija i javnosti. Načelnik Bihaća Šuhret Fazlić svakodnevno moli za pomoć nadležne.
I dok druge zemlje vrlo jasno i konkretno štite svoje granice te čak ne dozvoljavaju ulazak novih migranata u svoje zemlje, naša zemlja je i dalje – bez dogovora na sjednicama i bez jasnih i oštrih zaključaka. Što i ne čudi, s obzirom da bh. političari ne mogu riješiti ni osnovne egzistencijalne probleme svojih građana.
(Ines Sandžaktarević)