U gostujućem komentaru za njemački list Welt bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz Schilling piše: “Srbija i Korektura granica po etničkom principu ima fatalne posljedice po region. Čini se da se jasan stav EU da nema povlačenja granica po etničkom principu, koji je postojao početkom godine, polako razvodnjava. Izjavu komesara EU Johannesa Hahna tokom susreta sa albanskim premijerom Edi Ramom i premijerom Kosova Ramušom Haradinajem da EU nema ništa protiv korekcija granica smatram nepromišljenom. Zapanjujuće je da se zvanični stav EU mogao tako preokrenuti.
Stoji li Njemačka sada sama na principima dosadašnjih načela, međunarodnog prava i važećih zakona? Upozorenja i obećanja da regionalna stabilnost neće i ne smije biti ugrožena novim povlačenjem granica su nakon dosadašnjih iskustava sa etničko-nacionalnim snagama u regionu Balkana, pogrešna procjena i gruba pogreška. Predsjednik RS Milorad Dodik godinama aktivno radi na razbijanju države BiH. Pri tome Dodik od strane EU do sada nije iskusio pokušaj da ga se zaustavi u nastojanju da otcijepi RS i pripoji je Srbiji. Ovdje se ne radi samo o retorici, već o istinskoj provedbi zacrtanih ciljeva. U otvorenom pismu Federiki Mogerini smo mi, tri bivša visoka predstavnika, ukazala na ovu krajnje zapaljivu situaciju.
Bivši visoki predstavnik Schwarz Schilling ćudi se kako je u EU moglo doći do takvog zaokreta kojim bi se priznalo prekrajanje granica po etničkim linijama
Novo povlačenje granica i razmjena teritorija, koje je najprije Srbija uvela u igru, bazirano je na ideji velikosrpske države. To je devedesetih godina odvelo region u rat i izazvalo strašan genocid.
Mi ne sumnjamo da će novo povlačenje granica destabilizirati postojeće sporazume u Makedoniji, Crnoj Gori i potkopati zajedničku državu kakva je BiH. Evropsku uniju i Evropu poznajemo dovoljno dobro da bi znali da nas je naša krvava istorija naučila da živimo u multietničkim društvima, umjesto da povlačimo nove granice kako bi stvorili monoetničke države. Ideja od nametnute etničke homogenizacije, koja je dovela do progona i masovnih ubistava u Evropi, nikada neće moći biti njemačka pozicija”, prenosi list Welt.
Čežnja za Bosnom
Portal njemačkog radija Deutschlandfunk u nastavcima donosi priču pod nazivom “Čežnja za Bosnom: Nisi ni trepnuo a izbio je rat”. U centru priče je Senija Luebke, koja je morala napustiti Bosnu i rodne Banoviće i sada živi u Njemačkoj.
“Ona bi, da nije bilo rata, imala manje briga. Mogla bi njegovati svoju bolesnu majku i bolesnog brata. Umjesto toga ona je s njima samo ljeti. Pri tome registruje da nacionalizam u njenoj zemlji ponovo raste. I dok ide u kupovinu i žuri da se vrati bolesnoj majci, pri čemu je prati novinar Deutschlandfunka, ona se zaustavlja ispred spomenika od granita na kojem piše “Palim borcima 119-te brigade iz Banovića”. U granitu je duga lista imena urezanih zlatnim slovima. Da nije bilo rata, ti ljudi bi sada bili živi, razmišlja naglas Senija i obraćajući se njemačkom novinaru dodaje: “Ovaj rat niko ne razumije, vjeruj mi, ni nakon 20 godina, niko ne zna zbog čega se on vodio.” Mnogi iz njene porodice izgubili su život u ratu. A opet, kaže Senija, svi žive skupa. U njenom susjedstvu su i dalje Srbi, Hrvati i Bošnjaci kao što je ona. U njenoj familiji, koja je izmiješana, ima i jednih i drugih i trećih. “Ja sam muslimanka, a moja djeca su pola kao ja, pola katolici. U Bosni su svi živjeli skupa, ženili se jedni s drugima, dobijali djecu. A onda je, a da nisi ni trepnuo okom, izbio rat”, prenosi portal radija Deutschlandfunk i nastavlja:
“Seniji je 49 godina i dobro se sjeća multietničke Jugoslavije i suživota raznih etničkih grupa. U Sarajevu, Mostaru, Banjaluci a prije svega u malim mjestima sada postoji sve veće razdvajanje između etničkih grupa. O pomirenju nema ni govora. Političari samo još više produbljuju jaz i to upravo sada pred izbore. Čak i u Tuzli, gradu koji je 30 km udaljen od Banovića. Kafići su tamo dobro posjećeni. Puno je ljudi na korzu. To je nada za prosjake. Dvojica njih imaju stalno mjesto na Tuzlanskoj kapiji. Jedan od njih je sijed, pomalo zdepast, oko 50 godina.Nema pola lijeve noge. Drugi opet, sagnut i mršav, sjedi u nekom prastarim invalidskim kolicima. Drži karton na kojem piše da mu je potrebno 60.000 bosanskih maraka za operaciju kičme, dakle 30.000 eura. Zdravstveno osiguranje u BiH pokriva tek manje posjete doktorima. Lijekove i veće operacije ljudi moraju plaćati sami.”
“To što jedna zemlja ima svoj zdravstveni sistem je jedna stvar. Ali da ljudi, koji ovdje imaju posao i platu, zarađuju toliko malo da jedva da mogu odvijiti nešto para za operaciju, je nešto posve drugo. Na vlasti su uvijek jedni te isti ljudi. Vlada nepotizam i korupcija. Prosjak u invalidskim kolicima grli svoj karton u nadi da će za pola godine skupiti dovoljno novca za operaciju”, riječi su kojima se završava treći nastavak priče o Bosni koju je objavio portal njemačkog radija Deutschlandfunk. (DW)