Nekako se čini da, kada god srpska i hrvatska politika dođu u ćorsokak, tačnije, kada god bošnjačka politika povuče crtu i odbije praviti kompromise na štetu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, odjednom iskrsne neka “neformalna grupa građana” koja počne vršiti pritisak da se ili popusti ili postigne kompromis po svaku cijenu.
Tako je bilo u vezi s JMBG-om, tako je bilo u vezi sa školom u Jajcu, a ispostavlja se da je to slučaj i s pitanjem formiranja vlasti na federalnom i državnom nivou. Obično je riječ o grupama sastavljenim od aktivista mlađe životne dobi, očito ambicioznim i kao po pravilu pozicioniranim negdje u zamršenoj paukovoj mreži ovdašnjeg “nevladinog” sektora.
Njihovi apeli obično nisu racionalne nego emocionalne prirode, poziva se na savjest, izvode performansi, koriste se floskule i parole umjesto činjenice, emocionalno se ucjenjuju građani i vlast i čitavo pitanje tretira se tako da većini građana nije jasno o čemu se tačno radi, ko je istinski krivac, a ko žrtva, te šta je uistinu dobro za državu i narod.
Uzevši u obzir izuzetno političku pasivnost i generalnu nezainteresiranost i inerciju ogromne većine građana, naročito omladine, bilo bi isuviše naivno pomisliti da se radi o nekakvom autentičnom i autohtonom aktivizmu. Prije će biti da je riječ o akcijama koje pokreću neki vanjski politički centri koji se kriju iza neke od stotina ovdašnjih nevladinih organizacija za ovo ili ono.
U takvim slučajevima ona američka poslovica follow the money (prati novac) mogla bi mnogo toga objasniti, no indikativno je da, otkako se počelo postavljati pitanje finansiranja i političkog sponzorstva takvih nevladinih organizacija, sve češće ovakve performanse, koji imaju funkciju pritiska na vlasti, izvode “neformalne” grupe građana.
Kako bilo, nije baš teško odgonetnuti kojim političkim snagama i ideologijama ide u korist zahtjev neformalne grupe građana “Vrijeme je” da se što prije formira vlast na federalnom i državnom nivou, inače će doći do protesta “hiljada mladih ljudi”. Nastranu ove prijetnje u koje je teško povjerovati, ali formiranje državne i federalne vlasti po svaku cijenu podrazumijeva prije svega odustajanje od ANP-a, a što je interes srpske i hrvatske politike, njihove sarajevske političke pete kolone, ali i nekih država unutar Evropske unije koje su već duže vrijeme bliske Rusiji.
To su najvjerovatnije prave adrese na kojima treba tražiti istinske razloge ovakvih pritisaka. Doduše, postoji i druga mogućnost.
Takozvani nevladin sektor u Bosni i Hercegovini, tačnije, njegov izvana finansirani dio, od svojih samih početaka slabo je kontrolirana mašina za pranje novca na koju se, pod odgovarajućim uvjetima, moguće “priključiti” i s najbudalastijim i najinfantilnijim idejama koje nekome mogu pasti napamet.
Poslijeratna historija nevladinog sektora Bosne i Hercegovine naprosto vrvi od izdašno sponzoriranih akcija, aktivnosti, protesta, performansa i projekata koji su trebali promovirati određenu ideju, ali bi je svojom lošom osmišljenošću, katastrofalnom izvedbom i pogrešnim usmjerenjem vrlo često potpuno kompromitirali.
Moguće je da se i sada radi o nečemu takvom, mada nam iskustvo govori da budemo oprezni. /M. Drnišlić/
STAV