Radovanu Karadžiću, nekadašnjem predsjedniku entiteta Republika Srpska, danas će u Hagu biti izrečena pravosnažna presuda. Prvostepenom presudom osuđen je na 40 godina za genocid u Srebrenici i najteže zločine protiv čovječnosti.
Podsjetit ćemo na njegove najvažnije dokumente i naredbe, koje su dovele do genocida u Srebrenici, ali i na svjedočenja njegovih saradnika, koja jasno pokazuju da se upravo ovaj krvnik nalazio na čelu zločinačkog poduhvata.
Karadžić je 8. marta 1995. godine, pod oznakom “vrlo hitno”, na dvadesetak stranica, uputio “Direktivu” za dalja dejstva pripadnicima Vojske RS-a.
– Što prije izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, čime spriječiti i pojedinačno komuniciranje između ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi – napisao je Karadžić.
Pripremali teren za pad Srebrenice
Tih dana nastavljena je priprema za najteže zločine koje pamti moderna Evropa. Tako je Karadžić, 21. marta 1995. godine, izdao naredbu: “Povodom izvršene predislokacije jedinice VRS-a locirane u Konjević Polju, odmah preduzeti neophodne mjere na uspostavljanju režima sigurnosti i kontroli nenaseljenih dijelova teritorije na području Konjević Polja, Cerske, Udrča i Glogove i komunikacija Milići – Konjević Polje – Drinjača – Zvornik i Konjević Polje –Bratunac”. Dodao je da se “s obzirom na izuzetan značaj navedenih komunikacija” treba “razmotriti mogućnost stacioniranja neke od jedinica MUP-a u Konjević Polju”.
Ova naredba jasno pokazuje da je Karadžić, ustvari, i upravljao vojnim operacijama u ovom dijelu BiH, ali i da su Vojska i policija RS-a mjesecima, zajedno sa komandantima, pripremale teren za pad Srebrenice. Naime, mjesta koja su navedena u naredbi Karadžića, a koja je trebalo osigurati, bila su najvažnija mjesta kojima su podrinjski Bošnjaci u julu bježali ka slobodnoj teritoriji. Upravo u ovim mjestima, i na ovim putnim komunikacijama, najviše je zarobljeno bošnjačkih civila, koji su potom likvidirani u Kravici, Branjevu, Pilici, Orahovcu, Novoj Kasabi…
Snage bosanskih Srba su 6. jula granatirale Srebrenicu i napale posmatračka mjesta UN-a, čime je počelo zauzimanje ovog grada. Na osnovu uspjeha operacija Drinskog korpusa VRS-a protiv snaga Armije RBiH i snaga UNPROFOR-a u “zaštićenoj zoni”, u kasnim večernjim satima 9. jula 1995. godine, Glavni štab VRS-a šalje naređenje 12/46-501/95 isturenom komandnom mjestu Drinskog korpusa, na ruke generala Krstića i Gvere.
Imenovanje Miroslava Deronjića
U ovom naređenju, predsjednik RS-a Karadžić, izražava svoje zadovoljstvo dotadašnjim borbenim rezultatima i ovlašćuje Drinski korpus VRS-a da zauzme Srebrenicu, sa ciljem konačnog razoružanja muslimanskih “terorista” i demilitarizacije Srebrenice.
Cijela situacija je kulminirala 11. jula, kada je došlo do pada Srebrenice. Svi stanovnici su otišli prema Potočarima. Jedna grupa, u kojoj je bilo nekoliko hiljada žena, djece i muškaraca, spas je tražila u krugu baze UN-a u Potočarima, dok je druga grupa, od oko 15.000 muškaraca, a među kojima je bilo žena i djece, šumama krenula prema slobodnoj teritoriji.
Istog dana Karadžić potpisuje Odluku o imenovanju Miroslava Deronjića za civilnog komesara općine Srpska Srebrenica, što potvrđuje da je haški optuženik praktično rukovodio operacijama u Srebrenici. Deronjić je tako bio čovjek od povjerenja osuđenom zločincu u ovom kraju.
Istog dana Karadžić donosi i naredbu da se “nakon uspostavljanja vlasti Republike Srpske na području općine Srpska Srebrenica” treba “formirati Stanica javne bezbjednosti Srpska Srebrenica”.
Jedno je pisao, a drugačije usmeno naređivao
– Sve građane koji su učestvovali u borbama protiv srpske vojske tretirati kao ratne zarobljenike i sa njima postupati u duhu zakona i međunarodnih konvencija, a ostalima omogućiti slobodan izbor mjesta življenja i preseljenja – naredio je tada Karadžić, ističući da čvrstu saradnju treba uspostaviti sa imenovanim Deronjićem.
No, s obzirom na stanje na terenu, krvnik je pismeno naređivao jedno, dok je usmeno davao potpuno drugačija uputstva.
Dva dana kasnije, 13. jula, predsjednik RS-a, donosi ukaz po kojem za komandanta Drinskog korpusa postavlja Radislava Krstića. Od tada počinju egzekucije na Jadru, u Cerskoj dolini, u Kravici… Za zločin u Kravici, gdje je u zamljoradničkoj zadruzi likvidirano više od 1.000 bošnjačkih civila, Karadžić je saznao istog dana. Dan poslije, 14. jula, on donosi odluku o proglašenju ratnog stanja na podučju Srebrenice – Skelani.
Svjedočenje u Hagu
Pored dokumenata koji jasno dokazuju Karadžićevu odgovornost za genocid u Srebrenici, tome svjedoči i iskaz Deronjića kojeg je dao tokom suđenja u Hagu. Kako je naveo, postojala je praksa da Karadžić obilazi terene, te da ponekad zakazuje sastanke u pojedinim općinama, gdje se razgovaralo o raznim političkim i vojnim pitanjima.
Prema njegovom kazivanju, on je tih mjeseci odrađivao ono što je Karadžić od njega tražio, te nakon što se upoznao o kompletnom stanju na terenu, odlazi 9. jula na Pale. Želio je da sazna koja je svrha akcije na Srebrenicu. Karadžić mu je postavio pitanje o stanovništvu u srebreničkoj enklavi.
– Često sam mu govorio da, po mojim procjenama, stanovništvo, koje je došlo na te prostore nakon raznih ofanziva, broji na teritoriji Srebrenice oko 40.000 ljudi. Karadžić me upitao: “Šta vi Miroslave mislite uraditi sa tim stanovništvom dolje?” Ja sam mu odgovorio oprilike ovako: “Gospodine predsjedniče, ja ni u snu ne mogu pretpostaviti razvoj događaja prilikom ulaska u Srebrenicu.” Rekao sam mu da je uzaludno da pretpostavljam, pošto su mi mnogi pokazatelji nepoznati, nismo znali da li će se vojska predati, kako će se ponašati – kazao je Deronjić u Hagu.
Šokantno priznanje
Nakon ovoga slijedi šokantno Deronjićevo svjedočenje, koje potvrđuje da je Karadžić na papiru napisao jedno, a u praksi provodio drugo.
– Karadžić mi je rekao sljedeće: “Miroslave, to sve treba pobiti”. A zatim je dodao: “Sve što stignete”. I pritom je koristio “vi” u množini. Zatim je dodao sljedeću rečenicu – “princip Zapadna Slavonija “- kazao je u iskazu Deronjić.
Govorio je i o evakuaciji i smaknućima Bošnjaka. Karadžić ga je nazvao 13. jula i raspitivao se o transportu civila.
– Rekao sam mu da je otprilike više od polovine tih ljudi prevezeno i da očekujem da će se u toku dana završiti transport. Također sam znao, ali nisam rekao preko telefona, da su od tog jutra pristizale informacije o tome da u Konjević Polju već ima zarobljavanja i likvidacija – pričao je Deronjić.
Karadžićev čovjek sa instrukcijama je bio i Ljubiša Beara koji dolazi i govori da se ubijaju zarobljenici. I ubijeno ih je više od 8.000 od 11. do 19. jula u širem rejonu Podrinja.
Većina Karadžićevih saradnika u Podrinju, njegovih podređenih, optužena je ili osuđena za genocid i druge ratne zločine, objavio je Faktor.