Piše: Edina LATIF
Predsjednik Vlade bh. entiteta Republika Srpska Radovan Višković najavio je da će ovih dana biti formirana međunarodna komisija koja će istražiti šta se dešavalo tokom rata na području Srebrenice, uključujući i stradanje srpskog naroda na tom području.
“Nadam se da će poslije toga istina biti malo drugačija i da ćemo je kao takvu prezentovati međunarodnoj zajednici pa poslije toga, nadam se, da će sud i tužilaštvo uvažiti te činjenice”, rekao je Višković novinarima u Bratuncu.
Kakva međunarodna komisija? Kakvo istraživanje? Čega? Genocida nad Bošnjacima koji je dokazan u pravosnažnim sudskim presudama!? Provjeravanje snimka na kojem Škorpioni strijeljaju Srebreničane? Intervjuisanje srebreničkih majki koje su izgubile sve muške članove porodica? Onih majki, koje jedna za drugom, od tuge umiru i odlaze na bolji svijet, a da nisu našle kosti svoje djece?
Odgovor je u Viškovićevom pojašnjenju. Nada se da će „istina“ biti malo drugačija, pa da će se te nove činjenice ispisane u banjalučko-beogradskoj saradnji uvažiti, te sudovi i tužilaštva mijenjati ( da nije tragično ovo bi moglo ići u emisiju „Želim-želiš“) svoje pravosnažne presude. Dakle, sazrelo je vrijeme za stvaranje „nove istine o genocidu u Srebrenici“.
Haški tribunal i domaći sudovi do sada su osudili ukupno 45 zločinaca na 699 godine i tri doživotne kazne zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.
General Ratko Mladić osuđen je nepravosnažno na doživotnu zatvorsku kaznu.
Viškovića ( megafona jedne politike koja pokušava već 24 godine izmijeniti istinu o genocidu u Srebrenici) treba podsjetiti da je Haški tribunal proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, utvrdio da je on imao “genocidnu namjeru da uništi Bošnjake u Srebrenici”.
Dokaz za Mladićevu namjeru, prema presudi, bila je poruka Srebreničanima da “mogu opstati ili nestati”.
Višković je, ustvari, ovdje posve nebitan. Tek jedna u nizu marioneta politike negiranja genocida u Srebrenici, koja dobija na svom intenzivitetu sada kada je posve jasno da je Srbija izgubila Kosovo.
Plan je da se i sa Srbije spere „ljaga“, jer je jedina država na svijetu koja je presuđena zbog kršenja Konvencije o genocidu, odnosno zato što nije poduzela ništa da zaustavi činjenje genocida. Vučić i njegov klon Brnabić aktivno rade na tome. Osim što uporno negiraju genocid u Srebrenici, služe se Dodikom i ekipom da u njihovo ime ( baš kao što je onomad Karadžić u Miloševićevo ime) prekraja se jedna i jedina istina o julu u Srebrenici.
“Negiranje zločina poput holokausta i genocida u Srebrenici veoma je opasno. Moramo razumjeti da učimo lekcije iz povijesti, prepoznajući i nazivajući pravim imenom ono što se događalo”, kazao je ministar za vjeru Velike Britanije Lord Nick Bourne tokom svoje prošlogodišnje posjete BiH i susreta sa preživjelim žrtvama genocida.
Da! Veoma opasno, zbog budućnosti ove zemlje. Zbog budućnosti Evrope koja je dozvolila da se u njenom srcu dogodi najveći ratni zločin nakon Drugog svjetskog rata.
Genocid u Srebrenici, kao uostalom i Holokaust, nije se desio slučajno, niti spontano. Nisu se zarakijali Mladić, Beara, Tolimir, Karadžić….pa u pjanskoj rekli „haj’mo pobiti one muslimane, da se osvetimo Turcima“.
Genocid u Srebrenici, kao i onaj u Prijedoru, Zvorniku, Foči, Višegradu… je pomno planiran. Počeo je puno prije nego što je izvršen, onda kada su ljudi izdvajani na osnovu etničke pripadnosti.
Genocid od Foče, Višegrada, istočne Hercegovine, preko Prijedora, Ključa, i na kraju u Srebrenici, osmišljen je još 9. januara 1992. godine.
Tadašnje rukovodstvo bosanskih Srba, okupilo se u sarajevskom hotelu „Holiday inn“, gdje je po instrukcijama Beograda i Miloševićevog režima, proglasilo Republiku srpskog naroda u BiH.
To je u prijevodu bio samo instrument za čišćenje prostora, koje je ratni zločinac Radovan Karadžić smatrao da trebaju biti isključivo srpski.
‘Osnivanjem ”Srpske Republike BiH” započeo je projekt ”oslobađanja” dijela teritorija Republike Bosne i Hercegovine pod srpskom kontrolom. Zapravo, riječ je o početku sprovođenja genocida.
Ono što Viškovićeva neka famozna komisija može uraditi, jeste da pita zločince koji su iza rešetaka, ili one koji i danas slobodno hodaju, gdje su zatrpali posmrtne ostatke još najmanje 1.000 zvjerskih likvidiranih Srebreničana. Da i njihove duše napokon nađu smiraj.
A mogao bi se obratiti i Ramizu Nukiću, iz bratunačkog sela Kamenice, koji već 14 godina, od kada se vratio na svoje ognjište, u šumama u blizini kuće sakuplja kosti Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine dok su, padom Srebrenice, pokušavali doći do slobodne teritorije. I to je jedina istina o genocidu u Srebrenici!