Godišnjica smrti Atifa Purivatre: Dao je nemjerljiv doprinos u dokazivanju posebnosti Bošnjaka

14

Dr. Atif Purivatra rođen je 16. augusta 1928. godine u Sarajevu. U svom rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu te upisuje Pravni fakultet, gdje je magistrirao 1965. godine. Zvanje doktora nauka stekao je 1972. godine na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Po svjedočanstvu Ismeta Kasumagića, Atifa Purivatru su u trećem razredu Trgovačke akademije odveli Službenici državne bezbjednosti, jer su ocijenili da im on može pomoći u borbi protiv „neprijatelja socijalizma.“ Nakon toga je, kako tvrdi Kasumagić, bio zadužen za špijuniranje svojih kolega.

Njegovo najpoznatije djelo je „Jugoslovenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovena“, koje je prvi put svjetlo dana ugledalo 1974. godine. Međutim, zbog stavova iznesenih u knjizi, velikosrpski nacionalisti su mu prijetili kidnapiranjem sina. Možemo reći da je ova knjiga predstavlja i raskid sa ranijom političkom ideologijom, koju su mu tadašnje vlasti nametnule.

Purivatra je za svog života objavio 70 stručnih i naučnih radova. Bavio se izučavanjem teorije i prakse političkih partija, savremenih političkih sistema i nacionalnog pitanja. Pored već spomenute knjige objavio je i „Nacionalni i politički razvitak Muslimana“, „ABC Muslimana“ (u saradnji sa dr. Muhamedom Hadžijahićem), „Muslimani i Bošnjaštvo“ (u saradnji sa dr. Mustafom Imamovićem i dr. Rusmirom Mahmutčehajićem).
Dr. Purivatra je pripadao grupi intelektualaca koja se najviše angažirala u periodu između 1968. i 1971. godine kada je Bošnjacima kroz „Muslimanstvo“ priznato pravo na vlastiti identitet. Nemjerljiv je doprinos Purivatre u dokazivanju posebnosti Bošnjaka  i očuvanju njegovih prava u demokratskoj multinacionalnoj, multikulturalnoj, multietničkoj i multireligioznoj Bosni i Hercegovini.

Odigrao je i važnu ulogu na prvim popisima stanovništva nakon priznavanja Muslimanske nacije, te je ostalo zabilježeno jedno njegovo svjedočanstvo iz ovog vremena: „Sa svojom grupom sam obilazio jedan sarajevski kvart. Ulazili smo u kuće i razgovarali s ljudima. Objašnjavali smo im razloge da se izjasne nacionalno kao Muslimani. Ti susreti su bili srdačni i mi smo brzo išli od doma do doma. Jedan od mojih ljudi me je upozorio da iza nas ide jedna grupa ljudi i ulazi u kuće u kojima smo bili. Kad smo to provjerili saznali smo da ta grupa ljude uvjerava da se izjasne kao Hrvati muslimanske vjeroispovijesti. Tek tada nam je bilo jasno sa kakvim ludostima ćemo se suočavati u ovom popisu”.

Nakon odlaska u penziju djelovanje je nastavio u Bošnjačkoj kulturnoj zajednici Preporod, bio je predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Umro je 11. septembra 2001. godine.