Godišnjica smrti Zaima Muzaferije: Nemam ja petlje da napustim nešto gdje sam rođen

49

Zaim Muzaferija je rođen u Visokom 9. marta 1923. godine. Filmski, televizijski i teatarski glumac, penziju je stekao kao profesor njemačkog i francuskog jezika.

Glumom se prvo bavio amaterski, a njegov profesionalni debi je bio u filmu “Uzavreli grad” (1961) Veljka Bulajića i već sa prvim filmom osvaja specijalnu nagradu na festivalu u Puli i afirmira se kao epizodista diskretnoga, ali sugestivnog gesta.

Posebno značajnu ulogu ostvario je u TV-drami “Jagoš i Uglješa” Bate Čangića, a najdraže su mu uloge bile u filmovima “Žena s krajolikom” Ivice Matića i “Ovo malo duše” Ademira Kenovića. Za ulogu podvornika u filmu “Stanica običnih vozova” Nenada Dizdarevića dobio je Zlatnu arenu na Pulskom festivalu (1990).

Od 1995. Zaim Muzaferija se ponovo vraća amaterizmu i nastupa u TV-filmu “Bajram”, a ubrzo zatim i u pozorišnoj predstavi “1001 bošnjački dan” svoga sina Jesenka Muzaferije, sa čime ujedno i obilježava 60 godina umjetničkog rada. Definirajući to u svom posljednjem intervjuu jednom jedinom rečenicom: “Moj krug se zatvara”.

“Ja nisam nikada imao namjeru ni želju preseliti u Sarajevo, Zagreb, Beograd, a bilo je mogućnosti i ponuda i u Sarajevu i u Zagrebu i u Beogradu. Ja nisam mogao, nemam ja te petlje da napustim nešto gdje sam rođen; ja sam ovako golem po izgledu, a vrlo mehak po nekoj duši, srcu, kako se to zove uopšte što je unutar u insanu. Ne bih mogao preboliti ove moje Ševulje, Ševulje su imanje, voćnjak mojih pradjedova i mog babe rahmetli, to ne bih mogao nikada napustiti. Dakle, ne bih se mogao odlučiti da napustim Visoko bez obzira na ono, što kaže naš narod: ko je na vršaju, njemu će biti i žita. Ja nisam bio na vršaju, nisam bio u Sarajevu, gdje se započinju ideje o filmovima koji će se snimati, ni u Zagrebu, ni u Beogradu, gdje si na očima rediteljima. Trebalo je baš svakom reditelju da se sjeti mene, baš da mu ja trebam za tu i tu ulogu”, rekao je za Dane rahmetli Zaim Muzaferija 2001. godine.

Samo četiri mjeseca poslije, 5.novembra 2003. godine Zaim Muzaferija je umro u krugu svoje porodice u Visokom.

Posebno priznanje ovom velikom glumcu odato je nakon njegove smrti, kroz realizaciju manifestacije Dani Zaima Muzaferije.