Harun Mujkić je danas trebao napuniti 15 godina: Za tragičnu smrt u školi nikada niko nije odgovarao

73

Harun Mujkić je danas trebao sa roditeljima puhati 15 svjećica na rođendanskoj torti. Trebao je, ali neće. On je prije skoro četiri godine smrtno stradao – u osnovnoj školi “Musa Ćazim Ćatić” u Zenici.

Kako je rečeno za medije, Harun se za vrijeme velikog odmora naguravao sa vršnjakom i pao, od čega je preminuo.

Obdukcija je pokazala da je umro od teških udaraca u glavu te da je smrt bila nasilna i neposredna te nastala usljed razvoja jakog otoka moždanog tkiva i krvarenja.

Škola je smatrala kako niko nije odgovoran.

A zakon tvrdi da osobe mlađe od 14 godina ne mogu krivično odgovarati, pa ni za smrt. To je i bio odgovor Tužilaštva Zeničko – dobojskog kantona.

“To je sistemsko zataškavanje. Još istog tog dana dok je moje dijete ležalo mrtvo u školi. Tu se štiti apsolutni nerad škole, ministarstva, Pedagoškog zavoda. Problem je što se zakoni ne poštuju. Samo se donose, a nema provođenja zakona“, rekla je majka dječaka Azra Mujkić za aljazeeru prije dvije godine.

Učenik koji mu je zadao udarce kažnjen – smanjenim vladanjem

Harunovi roditelji su na kraju odlučili da neće (i ne mogu) pokretati postupak protiv dječaka, ali su željeli pokrenuti postupak protiv škole.

Škola je uradila svoje, kako tvrde. Tvrde i kako niko od nastavnika nije odgovoran za Harunovu smrt, kako su sve procedure ispoštovane, a učenika koji je zadao udarce Harunu su vratili u školu.

Istina, kažnjen je – sa smanjenom ocjenom vladanja.

Četiri godine kasnije, niko nije odgovarao. Svi su nastavili sa svojim životom, njegovi vršnjaci su završili školu te kreću u srednju, samo Haruna više nema. Ostale su samo uspomene.

Tako je nekoliko godina zaredom fudbalski klub “Tempo sport” organizovao turnir u sjećanje na svog tragično preminulog člana. Na društvenim mrežama su se mogle primjetiti i Harunove fotografije u znak sjećanja – jer se zaboraviti ne smije.

Foto: Facebook

Organizovani su i protesti u sjećanje i opomenu na tragično preminulu djecu – Mahira Rakovca i Haruna Mujkića. Danas, ovom spisku možemo pridružiti još dosta tragično preminule djece iz naše zemlje, za čiju smrt niko nikada još nije odgovarao.

“Otišao si bez pozdrava, iznenadno i neočekivano. Tvoje mjesto u školi te čeka, kao i tvoji prijatelji. Tvoja klupa i mjesto u dnevniku te čekaju. Utonuo si u san, u postelji si u kojoj se niko nije nadao da će te vidjeti. Tako brzo si otišao. Znamo da te naše suze i riječi neće vratiti. Mnogo toga smo trebali naučiti, ali nismo stigli. Na putovanju u vječni mir neka te prati naša vječna ljubav. Čeka te Barselona i svi tvoji najmiliji. Zvijezda koja je juče otišla na nebo, to si bio ti. U nadi da ćeš pronaći pravi put. Bit ćeš u našim srcima zauvijek”, pročitala je jedna od Harunovih drugarica na njegovoj dženazi.

(I.S.)