Ovog mjeseca obilježava se 450 godina postojanja Husein-pašine džamije u Pljevljima. Riječ je o jednom od najznačajnijih islamskih objekata na Balkanu, koji po svojoj tradiciji i unutrašnjem bogatstvu spada u red kulturnog dobra prvog reda, javlja Anadolu Agency (AA).
Sagrađena je 1569. godine, zadužbina je Husein-paše Boljanića, koji je bio porijeklom iz Boljanića, kod Pljevalja. Od 1961. godine nalazi se pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, kao kulturno dobro prvog reda i uvrštena je u kulturnu ponudu Crne Gore.
– Kulturno blago neprocjenjive vrijednosti –
Smještena u samom centru Pljevalja, ova džamija je jedan od prepoznatljivih simbola ovog grada. U čast jubileja, 450 godina postojanja ove džamije, Pošta Crne Gore nedavno je publikovala poštansku markicu “450 godina Husein-pašine džamije”.
Glavni imam džamije Samir Kadribašić, u razgovoru za AA ističe da je jubilej 450 postojanja džamije iznad svega jubilej grada Pljevalja (Taslidže) i jubilej suživota u gradu.
“Ovo nije samo jubilej džamije i Islamske zejednice, ovo je jubilej grada, rođendan grada Pljevalja. Husein-pašina džamija je formalno pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore. Naravno, džamija je ustvari pod zaštitom građana Pljevalja koji je čuvaju kao kulturno blago neprocjenjive vrijednosti, kao simbol grada”, kaže Kadribašić.
– Minaret među najvišim na Balkanu –
U kompleksu džamije nalazi se harem sa meziristanom, šadrvan, sahat-kula, mekteb. Unutrašnji prostor džamije osvijetljen je sa 25 prozora, dok je kupola dekorisana arabeskama. Zidovi su kameni. U enterijeru je šestougaoni mihrab, ukrašen geometrijskim motivima.
Minaret Husein-pašine džamije, koji je visok 42 metra, spada među najviše na Balkanu. Džamija posjeduje i kolekciju starih rukopisa i knjiga na arapskom i turskom jeziku, kao i rukopis Kur ‘ana iz 16. vijeka, bogato ukrašen pozlatom, što ga čini izuzetno vrijednim i značajnim.
Mujezin ove džamije Jakub Durgut, svoj dan počinje i završava u Husein-pašinoj džamiji. Govoreći o jubileju, 450 godina postojanja džamije, on poručuje da je ova islamska bogomolja zaštitni znak Pljevalja.
“Ja imam takvo gledanje da je mnogo više od same građevine 450 godina suživota na ovim prostorima, jer je bitan suživot. Za čitavo to vrijeme džamija nije bila oštećena, skrnavljena, kao i ono što pripada njenom ambijentu”, kaže Durgut.
– Čuva se dlaka poslanika Muhameda a.s. –
U džamiji se čuvaju veoma vrijedni predmeti iz prošlosti, veoma značajni za sve muslimane.
“U džamiji se čuva stari ćilim iz 1573. godine, koji je Husein-paša Boljanić poslao iz Misira, kada je tamo bio premještan za namjesnika, svojoj džamiji u Taslidži. Takođe, u ovoj džamiji se čuva i dlaka iz brade poslanika Muhameda a.s, koja se izlaže u 27. noći mjeseca ramazana. Tada imamo veliki broj vjernika, posjetilaca, musafira”, kaže Durgut.
Među islamskim rukopisima sačuvanim u Husein-pašinoj džamiji, ljepotom pisanja i brojnim ukrasima, izdvaja se Kur’an iz 1571. godine. Ovo šesnaestovjekovno remek djelo islamske kaligrafije ima 233 lista, veličine 39 x 28,5 cm. Počeci pojedinih poglavlja rađeni su ljepšim i većim pozlaćenim slovima, tekst je napisan u trinaest redova, a tačke na kraju redova su u vidu pozlaćenog osmolista. Kur’an sadrži 352 minijature rađene na zlatnoj podlozi, od kojih je šest izvedeno na cijeloj strani, a na dvijema od njih nalazi se tekst ispisan u sredini. Iluminirani Kur’an sačuvan u Husein-pašinoj džamiji, djelo je nepoznatog kaligrafa i spada u red najljepših islamskih rukopisa sačuvanih na ovim prostorima.
Husein-pašina džamija zastrta je hasurom (ćilimom) iz 1573. godine – posebnom i veoma vrijednom umjetničku tvorevinom, koju je Husein-paša poslao iz Misira (Egipta), u periodu dok je bio namjesnik ove blasti. Nad ovom hasurom, velikom koliko i sama unutrašnjost džamije, nalaze se ćilimi i serdžade iz kasnijih perioda – u koje su, specifičnim koloritom i motivima dekoracije, utkana istančana ostvarenja islamske kulture u ovom kraju.
Na kraju, uputio je poruku svim ljudima.
“Poručujem svim narodima da čuvaju svoja kulturno-istorijska dobra. To su zajednički objekti i mi smo dužni da se prema njima staramo”, zaključuje Durgut.