Redatelj, Ahmed Imamović obratio se otvorenim pismom predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo (KS) Elmedinu Konakoviću.
Imamovićevo pismo prenosimo u cijelosti:
– Još u mladosti sam čuo kako kažu da je nekada davno jedan nepravedan Sultan upitao mudra čovjeka: “Koji je to najbolji način da on kao Sultan čini korisna i bogougodna djela?”. Mudrac mu odgovori da bi za njega, a pogotovo za narod, najbolje bilo da sultan spava bar polovinu dana, jer bar za to vrijeme ne bi tlačio ljude, samim tim bi zaradio manje grdnih grijeha.
Poštovani predsjedniče Skupštine, moja mudrost je upitna, ali je neupitno da se vi pokušavate ponašati baš kao sultan u ovom Kantonu, te da me kojim slučajem upitate ono što je sultan iz priče upitao mudraca, nisam siguran šta bih vam preporučio? Sve i da radite samo pola radnog vremena, opet bi pričinjena šteta bila nesaglediva. Hodate okolo sa Velikim vezirom i svitom UNSA, Vi i cijenjeni rektor Škrijelj. Tražite da se mijenjaju zakoni visokog obrazovanja zbog pojedinaca, odnosno da se zakoni kroje i prilagođavaju po njima. Neki od tih pojedinaca su bliski vama, drugi su bliski nekom drugom iz naše “Šestorke”. Ne znam da li ste svjesni da mijenjati zakone zbog pojedinaca znači odvesti ovaj Kanton u dugotrajan mrak, iz ovog stanja sumraka. Vas dva, ruku pod ruku, isti cilj, a dva tijela. Možda je najbolje da u narednim misijama poštovani rektor Škrijelj sjedi na vašim ramenima, te da onda kao Master i Blaster u filmu MadMax 2 upotpunite sliku distopije akademske zajednice našeg kantona.
Neki dan ste pokucali na vrata kantonalne ministrice, gospođe Bogunić, tražite da se promjeni zakon, te ako ona to neće, vi ćete otkloniti problem. A problem je naveden u srceparajućem pismu ASU u kome se spominje da su pozicije četiri profesora na ASU dovedena u pitanje zbog problema u vezi sa njihovim prosjekom ocjena iz studentskih dana. Dalje tamo piše “zlokobno upozorenje” da bi Akademija mogla prestati sa radom, jer kako navode mnogi uposleni profesori imaju slične, ali i druge probleme. Te se predlaže da se postojeći Zakon vrati na tekst iz Zakona o visokom obrazovanju iz 2013. godine u dijelu koji tretira izbor u zvanja i napredovanje nastavnog osoblja. Moguće je da Vama kao profesionalnom političaru to nije čudno, jer je poznato da se zakoni obično ne odnose na vladajuće političare u ovom Kantonu, ali mi je šokantno da cijenjeni rektor Škrijelj ne stremi zakonu koji uspostavlja više norme i evropske standarde, one bolonjske. Doduše njegova prvobitna najavljena misija je da “ne smije razočarati Danisa Tanovića i Damira Šagolja”, a sada je postalo očigledno da se spisak onih koje ne smije razočarati proširio i to proporcionalno broju poslušnih i podobnih. Nije li čudno da niti jedan od vas dvojice, poštovani predsjednik, uvaženi rektor, a ni cijenjeni dekan Pjer Žalica kao dio Vaše svite, niste primijetili da je aktuelni zakon na snazi već tri duge godine, pa se ja pitam nekako laički, kako se to uopšte poslovalo i koji se to zakon primjenjivao sve ovo vrijeme do sada? Biće da neki jeste, samo mi laici ne znamo koji!!!
Kada Vam je ministrica Bogunić, koja je nedavno napravila presedan, pokazavši građansku hrabrost i političku moralnost, te izašla pred javnost sa šokantnim iskazom na sjednici kojom vi presjedavate, cijenjeni predsjedniče Konaković, saopćila konkretno po ovom pitanju da se izmjene Zakona o visokom obrazovanju moraju uraditi sistematski i sveobuhvatno uz formiranje Komisije s predstavnicima svih grupacija UNSA, te da ne želi mijenjati zakon svaki mjesec prema potrebama pojedinaca, vi ste tada u svom stilu, brzo i odlučno poručili da će te Vi to “spustiti” po hitnoj proceduri.
– Aferim, Sultane! – pomisliše Veliki vezir i sva vaša svita.
– Avaj, avaj , avaj! – pomisliše neistomišljenici, a i ja sa njima.
Ne kaže se džaba da iz svega lošeg izađe i nešto dobro, tako da sam i ja bar malo omudrio anlizirajući vaše bahate nastupe, brzinu kojom eskivirate zakone (naročito ove iz domena visokog obrazovanja) ukoliko nisu u duhu vašeg poimanja, a proizašlu iz vaše neutemeljene isključivosti, samoljublja i srebroljublja koje paralelno prati vaša potreba da naprimjer: riješite stambeno pitanje jednog sarajevskog imama, ili da ojačate bošnjački korpus donirajući BANU-u golemu sumu novca i tako dalje i tako dalje, ali naravno sve to nikada iz vašeg vlastitog džepa, nego iz džepova nas građana KS.
Ovakvo postupanje nema veze sa profesionalizmom, nesporno je da politička opcija kojoj pripadate ima narod u svom nazivu, ali dajte malo i te pravde na vidjelo. Na ASU je sve kristalno jasno, učinjene su brojne nezakonite radnje za koje neko treba i da odgovara, a ukoliko ima pravde, odgovarat će mnogi, to je sasvim sigurno.
I da me sada na kraju ovog pisma upitate kao što je onaj sultan nekada davno upitao mudraca, mada ne treba biti pretjerano mudar, znao bih odgovor:
– Odstupite sa svih funkcija pod hitno, spavajte po cijele dane, obavezno povedite Velikog vezira i cijelu svitu, neka i oni spavaju po vascijele dane, samo tako možete zaustaviti propast i moralni genocid akademske zajednice u našem Kantonu!