Novinarka Indexa sa stanovnicama Sigurnih kuća: Polomio mi je zube da drugi ne bi gledali u mene, uvijek me tukao pred djecom (I)

Preporučujemo

“Polomio mi je zube da ne bi drugi gledali u mene..”, počinje svoju tragičnu priču jedna od stanovnica Sigurne kuće pri organizaciji Lokalne demokratije Sarajevo.

Spuštenim pogledom objašnjava kako je u brak ušla prije deset godina, puna nadanja za „živjeli su zauvijek sretno“, kako to mi žene zamišljamo, i bez ikakve naznake da bi se njen život mogao pretvoriti u pakao. Sve je počelo kada je ostala trudna, prvo psihičkim zlostavljanjem.

- -

„Govorio mi je da sam glupača, da ništa ne mogu.. česte riječi su mu bile: ‘Pogledaj se na šta ličiš“, priča nam djevojka sa prekrasnom kosom i očima. Tek joj je 31. godina.

Priznaje da je ta ljubomora bila pravi vid bolesti jer je ubrzo prestao svaki vid komunikacije sa porodicom i prijateljima.

„Nakon rođenja prvog djeteta, počeo me je udarati po cijelom tijelu“, nastavlja svoju priču.

Kaže da je rodila još dvoje djece, svaki put sa nadom da će se promijeniti, jer je tako i obećavao. Ali, umjesto poljubaca, dobivala je često udarce. Jednom joj je ošišao kosu da ne drugi ne bi gledali, a potražila je pomoć kada joj je slomio dva rebra. Tada je još dojila treće dijete, ali njemu to nije bilo bitno.

- -

„Uvijek me udarao pred djecom, a sve troje imaju traume zbog toga danas“, govori ona i pokazuje kako često i danas njena djeca stavljaju ruke na uši jer je to posljedica godina traume.

„Njih nije udarao, jer sam ga molila da ih ne dira“, kaže ona.

Prošle godine je prvi put potražila utočište. Otišla je u policiju i oni su je uputili u daljnju proceduru. Ipak, on ju je nastavio kontaktirati preko telefona, čak joj je slao cvijeće i slatkiše.

„Govorio mi je da me voli, da voli našu djecu, da će pristati na sve, obećavao mi je tako..“, tužno objašnjava.

Učinilo joj se da se promijenio, činio se kao sasvim novi čovjek i zato mu se i vratila. Ponovo je vjerovala u njihovu bajku. Samo što ova bajka nije dugo trajala – tek mjesec dana. Opet su krenuli udarci i šamari.

Statistike su nam crne

Menadžerica Sigurne kuće Organizacije lokalne demokratije Amra Muslić nam objašnjava kako ovaj nasilnik nije bio pod utjecajem niti alkohola, niti droga. On je svoje nasilničko ponašanje smatrao normalnim u porodičnoj kući.

„Došla nam je sa dva polomljena rebra i hematomima po cijelom tijelu. Pružili smo joj liječničku pomoć za početak, a njena terapija je trajala duže jer je tada dojila bebu“, objašnjava Muslić.

„Ovog puta sam rekla dosta, već mjesecima sam tu. Prijetio je da će me ubiti i shvatila sam ga zaista ozbiljno. Ovdje sam dobila svu podršku“, iskrena je korisnica.

Statistike su crne kada govorimo o prijavljenom nasilju, a žrtve se često vraćaju nasilniku. Postoje slučajevi kada žena ode nakon 40 i više godina zlostavljanja potražiti pomoć. Bitno je znati da nikada nije kasno.

„Primjetili smo da se u Kantonu Sarajevo zaštite mjere provode, dok u ostalima baš i ne. Zakon je izmjenjen 2013. godine i moram reći da se efekti već primjete“, kaže Muslić.

Izmjene zakona idu u prilog žrtvi. Najbitnije su u pogledu mjera zabrane. A kako doći do toga?

Žrtva se obrati policiji, a policija Centru za socijalni rad koji traži sigurnu kuću. U sigurnoj kući, žrtva odlučuje da li će se od nadležnog suda tražiti zabrana prilaska, odnosno koje su mjere. Prema zakonu, te mjere mogu biti udaljenje iz kuće, zatim zabrana prilaska (i na koliko metara), zabrana uznemiravanja i uhođenja. Posebne stavke su psihosocijalni tretman, koji obezbjeđuje Centar, ali i liječenje o ovisnosti i privremeno pritvaranje.

Što je teže nasilje u pitanju, to su teže i mjere zabrane. Problem su mjere liječenja koje se rijetko izriču.

„Nasilnici često odbijaju pomoć da bi se izliječili od neke ovisnosti jer dosta njih su nasilni kada na primjer, popiju ili su pod određenim utjecajem droga. Prekršavanjem mjera zabrane, kazna može biti i do 1500 KM, čega se oni često i boje“, kaže Muslić.

Ekonomska ovisnost i nastavak dalje

Ova kuća finansira se od strane Centra za socijalni rad 60 posto, Grad Sarajevo plaća oko pet posto troškova, a ostalo strani donatori.

Pitali smo i koji su najveći problemi u oporavku kod ovih žena.

„Trudimo se ojačati žene, da budu sposobne uzeti život u svoje ruke nakon svega, što nije lako. Ipak, pravi problemi nastaju kada žene krenu dalje – u potragu za poslom“, rekla nam je Muslić.

Kampanja “Čitaj između redova”

Ovdje se često vrši diskriminacija – jer poslodavci ne žele zaposliti stanovnicu Sigurne kuće. Čini se kako je ona ta koja je kažnjena, a ne nasilnik.

A nezaposlenost je nastala upravo zbog nasilnika – jer muškarci su, skoro svi redom, patološki ljubomorni i nisu dozvoljavali ženi da radi.  A tu je i problem čuvanja djece.

„Postoje programi sufinansiranja nadležnih insistucija u stanarini i plaćanju vrtića. Ali, da biste to mogli ostvariti, morate pronaći stan gdje ćete potpisati ugovor sa vlasnikom stana o iznajmljivanju, što mnogi ne žele. Da biste mogli dobiti sufinansiranje vrtića, morate imati posao na koji ste prijavljeni. Milion je prepreka kada žene trebaju izaći iz kuće“, kaže Muslić.

Umjesto da ovakve žene budu prioritet u zaposlenju, one su na dnu ljestvice – samo jer su bile žrtve nasilja. To nije bio njihov izbor.

Ekonomska ovisnost je ta koja žene vraća nasilniku i sve prepreke na koje nailaze – jer se čini sve to lakše nego uspjeti u situaciji koja vlada u Bosni i Hercegovini.

Nikada nije kasno

Ipak, naša glavna sagovornica vjeruje da će uspjeti. A kako i ne bi? Mlada je, lijepa, pametna, obrazovana i ima troje djece kojima želi pružiti bolje sutra. Želi da imaju majku kao uzor koja se ne boji nikoga i ničega, koja hrabro ide naprijed uprkos svemu u životu. Jer ona ne treba biti kažnjena, već onaj koji joj je priuštio ovakav život.

Kampanja “Čitaj između redova”

„Nikada nije kasno“; kaže nam ova prekrasna djevojka, sa laganim osmijehom i puna nade da će ostvariti bolji život. Za sebe i svoju djecu.

Socijalna izolacija (odvajanje od porodice i prijatelja) je prvi korak koji nasilnik radi. Zašto? Jer je siguran da se žena, djevojka neće moći nikome obratiti za pomoć. Tu svakako dolazi i psihičko nasilje (uništavanje samopozdanja, nepitanje za mišljenje, govor da nikome neće biti dobra..), te ekonomska ovisnost (zabrana rada i napredovanja) te iskorištavanje patrijahalnog odgoja, koji nam je dobro poznat u balkasnkim zemljama.

Jeste li se možda prepoznale? Ili ste prepoznali majku, prijateljicu, sestru? Ne okrećite glavu od nasilja, jer ono ne prestaje, ono ubija dio po dio te žene koja teško nastavlja dalje. Ne odustajte od sestre koja vam se dugo nije javila, koja ima modrice koje ne može objasniti, koja je zatvorena u sebe i u kuću. Nađite vremena, ponudite rješenje.

SOS telefon (033 – 222 – 000) je broj za sve žrtve nasilja, ali i za sve koji sumnjaju da je neko dijete, žena, djevojka također žrtva.

Ne okrećite glavu jer se bojite. Ne nadajte se jer prestati neće. Ne pokušavajte ga promijeniti jer će on biti takav i drugim ženama. Nije problem u vama, već u njemu.

Jedina ljubav koju, za početak, trebate je ona prema sebi.

(Ines Sandžaktarević)

Sutra čitajte : Priča zlostavljane žene iz Zenice, teror koji je godinama trpila i kako je odlučila reći ne nasilniku

Najnovije

U Hadžićima uhapšene tri osobe zbog tvrdnji da znaju gdje je nestala Danka (2) iz Srbije

Pripadnici FUP-a su uhapsili tri osobe u Hadžićima jer su tvrdili da su povezani sa nestankom dvogodišnje Danke Ilić...