Istine i laži o izmjenama Izbornog zakona BiH

973

Piše: Dr. Slaven KOVAČEVIĆ

Završen je još jedan sastanak o izmjenama Izbornog zakona BiH i, na osnovu ranije stvorene atmosfere okončan je bez dogovora, što bi neki mogli ocijeniti kao loše, dok s druge strane mišljenja sam da je to u ovom trenutku najbolje rješenje. Razloge za takav stav možemo pronaći u toj, jako velikoj, količini različitih interpretacija odluke Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić« koje se mogu doživjeti na različite načine, ali ipak, kada vam neko pored vaših očiju hoće ukazati na neku svoju verziju »istine« tako nešto postaje jako iritantno, uznemirujuće i vidno dovodi cjelokupnu javnost u stanje određene zablude, sa tako uspješno plasiranom neistinom da je ovo danas »Dan D« i da bez dogovora neće moći biti učinjena implementacija izbornih rezultata. Sve to, veoma jednostavno, možemo ocijeniti kao – netačno.

Posebno mi prija čitati tekst uvaženog prof. Daniela Serwera, sa američkog Univerziteta Johns Hopkins, kojim se potvrđuje ono što govorim već skoro godinu dana, a odnosi sa na to da su interpretacije odluke »Božo Ljubić« od strane HDZ-a ili njihove nevladine ekspoziture HNS-a, jednostavno netačne, da nemaju pravno utemeljenje i da, ono što je najvažnije, imamo potpuno netačnu pravnu kvalifikaciju da bez izmjena Izbornog zakona BiH nije moguće implementirati izborne rezultate. Takve loše interpretacije HDZ.a, uz pokušaj diskreditiranja svakoga ko kaže da one nisu tačne, imale su za cilj stvaranje političkog pritiska da se izmjene Izbornog zakona BiH učine, isključivo, kako oni žele. To nije dobro.

S druge strane, sva moja nastojanja bila su usmjerena prema demokratskim principima modernog zapada, prema europskim vrijednostima uobličenim u europskoj pravnoj stečevini, na način da se nikom ne uzimaju temeljna ljudska prava, niti je moja ideja bila da si pravim reklamu tako što ću se suprotstavljati HDZ-u, već naprotiv, moja su nastojanja bila usmjerena da se nikom ne uzimaju prava kako je to HDZ svojim lošim interpretacijama želio učiniti jednom značajnom broju građana Bosne i Hercegovine, koji žive u sredinama izvan njihove direktne političke kontrole. Tu je osnovna razlika između osnovnih demokratskih principa i različitih varijacija totalitarnih, nazovimo ih tačnim imenom – jednoumlje političkih režima. Dokle je išla količina političke manipulacije ogleda se u dva jednostavna primjera. Prvi, da HDZ traži da se u ukupno pitanje rješavanja Izmjena izbornog zakona BiH uključi dio oko izbora članova Predsjedništva BiH, kada je općepoznato da je Ustavni sud BiH odbio taj dio apelacije Bože Ljubića, donoseći djelomičnu odluku. Drugi, jako loše interpretacije Venecijanske komisije, koja je u jednoj rečenici, na kraju svoga mišljenja jasno rekla da je sadašnji sistem prema Ustavu FBiH u skladu sa europskim izbornim standardima. O dvodomnim sistemima (bikameralizam) nekom drugom prilikom, ali ono što ističu »interpretatori« Odluke Ustavnog suda BiH, jednostavno nije tačno, niti je to baš tako rekla Venecijanska komisija.

Podsjetimo još jednom, da je uvaženi prof. Daniel Serwer jasno kazao u svom najnovijem tekstu, da su argumenti HDZ bili čisto političke prirode i da, kao takvi, nisu pravno utemeljeni. Još treba podsjetiti da je prof. Serwer tokom perioda 1994-1996 bio specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država u procesu formiranja Federacije BiH, kako bi se zaustavio sukob Bošnjaka i Hrvata, odnosno pripremi Washingtonskog sporazuma. Pa zar ima pozvaniji čovjek od prof. Serwera koji može reći šta je to tačno Federacija Bosne i Hercegovine, od čega se ona sastoji – jeli federacija kantona ili federacija naroda kako se nastoji lošom interpretacijom Odluke Ustavnog suda BiH predstaviti. Po Washingtonskom sporazumu, Federacija BiH je federacija federalnih jedinica, koje su kasnije Ustavom FBiH utvrđene kao kantoni. Evo izvadak iz originalnog Washingtonskog sporazuma na engleskom jeziku:

Osim toga, kaže prof. Serwer da je sadašnji Ustav FBiH primjenjiv, jer sadrži nekoliko važnih elemenata. Prvi od njih, odnosi se na to da je izbor delegata u Dom naroda temeljen na provedbi Anexa VII Okvirnog mirovnog sporazuma, odnosno povratka svih protjeranih građana u svoje prijeratne domove i sve dok se taj proces ne okonča, primjenjivaće se popis iz 1991. godine, kako bi se izbjegla mogućnost da se nekim zakonom legaliziraju rezultati genocida i etničkog čišćenja. To je ustavna odredba koja se ne može staviti van snage, osim da neko, bio to OHR ili neko nadležno državno tijelo, ne proglasi povratak protjeranih građana okončanim i time stvori novi pravni osnov. Kako se tako nešto nije desilo, ta pravna norma ostaje na snazi.

Drugi važan element, koji ističe prof. Serwer u relaciji je sa tim da svi građani Federacije BiH moraju uživati u potpunosti svoja građanska i politička prava, tačnije da im se mora omogućiti osnovni demokratski princip – da biraju i da budu birani u sve zakonodavne organe. Nasuprot toga stoji jedna krnja ideja konsocijacijske demokracije, da se primijeni određena proporcionalna zastupljenost na način kako je vidi HNS. Zašto kažem krnja ideja? Pa veoma jednostavno, jer je tvorac te ideje – konsocijacijske demokracije – Arend Lijphart postavio 4 (četiri) principa za uspostavljanje tog političkog sistema, gdje je treći princip proporcionalna zastupljenost u organima vlasti ali na temelju proporcije u odnosu na sveukupno stanovništvo jedne zemlje, a ne samo iz tri ili četiri zamišljena kantona. Ako neko, koga ima 15% u okviru cjelokupne populacije u Bosni i Hercegovini želi usvojiti principe konsocijacijske demokracije, onda će toga istog biti do 15% u institucijama vlasti (iako sada imamo situaciju o konzumiranju preko 40% vlasti od strane apelanata, pa je i to nekima premalo). Nasuprot toga stoji ideja da se temelj za konsocijacijsku demokraciju uzme krnja proporcija iz samo četiri kantona gdje HDZ ima direktnu političku kontrolu, umjesto da sve to bude u proporciji sa cjelokupnom populacijom i zato je ta njihova ideja krnja i teorijski neosnovana, pa bi se moglo zaključiti da oni žele biti proporcionalniji od onog proporcionalnog kako je to zamišljeno u ideji konsocijacijske demokracije, od koje je i sam autor Lijphart odustao u svoj knjizi »Obrasci demokracije« (izv. Paterns of Democracy).  Tako da bismo i ovaj element mogli predstaviti kao još jedan blijedi pokušaj političke manipulacije.

Treći važan, ako ne i najvažniji element koji ističe prof. Serwer govori o tome da je sadašnji sistem prema Ustavu FBiH u skladu sa presudama Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, što mu daje još veću vrijednost. Ili obratno, zar ne bi bilo jako upitno, da ne kažemo direktno usmjereno protiv BiH, da Ustavni sud BiH usvoji apelaciju Borjane Krišto i stavi van snage one odredbe Ustava FBiH koje su u potpunom skladu sa presudama Europskog suda za ljudska prava iz Strassbourga. Time bi Ustavni sud BiH preuzeo na sebe ulogu Europskog suda za ljudska prava iz Strassbourga, što je nemoguće.

I na kraju, kaže prof. Serwer da su nastojanja HDZ-a za stvaranje atmosfere oko izmjena Izbornog zakona BiH motivirana time da se zakonom zaokruži teritorijalna cjelina koja asocira na »treći entitet« u čemu su direktno podržavani od vlasti Republike Hrvatske i Ruske Federacije. To je element, koji duboko zadire u Okvirni mirovni sporazum iz Daytona, čije bi zaobilaženje radi partikularnih političkih ciljeva, ma ko to želio, dovelo u opasnost cjelokupan daytonski politički sistem. Odnosno, sve najave mogućih blokada implementacije izbornih rezultata su vidno političke prirode, one nemaju svoje pravno utemeljenje, što prof. Serwer veoma jednostavno obrazlaže primjerom da je isti scenario bio već viđen 2011. godine, kada je HDZ bio nezadovoljan vlastitim izbornim rezultatima i nastojao planiranom aktivnošću nepopunjavanja Doma naroda FBiH kroz skupštine kantona gdje imaju političku kontrolu, zaustaviti formiranje vlasti na federalnom i državnom nivou, što je dovelo do intervencije visokog predstavnika.

I sada imamo potpuno isti slučaj. Dakle, shodno ostatku Izbornog zakona BiH i važećem Ustavu FBiH, izbore je moguće raspisati, provesti i rezultate izbora implementirati, osim ako neko političkim sredstvima, tačnije blokadama po skupštinama kantona, ne pokuša omesti ili onemogućiti implementaciju izbornih rezultata. Ali, jedno veliko ali, za sami kraj. Po Anexu 10, Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, visoki predstavnik ima obavezu da obezbijedi fer i demokratske izbore u Bosni i Hercegovini, što znaći da bi on tada bio primoran da ponovno intervenira. Podsjetimo da izbori traju sve do momenta nakon implementacije izbornih rezultata, koji su sastavnim dijelom cjelokupnog izbornog procesa. Zato je veoma važno rasteretiti javnost nepotrebnim pričama o izmjenama Izbornog zakona BiH, te se posvetiti raspisivanju, održavanju izbora i implementaciji izbornih rezultata u jednoj novoj relaksiranijoj atmosferi, gdje će se govoriti o drugim važnim pitanjima, recimo onim koji svake godine motiviraju desetine hiljada građana Bosne i Hercegovine da svoj bolji život potraže u inostranstvu i odu iz ove zemlje.