Video igrice ne uvažavaju dobru reputaciju te su često označene kao agresivne, antisocijalne te da stvaraju otuđene tinejdžere.
Ranija istraživanja pokazala su da nasilne igrice mogu kao glavnu posljedicu imati izostanak empatije. Nova studija Laure Stockdale sa Loyola University Chicago i njenih kolega iz Social Affective and Cognitive Neurosciencea pobliže je istražila koliko se igrači i oni koji ne igraju razlikuju na neutralnoj teritoriji, otkrivajući dokaze koji sugeriraju da konstantno igranje nasilnih igara može utjecati na emocionalni dio mozga, mada je, dakako, potrebno još istaživanja da bi se to potvrdilo.
Učesnici su tokom istraživanja bili kvalificirani kao stalni ili nestalni igrači, zavisno od sedmične upotrebe igrica – barem 30 sati dnevno igranja je smatrano konstantnim, dok je manje od pet sati sedmično smatrano nestalnim. Također, naučnici su uzimali u obzir i vrstu igre koju su igrali, odnosno, da li su bile nasilne (poput Call od Duty) ili nenasilne (poput FIFA). U svim grupama su bili muškarci, stariji od 21. godinu.
Istraživači su rekli da su njihovi rezultati vođeni idejom da nasilno igranje video igrica utječe na ljudsku empatiju i način kako njihov mozak prerađuje emocionalne ekspresije te kako oni kontrolišu njihovo ponašanje. Ukratko, stalni igrači su bili “nepopustljivi, hladni i kontrolisani”.
Bez sumnje, vrijeme koje igrači su potrošili sedmično na igranje bi moglo biti mnogo važnije od same vrste igre.
Potrebno je još mnogo istraživanja da bi se neke teze potvrdile. Ali, kako smatraju istraživači, ukoliko je igranje nasilnih igrica zaista povezano sa manjom empatijom i izostankom iste, mogli bi imati veliki utjecaj na kreatore politika igrica.
(Ines Sandžaktarević)