Prema trenutnim statističkim pokazateljima, na ovogodišnjim izborima za američkog predsjednika mogla bi biti postignuta rekordna izlaznost birača.
Iako su do izbornog dana ostale još skoro dvije sedmice, svoje biračko pravo već je iskoristilo tridesetak miliona ljudi, što premašuje jednu petinu od ukupnog broja onih koji su glasali na izborima prije četiri godine. Amerikanci svoje pravo da glasaju prije izbornog dana, 3. novembra, ostvaruju na dva načina: glasajući na biračkim mjestima koja su unaprijed određenim danima otvorena širom zemlje (datume i mjesta za organiziranje “ranog glasanja” određuju savezne države i lokalne zajednice), te slanjem glasačkih listića putem pošte. Praksa ranog glasanja na biračkim mjestima uobičajena je, iako ne uvijek u velikom broju. Međutim, mogućnost masovnog glasanja putem pošte ranije nije postojala.
Listiće za glasanje u odsustvu (absentee ballots) ranije su mogli koristiti samo oni birači koji nisu bili u mogućnosti doći na redovno biračko mjesto na kojem su registrirani (vojnici u kasarnama, studenti u studentskim domovima, bolesna i iznemogla lica, zatvorenici i sl.), za šta su morali osigurati odgovarajući dokaz. Ove godine, međutim, glasanje putem pošte omogućeno je svima kako bi se smanjio rizik od većeg širenja zaraze virusom korona i kako bi se uopće postigao zadovoljavajući nivo izlaznosti. Aktuelni predsjednik Donald Trump više je puta naglasio da ne vjeruje u regularnost glasanja putem pošte, zbog čega je čak u nekoliko navrata odbio potvrditi da će odstupiti s vlasti ako izgubi. Ipak, kasnije je novinarima uglavnom govorio da je spreman za “mirnu predaju dužnosti” i napuštanje Bijele kuće ako se, kako kaže, kojim čudom dogodi da Biden osvoji većinu elektorskih glasova.
Kako sada stvari stoje, rezultati izbornih anketa (election polls) uglavnom idu u prilog demokratskom dvojcu Biden-Harris. Iako rezultati osciliraju iz dana u dan, može se ustvrditi da na nacionalnom nivou Biden ima solidnu prednost u odnosu na Trumpa, koja se kreće između 7 i 9 poena, odnosno procenata. Ali, predsjednički izbori bitno se razlikuju od svih drugih jer funkcioniraju na principu da kandidat koji dobije povjerenje većine glasača u jednoj saveznoj državi praktično dobija podršku cijele te države. Tako se do konačnog izbornog rezultata, ustvari, dolazi sabiranjem pobjeda po državama. U gotovo četrdeset saveznih država pobjednik se zna unaprijed. Naprimjer, skoro bez izuzetaka, u Kaliforniji, Illinoisu, New Yorku, Oregonu, Washingtonu i dr. pobjeđuju demokratski kandidati, dok glasači u državama Missouri, Texas, Tennessee, Kentucky i dr. većinski podržavaju Republikance. Stoga, predsjednički izbori u Americi najviše, čak bi se moglo reći isključivo, zavise od izbornih rezultata u nekoliko saveznih država u kojima se često vodi “mrtva trka” i u kojima se pobjednik mijenja od izbora do izbora. U većini tih država, poput Iowe, Wisconsina, Ohija, Michigana, Pennsylvanije, Floride, prije četiri godine tijesnu pobjedu odnio je Trump, što mu je donijelo prvi predsjednički mandat, iako je na nacionalnom nivou dobio gotovo tri miliona glasova manje od kandidatkinje iz Demokratske stranke Hillary Clinton.
Posljednje ankete pokazuju da u ovim “promjenjivim državama” (swing states) uglavnom vodi Biden: na Floridi je omjer 49:47 u njegovu korist, u Pennsylvaniji 50:44, Michiganu 50:42, dok u Iowi i Ohiju tijesno vodi Trump. Ove procjene ipak nužno ne znače da Demokrate unaprijed mogu proglasiti pobjedu jer ankete znaju i podbaciti, često potcjenjujući snagu i popularnost Republikanaca. Tako je prije četiri godine Hilary Clinton prema anketama uvjerljivo vodila, ali je na kraju izgubila izbore. To se objašnjava procjenom da značajan broj glasača odluku koga će podržati donosi u posljednji čas, kao i pretpostavkom da se mnogi anketirani ispitanici ne žele izjasniti. Ipak, koliko god bile neprecizne, ankete pokazuju da je Biden favorit ovogodišnjih predsjedničkih izbora.
Na osnovu čega se Amerikanci uopće opredjeljuju za koga će glasati? Prvo, ako izuzmemo one koji čvrsto i nepokolebljivo pripadaju jednoj ili drugoj političkoj ideji, američkim biračima važni su karakter i pojavnost samog predsjedničkog kandidata. Po svemu sudeći, u mnogim saveznim državama Joe Biden omiljeniji je nego što je to ranije bila Clintonova, a ankete pokazuju da mu ljudi više vjeruju nego aktuelnom predsjedniku. Mnogo toga zavisi i od ukupne političke situacije u zemlji (pa i u svijetu), ekonomije, stepena sigurnosti, ljudskih prava, kvaliteta zdravstvene zaštite. Političke stranke i njihovi predsjednički kandidati uglavnom izrađuju i prezentiraju programe iz brojnih oblasti koje zanimaju građane SAD-a, s naglaskom na potrebama i interesima onih koji podržavaju određenu političku opciju. Ankete u ranijim izbornim ciklusima pokazale su da republikanske glasače u prvom redu zanimaju ekonomski razvoj i sigurnost, dok oni koji podržavaju Demokrate više pokazuju interes za rješavanje problema zdravstvene zaštite i ljudskih prava.
Pitanja koja dominiraju ovogodišnjom predizbornom kampanjom u izvjesnoj su mjeri drugačija nego ranije. Na osnovu dosadašnjih javnih obraćanja da se zaključiti da Demokrate predizbornu kampanju zasnivaju na kritiziranju aktuelnog predsjednika i njegove administracije zbog toga što su, kako kažu, loše odgovorili na pandemiju virusa korona i sve ono što je ona prouzrokovala. Biden i Harris kao glavnog krivca za činjenicu da je u SAD-u od virusa korona procentualno umrlo više ljudi nego bilo gdje u svijetu vide upravo Donalda Trumpa. Optužuju ga da je potcijenio opasnost, odugovlačio s uvođenjem restrikcija te nabavkom i raspodjelom zaštitne i medicinske opreme, ali i da je svojim ponašanjem poslao štetnu poruku američkim građanima. S druge strane, Trump naglašava da je najteža epidemiološka situacija bila upravo u saveznim državama u kojima vladaju demokratski guverneri, poput Michigana, Kalifornije, Illinoisa, New Yorka. Također, njegovi politički oponenti kažu kako je pogrešan način na koji je Trump vodio Ameriku tokom pandemije doveo ovu zemlju u najveću ekonomsku krizu još od vremena velike depresije tridesetih godina prošlog stoljeća (Great depression 1929–1941), a Trumpov odgovor na to jeste da je glavni uzrok krize i nezaposlenosti upravo politika lockdowna koju su zagovarali i provodili demokratski političari u saveznim državama u kojima vladaju.
Druga krupna tema, koja je posebno naglašena nakon što su u maju ove godine policajci u Minneapolisu ubili Georgea Floyda, sredovječnog muškarca afroameričkog porijekla, jeste primjena policijske represije prema pripadnicima nebjelačke populacije. Dok Trump i njegovi sljedbenici zagovaraju oštro poštivanje zakona i reda i upozoravaju da će, ako Demokrate preuzmu Bijelu kuću, Amerikom zavladati anarhisti i oni koji žele oslabiti policiju i provođenje zakona, demokratski političari obećavaju prava i jednakost za sve, najavljuju bolje društvo i mnogo veći stepen zajedništva.
Važno pitanje ove godine jeste i vanjska politika SAD-a, koja je, prema tvrdnjama Demokrata, najštetnija po Ameriku bila upravo u Trumpovo vrijeme. Smatraju da je carinski i ekonomski rat koji Trump vodi protiv Kine poguban za američku ekonomiju, dok aktuelni predsjednik vjeruje da će oštrijom restriktivnom politikom prema uvozu proizvoda iz Kine, ustvari, ojačati američke proizvodne kompanije i natjerati mnoge američke firme da svoje pogone iz Kine vrate u matičnu državu. Demokrati smatraju da je međunarodna politika kakva se sada vodi veliki broj prijatelja i saveznika udaljila od Amerike i da ona zbog toga više nije lider demokratskog svijeta.
U svakom slučaju, jedno je sigurno – podijeljenost unutar same Amerike odavno nije bila u ovolikoj mjeri izražena i vidljiva i nema sumnje da će od ishoda ove izborne utakmice, koji će biti poznat u noći 3. novembra, zavisiti u kojem će se smjeru kretati američko društvo u cjelini, ali i kakvu će ulogu ova svjetska velesila u budućnosti igrati u svijetu.