Piše: Muharem CERO
Tek obznanjivanjem sadržine nacrta Rezolucije o BiH Vijeća Evrope, zaokružuje se priča o minuloj posjeti hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović Bosni i Hercegovini. Od nedjelje do pomjerenog termina dolaska sa srijede na četvrtak, cjelokupna posjeta gošće kako sadržinom, tonom, tako i prilagođenim protokolom imala je pomalo nedorečeno čudan tok.
Proslava 26. godišnjice splitskog HDZ-a uz prisustvo predsjednika sestrinskih stranaka Plenkovića i Čovića poslala je tvrdu i ultimativnu podršku tzv. hrvatskom prijedlogu promjena Izbornog zakona u BiH. Ponedjeljak i sjednica glavnog Vijeća (Vlade u pričuvi priželjkivanog trećeg entiteta), je dao prepoznati i nepriličnu žurbu željenom cilju. Predsjednik tog tijela Božo Ljubić, sklon etničkom maksimalizmu, zarobljen u nedosanjane snove 90-tih, a svjestan političke utopije kojoj ni sam ne vjeruje, dao je naslutiti dalji tok cijele priče.
Ljubić je znajući za sadržinu nacrta Rezolucije dobro detektirao da ona u istu ravan nužnosti dopune Izbornog zakona stavlja, kako njegovu apelaciju tako i presude Suda za ljudska prava u Strazburu u predmetima Zorlić i Pilav, te da se Zakon može mijenjati tek uz prethodnu intervenciju i promjenu Ustava Bosne i Hercegovine.
Sasvim izvjesno i gospođa Kitarović je bila sa svime i ranije upoznata. Uslijedilo je nenajavljeno otkazivanje njenog dolaska u srijedu. Dolazak u četvrtak imao je samo jedan smisao, upriličenje press-konferencije Čović-Kitarović u neuobičajeno dugom trajanju i sa naglašeno dociranim dijelom obraćanja koji se odnosio na Izborni zakon, garnirano šlagom jednakopravnosti i konstitutivnosti kao zalogom državne opstojnosti Bosne i Hercegovine.
Riječi predsjednice su boldirane političkim fusnotama Čovića. Više od izlizanih Čovićevih fraza ”brige” za Bosnu je tumačio njegov govor tijela i tonalitet eha Velikog salona zgrade Predsjedništva u Musali. Sve u svemu namjera je bila moguće postići upravo ono čemu se Rezolucija Vijeća Evrope i suprotstavlja. Željelo se izdvojiti tzv. ”hrvatsko pitanje” od ranijih presuda Strazbura i nadrediti kolektivna prava individualnim, te izvršiti manevarsko-taktičku pripremu za okruženja nedosanjane hrvatske etno-teritorijalne jedinice. Čović se na Splitskoj fešti nije libio to kodirano i potvrditi, rekavši: ”A ostalo ostavite nama, znaćemo to i postići.”
Jasno je da i ”druga strana” nije bila prikraćena za saznanja o sadržaju najavljene Rezolucije, pa je stoga i određenje člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića bilo dovoljno relaksirano i branjeno upravo katalogom građanskih ljudskih prava, a ne odbranom ”suprotstavljenih” kolektivnih prava.
Skraćena posjeta i odlazak je ostavila nedovršenu priču o Izbornom zakonu. Tek kasno večernji istup specijalnog savjetnika predsjednice Hrvatske Mate Granića dao je naslutiti da je izgovoreno u Velikom salonu bio tek ranije osmišljeni manevar u trouglu događanja od Splita preko Mostara do Sarajeva. Od 22. do 26. ovog mjeseca se u Strazburu održava redovna sjednica Vijeća Evrope, a na dnevnom redu će biti usvajanje Rezolucije o BiH. Nacrt Rezolucije je sačinio i predložio Odbor Vijeća, a značajan dio tog papira odnosi se upravo na predlaganje rješenja za noveliranje izbornog zakona u BiH.
Ukoliko nacrt dobije podršku u predloženom tekstu značilo bi ostvarenje prvog koraka u ustavnom pomirenju građanskog i nacionalnog u BiH, a za čime upravo i vapi bosanska svakodnevnica. Politički dementni Ljubić reče još i da će putem neznanih ”prijatelja” u Vijeću amandmanima pokušati izdvojiti ”hrvatsko izborno pitanje” od predložene cjelokupne ustavne reforme za koju se traži i očekuje potvrda evropskih poslanika.
Norveška je pala, Hrvatska ide ka svom cilju i aferim! No, splitsko-mostarsko-sarajevska taktika ne jamči da u bosanskom baražu može ići dalje.