Još se traga za tijelima 160 ubijenih Bošnjaka Kotor-Varoši: “Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od zločina”

19

Rođaci Selvedin i Izudin Botić danas sa ostalim sugrađanima obilježavaju 28. godišnjicu zločina nad stanovnicima bošnjačke nacionalnosti u Kotor-Varoši.

Obojica su imali osam godina kada su njihovi očevi odvedeni u selo Grabovica i ubijeni. Obilježavanje godišnjice za njih znači čuvati od zaborava događaje i vrijeme koji su im zauvijek promijenili živote, i prilika za apel da se prekine šutnja o više od 160 osba za čijim tijelima se još uvijek traga.

Otac Selvedina Botića je odveden iz šume dok je pokušavao sa ostalim stanovnicima Kotor-Varoši pobjeći u Travnik. U razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je kazao da je saznao da mu je otac odveden u selo Grabovica, u tamošnju osnovnu školu, te da je ubijen.

Osnovna škola pretvorena u logor

Tada osmogodišnjak, ostaje s majkom i braćom od šest i 12 godina.

Istu sudbinu kao njegov otac, doživjeli su mu i amidža te drugi rođaci i komšije.

– Neki od njih su bili dječaci od svega 14 ili 15 godina – rekao je on.

A njegovu sudbinu dijeli rođak Izudin Botić, koji je za BIRN BiH ispričao kako je i njegov otac Ferid odveden kada je on imao osam godina, te je ostao sam s majkom i petogodišnjom sestrom.

– Nestao je u Grabovici zajedno s ocem od Selvedina. To je ista priča – kazao je Izudin Botić.

Prema saznanjima Selvedina Botića, napadi na Kotor-Varoš su počeli na prvi dan Kurban-bajrama, 11. juna 1992. godine. Uslovi za život su, rekao je on, bili nepodnošljivi, te su se – zbog manjka hrane, lijekova, naoružanja i ostalih potrepština – stanovnici odlučili 1. novembra 1992. godine probiti do slobodne teritorije u Travniku.

– U kasnim večernjim satima, oko 600 ljudi, među kojima i desetine žena i djece, krenulo je na put, za mnoge bez povratka. Upali su u zasjedu na samo nekoliko kilometara od sela. Kolona je razbijena i podijeljena u nekoliko grupa. Jedna grupa od 90-ak ljudi uspjela se probiti do slobodne teritorije. Ostali su ili poginuli u zasjedi ili u minskom polju ili su zarobljeni – kazao je Botić.

Najveća grupa, od 200 ljudi, žena i djece, zarobljena je i odvedena u srpsko selo Grabovica kod Šipraga, te zatočena u lokalnoj osnovnoj školi, gdje su zatočenici premlaćivani i zvjerski mučeni, ispričao je Botić, dodavši da sudbina 161 tijela nedužno ubijenih do danas nije poznata.

 

– Punih 28 godina traje šutnja o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci naših očeva, braće, sinova… Poznata je tek činjenica da su brutalno likvidirani – rekao je on, dodavši da je na području Kotor-Varoši ubijeno na stotine osoba.

Prema podacima koje je Selvedin Botić dostavio BIRN-u BiH, u selu Hrvaćani ubijeno je 47 osoba, od čega šestero u živoj lomači. U Hanifićima je ubijeno 36 osoba, osam također u živoj lomači. U selu Dabovci stradale su 42 osobe, od toga u živoj lomači njih 17.

U selu Vrbanjci 55 osoba, Garićima 19, Kotoru 64, Vraniću – šest, Ravnima – sedam, u Varoši 15, Hadrovcima 11 osoba, Doljanima – šest, dok je u Dulićima ubijena jedna osoba.

Najviše osoba, njih 168, ubijeno je u Večićima – 60 osoba u samom selu Večići tokom opsade, a 108 u Grabovici.

“Tihi hod za veliku bol”

Za Selvedina i Izudina Botića obilježavanje godišnjice je veoma važno. Tada se sjećaju, kako kažu, trenutka koji je većini promijenio život zauvijek.

– Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od ovih zločina – naglasio je Selvedin Botić, dodajući kako je odgovornost svih državljana BiH da govore o zločinima.

Nevao je kako bi bila laž reći da je zadovoljan radom pravosuđa u zemlji.

– Zaista svako ko radi današnjeg komfora i nekog položaja šuti o zločinima, saučesnik je na putu zaborava. Zaborav je put u novi zločin nad našim narodom i našom domovinom – kaže on, dodajući da je razočaran jer u prvostepenoj presudi Ratku Mladiću nisu presuđeni zločini u Kotor-Varoši kao genocid.

Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba “Vrbanja” Kotor-Varoš, kazala je za BIRN BiH da niko nije zadovoljan procesuiranjem zločina, jer je prošlo 28 godina od stradanja Bošnjaka i Hrvata, a na Sudu BiH su trenutno dva predmeta u toku.

– Porodice izumiru, ne doživljavaju ono duhovno zadovoljstvo, da se zadovolje barem time da se ljudi kazne, a naravno da se i pronađu svi nestali iz Kotor-Varoši – kazala je Avdić.

Ona je rekla da će se ove godine obilježavanje zločina na području Kotor-Varoši održati u skladu sa epidemiološkim mjerama.

Dani sjećanja na stradale u Kotor-Varoši počinju 30. oktobra vjerskim obredom, a potom se održava tribina “Preživjeli na putu spasa”. Prvog dana mjeseca novembra počinje tradicionalni Marš mira Karaula – Večići, pod sloganom “Tihi hod za veliku bol”. Učesnici Marša dolaze 3. novembra u selo Večići, gdje se organizira centralna manifestacija dana sjećanja na više od 160 ubijenih Bošnjaka u selu Grabovica.

Za zločine počinjene na području Kotor-Varoši do sada su pred Sudom BiH za silovanje osuđeni Bosiljko i Ostoja Marković na deset, odnosno 11 godina zatvora. Za zločine počinjene u ljeto 1992. na području Kotor-Varoši osuđeni su na sedam godina pred Državnim sudom i Ljubiša Vranješ i Mladen Milić.

Pred Sudom BiH za zločine u Kotor-Varoši vode se postupci protiv Save Tepića, Ilije Kurušića, Duška Vujičića i Duška Maksimovića, kao i protiv Boška Peulića, Slobodana Župljanina, Manojla Tepića, Janka Trivića i Nedeljka Đekanovića.

Predmeti protiv Radojka Keverovića i Dragoslava Bojića, koji su bili optuženi zajedno s Tepićem, u fazi su mirovanja zbog njihovog zdravstvenog stanja.