Još se traga za tijelima 160 ubijenih Bošnjaka Kotor-Varoši: “Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od zločina”

Preporučujemo

Rođaci Selvedin i Izudin Botić danas sa ostalim sugrađanima obilježavaju 28. godišnjicu zločina nad stanovnicima bošnjačke nacionalnosti u Kotor-Varoši.

Obojica su imali osam godina kada su njihovi očevi odvedeni u selo Grabovica i ubijeni. Obilježavanje godišnjice za njih znači čuvati od zaborava događaje i vrijeme koji su im zauvijek promijenili živote, i prilika za apel da se prekine šutnja o više od 160 osba za čijim tijelima se još uvijek traga.

- -

Otac Selvedina Botića je odveden iz šume dok je pokušavao sa ostalim stanovnicima Kotor-Varoši pobjeći u Travnik. U razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je kazao da je saznao da mu je otac odveden u selo Grabovica, u tamošnju osnovnu školu, te da je ubijen.

Osnovna škola pretvorena u logor

Tada osmogodišnjak, ostaje s majkom i braćom od šest i 12 godina.

Istu sudbinu kao njegov otac, doživjeli su mu i amidža te drugi rođaci i komšije.

- -

– Neki od njih su bili dječaci od svega 14 ili 15 godina – rekao je on.

A njegovu sudbinu dijeli rođak Izudin Botić, koji je za BIRN BiH ispričao kako je i njegov otac Ferid odveden kada je on imao osam godina, te je ostao sam s majkom i petogodišnjom sestrom.

– Nestao je u Grabovici zajedno s ocem od Selvedina. To je ista priča – kazao je Izudin Botić.

Prema saznanjima Selvedina Botića, napadi na Kotor-Varoš su počeli na prvi dan Kurban-bajrama, 11. juna 1992. godine. Uslovi za život su, rekao je on, bili nepodnošljivi, te su se – zbog manjka hrane, lijekova, naoružanja i ostalih potrepština – stanovnici odlučili 1. novembra 1992. godine probiti do slobodne teritorije u Travniku.

– U kasnim večernjim satima, oko 600 ljudi, među kojima i desetine žena i djece, krenulo je na put, za mnoge bez povratka. Upali su u zasjedu na samo nekoliko kilometara od sela. Kolona je razbijena i podijeljena u nekoliko grupa. Jedna grupa od 90-ak ljudi uspjela se probiti do slobodne teritorije. Ostali su ili poginuli u zasjedi ili u minskom polju ili su zarobljeni – kazao je Botić.

Najveća grupa, od 200 ljudi, žena i djece, zarobljena je i odvedena u srpsko selo Grabovica kod Šipraga, te zatočena u lokalnoj osnovnoj školi, gdje su zatočenici premlaćivani i zvjerski mučeni, ispričao je Botić, dodavši da sudbina 161 tijela nedužno ubijenih do danas nije poznata.

 

– Punih 28 godina traje šutnja o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci naših očeva, braće, sinova… Poznata je tek činjenica da su brutalno likvidirani – rekao je on, dodavši da je na području Kotor-Varoši ubijeno na stotine osoba.

Prema podacima koje je Selvedin Botić dostavio BIRN-u BiH, u selu Hrvaćani ubijeno je 47 osoba, od čega šestero u živoj lomači. U Hanifićima je ubijeno 36 osoba, osam također u živoj lomači. U selu Dabovci stradale su 42 osobe, od toga u živoj lomači njih 17.

U selu Vrbanjci 55 osoba, Garićima 19, Kotoru 64, Vraniću – šest, Ravnima – sedam, u Varoši 15, Hadrovcima 11 osoba, Doljanima – šest, dok je u Dulićima ubijena jedna osoba.

Najviše osoba, njih 168, ubijeno je u Večićima – 60 osoba u samom selu Večići tokom opsade, a 108 u Grabovici.

“Tihi hod za veliku bol”

Za Selvedina i Izudina Botića obilježavanje godišnjice je veoma važno. Tada se sjećaju, kako kažu, trenutka koji je većini promijenio život zauvijek.

– Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od ovih zločina – naglasio je Selvedin Botić, dodajući kako je odgovornost svih državljana BiH da govore o zločinima.

Nevao je kako bi bila laž reći da je zadovoljan radom pravosuđa u zemlji.

– Zaista svako ko radi današnjeg komfora i nekog položaja šuti o zločinima, saučesnik je na putu zaborava. Zaborav je put u novi zločin nad našim narodom i našom domovinom – kaže on, dodajući da je razočaran jer u prvostepenoj presudi Ratku Mladiću nisu presuđeni zločini u Kotor-Varoši kao genocid.

Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba “Vrbanja” Kotor-Varoš, kazala je za BIRN BiH da niko nije zadovoljan procesuiranjem zločina, jer je prošlo 28 godina od stradanja Bošnjaka i Hrvata, a na Sudu BiH su trenutno dva predmeta u toku.

– Porodice izumiru, ne doživljavaju ono duhovno zadovoljstvo, da se zadovolje barem time da se ljudi kazne, a naravno da se i pronađu svi nestali iz Kotor-Varoši – kazala je Avdić.

Ona je rekla da će se ove godine obilježavanje zločina na području Kotor-Varoši održati u skladu sa epidemiološkim mjerama.

Dani sjećanja na stradale u Kotor-Varoši počinju 30. oktobra vjerskim obredom, a potom se održava tribina “Preživjeli na putu spasa”. Prvog dana mjeseca novembra počinje tradicionalni Marš mira Karaula – Večići, pod sloganom “Tihi hod za veliku bol”. Učesnici Marša dolaze 3. novembra u selo Večići, gdje se organizira centralna manifestacija dana sjećanja na više od 160 ubijenih Bošnjaka u selu Grabovica.

Za zločine počinjene na području Kotor-Varoši do sada su pred Sudom BiH za silovanje osuđeni Bosiljko i Ostoja Marković na deset, odnosno 11 godina zatvora. Za zločine počinjene u ljeto 1992. na području Kotor-Varoši osuđeni su na sedam godina pred Državnim sudom i Ljubiša Vranješ i Mladen Milić.

Pred Sudom BiH za zločine u Kotor-Varoši vode se postupci protiv Save Tepića, Ilije Kurušića, Duška Vujičića i Duška Maksimovića, kao i protiv Boška Peulića, Slobodana Župljanina, Manojla Tepića, Janka Trivića i Nedeljka Đekanovića.

Predmeti protiv Radojka Keverovića i Dragoslava Bojića, koji su bili optuženi zajedno s Tepićem, u fazi su mirovanja zbog njihovog zdravstvenog stanja.

Najnovije

Veliki dio Sarajeva cijeli dan bez vode, radovi neće biti gotovi do jutarnjih sati

Dijelovi Sarajeva od jutros su bez vode zbog izvođenja radova na uvezivanju dijela rekonstruisanog potisnog cjevovoda DN 700 za...