Nedavno otvoreni Olimpijski muzej u Sarajevu vratio je u prošlost brojne građane, ali i novim generacijama pružio uvid u dio historije glavnog grada.
U obnovi je učestvovao veliki broj ljudi koji su na tom putu spojili znanje i novac te 28 godina kasnije ovu impozantnu građevinu “vratili u život”.
Olimpijski muzej je sagrađen 1903. godine po projektu Karla Paržika za naručioca Nikolu Mandića, sarajevskog advokata, a uništen je i zapaljen 27. aprila 1992. godine na samom početku agresije na olimpijski grad.
Srećom većina eksponata je sačuvana, međutim, zgrada je pretrpjela znatna oštećenja te je 2018. godine Grad Sarajevo pokrenuo inicijativu i finansijski podržao obnovu fasade, radove na enterijeru i vanjskoj stolariji objekta.
U Olimpijskom muzeju je novi koncept unutrašnjosti
Glavni i odgovorni projektant, arhitekta Nedžad Mulaomerović koji je radio na enterijeru Olimpijskog muzeja istakao je da ovaj projekt uključuje zajedništvo i angažman velikog broja ljudi.
“Konstruktivna obnova muzeja je krenula 2000. godine prema projektu profesora Ivana Štrausa i to je radio studio Arhitekt. Kasnije, 2018. godine i pokretanje inicijative da se kompletna zgrada obnovi, arhitektonski studio Urbing je radio na fasadi, a odgovorni projektant je bio Ferhad Mulabegović sa saradnikom Enesom Tukićem, radove je izvodila firma Unigradnja iz Sarajeva, a nadzor kompanija Arhiplus iz Mostara i to je bila prva faza”, kazao nam je Mulaomerović.
Mulaomerović je dalje naveo da se paralelno sa završavanjem fasade radilo na izradi projekta unutrašnjeg uređenja, odnosno, konceptualnog uređenja prostora prema smjernicama koje je započeo profesor Štraus.
“U prostoru su zatečeni ti konstruktivni betonski elementi koji su bili tu postavljeni zajedno s reprezentativnim stepeništem koje je činilo taj prostor. Mi smo nastavili razvijati i raditi novi koncept unutrašnjeg uređenja u saradnji s direktorom Olimpijskog muzeja Edinom Numankadićem i prema smjernicama koje smo dobijali od Olimpijskog komiteta BiH. Rješenja koja smo predložili su usvojena i prema njima su se počeli izvoditi unutrašnji radovi”, dodao je.
S obzirom na to da je Mulaomerović bio zadužen za projektovanje enterijera, ispričao nam je kako su tekli radovi, koliko je prvobitni projekt iz 2000. godine promijenjen, te ko mu je pomagao u planiranju i izvođenju radova.
“Radove je također izvodila Unigradnja i nadzor vršio Arhiplus, a glavni projektant na radovima na enterijeru sam bio ja. Dakle, mi smo zatekli tu konstruktivnu obnovu i betonske radove koji su bili kompletirani i mi smo naš novi koncept prilagodili već izvedenim radovima. Promijenilo se mnogo toga u unutrašnjosti jer kompletna ideja profesora Štrausa nije bila izvodiva, a i prošlo je mnogo vremena tako da je napravljeno novo uređenje, ali opet slijedeći smjernice profesora Štrausa, a to su pozicije lifta za osobe s invaliditetom i pozicija centralnog stepeništa”, ispričao je Mulaomerović.
Novi izgled unutrašnjosti je zapravo uslijedio nakon novih zahtjeva naručioca projekta. Kako nam je kazao Mulaomerović, postojala je nova vizija.
“Po projektu profesora Štrausa, bio je predviđen veliki reprezentativni vjetrobran u dvorištu koji nije izveden i pojavili su se novi zahtjevi kada je riječ funkcionalnosti u unutrašnjosti. Prema projektu Štrausa u prizemlju su bile kancelarije, a na spratu izložbeni dio s prirodnim osvjetljenjem”, naveo je.
Olimpijski muzej odiše jednom vrstom kontrasta
Mulaomerović je iznio i jednu zanimljivost, a to je da se prilikom obnove Olimpijskog muzeja nastojao ostvariti jedan vid kontrasta.
“Dakle, kada posjetilac prilazi s vana imate osjećaj da dolazite u staru vilu Mandić koja je autentično obnovljena. Međutim, ulazeći u nju, doživljavate jednu vrstu kontrasta jer se ‘suočavate’ s modernim prostorom i drugačijim konceptom jer se tome i težilo. Važno je istaći da su sa mnom na unutrašnjem uređenju kao saradnici radili arhitekti Kerim Handanagić i Amila Hadžialagić. Kada su kompletirani građevinski radovi na unutrašnjosti objekta, uslijedio je plan izrade postavke muzeja i na tome su radili dizajneri Kenan Tuzi i Samina Tanović, za multimediju je bio zadužen Haris Ćeremida (Bizon media), a kustosica je bila direktorica Historijskog muzeja, Elma Hašimbegović u saradnji s direktorom Olimpijskog muzeja Edinom Numankadićem koji je sve vrijeme imao želju da se taj objekt obnovi”, zaključio je Mulaomerović.
Olimpijski muzej 28 godina nakon što je srušen 8. oktobra ponovo otvorio vrata za svoje posjetioce.
