Bosanskohercegovački romansijer, pripovjedač, dramatičar, esejist, teoretičar i historičar književnosti, redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gostujući profesor na univerzitetima u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu i Baselu, pisar grada Graza, akademik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Njemačke akademije za jezik i književnost, član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Dževad Karahasan gostovao je na Hayat televiziji u emisiji „Dobar dan BiH“. Govorio je o mnogim temama.
U međunarodnim okvirima je najreprezentativniji predstavnik savremenog bosanskohercegovačkog književnog stvaranja. Pisac izvanrednih književnih vrijednosti i postignuća i u Bosni i Hercegovini i u svijetu, čija su djela nagrađivana kod nas, ali i u inostranstvu i prevedena su na brojne svjetske jezike.
Iako dosta vremena provodi u Njemačkoj rijetko piše na njemačkom jeziku.
“Samo onda kada je frka pišem na njemačkom jeziku. Jedna novinarka me pitala zašto ne pišem na njemačkom jeziku, a ja sam joj odgovrio: „majku sam zvao na svom jeziku“. Onda je ona rekla da bi to pomoglo mojoj karijeri, ali opet sam joj rekao da sam ja čovjek, a ne karijera” pojašnjava Karahasan.
Prema njegovom mišljenju ogromne su posljedice upotrebe tehnologije i sve manjeg oslanjanja na drugog čovjeka.
“Mislim da su posljedice pogubne, mislim da se postepeno pretvaramo u bića čiste nomadnosti, svi smo zatvoreni u sebe. Počinjemo vjerovati da je informacija zaista jednaka znanju, a nije i nikad neće biti. Što bi moja majka rahmetli rekla: „sve što dobijete na mostu izgubite na čupriji“. Tako je i sa tekstovima, uvijek nešto gubite i uvijek će ostati razlog za nezadovoljstvo, znate najbolniji dio spisateljskog posla je prekrižiti rečenicu, ali uvijek ostaje ono: „jesam li to morao“?” pojašnjava akademik.
Kazao je kako je pisanje njegova najveća ljubav.
“Pišem u nadi da će me neko prihvatiti, da će me razumjeti… Znate svi ljudi koji su poput mene asocijalni imaju probleme u komunikaciji, mnogi ne mogu shvatiti moje komplicirane rečenice, pa onda kada čujem nekoga da mu se sviđa ono što pišem, budem sretan” kaže Karahasan.
Često ističe da je kultura stvorila Bosnu. Na pitanje, koliko kultura danas ima snage da bude korektivni faktor u Bosni, odgovara:
“Mislim da ima itekako. Kultura nije moćna ali je strašno žilava, to je račun s vremenom. Nije moćnija od politike, ali je politika trenutno djelovanje, dok je kultura dugoročnija. Svi političari se pojave nekoliko godina i oni tad djeluju važni su u tom periodu, a evo pokušajte se prisjetiti političara koji je bio važan prije 15 godina, nema nijednog. A kada se prisjetite nekog umjetnika iz tog perioda, ima ih, zato je kutura dugoročna. Ratove dobiva onaj ko pobijedi u miru. Jugoslavija je bila fantastičan politički projekat i raspala se u tri godine, zatim Bosna je bila izložena sa svih starana četiri godine, ali je još ima. Zato što nije politički projekat, napravila ju je kultura, način susretanja, komšiluka, druženja… U mojim godinama biti optimist znači da nešto nije dobro u glavi, ali sam optimista kada je u pitanju opstanak Bosne, i bit će je” pojašnjava književnik.
Rođen je u Duvnu – gradove u tom dijelu Bosne i Hercegovine nazivaju „gradovima bez ljudi“, upravo zbog masovnih odlazaka kompletnih porodica, pitali smo ga, boli li ga to?
“Pa da budem iskren i ne suviše, jer dosta dugo nemam kome otići u Duvno. Imam rođaka u Norveškoj, Australiji, Sarajevu, a u Duvnu skoro nemam više nikoga. To je kraj iz kojeg se uvijek odlazilo. Dok sam bio mlad to je bio grad gasterbajtera, koji su odlazili vani i sanjali o tome da rade, zarade penziju i poslije se hadžijaju. Sada je to Kraj iz kojeg se odlazi definitivno, govorio mi je drug da sada tamo postoje sela u kojima nema žive duše, i to je tužno. Kada dođemo u situaciju da smo okruženi sami sobom, to je najgore stanje” dodaje profesor.
Bosna i Hercegovina je zemlja velikih problema, koju stalno osporavaju, ali Karahasan i dalje tvrdi da je ne mogu uništiti.
Najveći dio provedenog vremena u Bosni provedem uglavnom sa studentima, pa je moj doživljaj moje zemlje malo bolji, nego što je ona u stvarnosti. Kada bi to vrijeme provodio s nekim drugim, doživljaj bi bio tužniji. Ovo što se dešava u Bosni je nastavak rata drugim sredstvima, naime političkim. Znam da se dosta odlazi, pokušavaju me brojni uvjeriti da je to zbog slabih plaća, a to nije istina. Razlog je što nam se podmeću prividni, lažni problemi, zbog kojih ljudima često pukne film. Prividni problemi se proizvode, zato da se ne bi bavili stvarnim. Znam ljude koje su bolje zarađivali i više ovdje nego recimo u Njemačkoj. Znam da su šanse za mladog čovjek ovdje puno veće, jer u uređenom sistemu samo možete biti dio sistema, ili da budete čudo. Studentima ne govorim o tim stvarima, jer se i u svoj život samo miješam kada moram, a u njihov ne bih nikako. U svakom jeziku na svijetu ste gost, a samo u maternjem jeziku ste kod kuće. Jezik je naša kuća, duhovna” pojašnjava Karahasan.
Porokomentiarao je i odgovornost pojedinaca u društvu.
“Naša odgovornost je barem 50 posto, mi volimo kukati na sistem. Volim vjerovati da je odgovarajaći sistem jedina dobra stvar, ali i on ima dobru i lošu stranu. Sistem znači ograničenje slobode, gubitak slobode, incijative i tako dalje. U Bosni još nema sitema, najavljuje se i nagovještava. Sistem koji ne funkcionira jeste nevolja, ali je i sloboda. Moj izdavač je prije destak godina počeo mene nagovarati da se otisnem u taj poduhvat, ali sam mrzovoljno reagirao na tu ideju iz više razloga. Prvi je što kada počnete raditi to, počnete sabirati rezultate, onda drugi je što sam razmišljao da li sam nešto dobro uradio, neku knjigu. Ipak mislim da je dobro to što smo uradili, i to se jako dobro prodaje, iako je to za ljude s našim prihodima ogromna suma, ali se prodaje” zaključio je Karahasan.
Pogledajte gostovanje Dževada Karahasana
(Hayat/Index.ba)