Iben Dissing Sandahl jedna je od autorica svjetskog bestselera posvećenog roditeljstvu i odgoju “Danski odgoj djece”.
Poslije završetka učiteljskog studija Iben, deset godina je radila u danskom obrazovnom sistemu prije negoli je stekla diplomu narativne psihoterapeutkinje. Portal zadovoljna.hr. razgovarao je sa njom u Hrvatskoj, a razgovor prenosimo u cijelosti.
“Postalo je uobičajeno djeci pripisivati poremećaje ponašanja. Djeca s puno energije imaju ADHD, oni sramežljivi Aspergerov sindrom, a povučeno dijete ima poremećaj obrade osjetilnih informacija. Mislim da se takve dijagnoze dosta olako daju”, kaže ona.
Osim odgoja, šta biste još izdvojili kao osnovne preduvjete za sretno društvo? U Danskoj nema korupcije, uređen je zdravstveni sistem, funkcioniramo kao socijalna država te su ljudi jedni prema drugima povjerljivi. Lakše nam je jer se ne trebamo brinuti zbog tih osnovnih aspekata životnog standarda. Ali vjerujem da osjećaj sreće dolazi duboko iznutra.
“Mogu li roditelji koji se ne smatraju pretjerano sretnima odgajati sretnu djecu? Vjerujem da mogu. Prvi je zadatak nas kao roditelja sagledati naše vlastito djetinjstvo, ono što je bilo dobro i ono što nije bilo baš pozitivno. Osvještavanje obrazaca ponašanja koje nasljeđujemo i uvjerenja o sebi su ključna. Jer ako promijenimo perspektivu i odvojimo sebe od stečenih predodžbi, otvaramo nove puteve promjeni. Mnogi roditelji imaju dilemu prilikom odgoja djeteta jer žele odgojiti pristojno i osjećajno dijete, ali, istovremeno se boje kako će ono biti izdvojeno i u manjini zbog toga što se takve osobine nerijetko doživljavaju kao slabost. Većini ljudi, suprotno uvriježenim mišljenjima, zaista je stalo do dobrobiti drugih, samo što je taj nagon u nama uspavan. Kako smo kao roditelji najveći uzori svojoj djeci, ona će kopirati naše akcije i reakcije. Ako smo mi empatični, i ona će pokušati biti takva”, kaže autorica.
Danski odgoj djece naglašava empatiju kao iznimno važnu osobinu. Jasno je zašto je ona korisna za razvoj društva, ali zašto je bitna za razvoj i uspjeh pojedinca?
“Važna je zato što tako doživljavamo široki spektar osjećaja, lakše otkrivamo ono što sami osjećamo, a i kako se drugi osjećaju. Tako ćemo i lakše shvatiti zašto se ljudi ponašaju na određeni način. Takav pristup ljudima rezultira atmosferom boljeg međusobnog razumijevanja u obitelji, među prijateljima i u poslovnom okruženju. Osim toga, empatija je jedan od ključnih faktora liderske i menadžerske uspješnosti. Kod djece je ključno razvijati tu osobinu s kojom se ustvari i rađaju. Konstantno se treba razvijati i njegovati kako ne bi zakržljala”, odgovorila je.
Šta je najveći izazov u postizanju sreće djeteta?
“Mi kao roditelji i društvo smo najveći izazov. Vrlo često roditelji krive djecu zbog ponašanja. Ali, izvor je djetetova ponašanja u našem odnosu prema njemu i prema odgoju. Ako mi nismo svjesni toga šta radimo i ako nismo svjesni koliko je težak i odgovoran posao roditelja, onda nešto radimo pogrešno”, misli Iben.
Sve većem broju djece dijagnosticiraju se različiti poremećaji pažnje i dijagnoze problema u ponašanju. Što mislite, zašto je tako?
“Mislim da su to često reakcije na okolinu. Osim toga, u danskom jeziku akronim za ADHD znači i „svi dječaci ga imaju“. Mislim da se to događa zato što se djeca nemaju. Većini ljudi, suprotno uvriježenim mišljenjima, zaista je stalo do dobrobiti drugih, samo što je taj nagon u nama uspavan”, kaže.
Kažete da je posao djeteta da se igra. Je li igra jedan od najvažnijih aspekata u odgoju djeteta?
“Igra dolazi prirodno svakom djetetu. Tada se ono osjeća slobodno i sretno, može koristiti maštu i rast igrom. Njom i isprobava svoje granice. Danas je igra jako podcijenjena, i to upravo zbog brojnih obaveza i pretrpanih rasporeda. Možda se ljudi boje da se djeca slobodno igraju, ali trebamo u njih imati povjerenja i dopustiti im da sami isprobaju život”, odgovorila je.
Hans Christian Andersen napisao je kako nije dovoljno samo živjeti. Ističe kako su za sreću potrebni “sunce, sloboda i mali cvijet“. Jesu li to ključni sastojci za sretno djetinjstvo i sretan život općenito?
“U potpunosti se slažem s H.C. Andersenom. Ujedno sam i velika ljubiteljica njegovih bajki zato što je literatura odličan saveznik u učenju djeteta o empatiji. Ako nailazimo na poteškoće prilikom učenja o empatiji, trebamo djetetu čitati bajke koje su istovremeno tužne, sretne, divne i strašne. I puno se iz njih može naučiti i o njima govoriti”, odgovorila je.