Ko obezbijedi da je Željko “vrijedan” kao i Dragan, taj treba pobijediti

584

Piše: Dr. Slaven KOVAČEVIĆ

Pročitavši i razmišljajući o svemu šta su rekli raznorazni »analitičari« i iznenadni politički djelatnici o eventualnoj kandidaturi Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH, ne možete ostati nimalo mirni na toliku količinu zanemarivanja europskih vrijednosti, principa ili standarda, posebno onih koji su zapisani u europskoj pravnoj stečevini.

Kako neko uopće može izreći takav pravni non-sense da Željko Komšić ne bi bio predstavnik hrvatskog naroda? Kako neko sebi, makar jučer ili prekjučer došao u politiku može sebi dati za pravo da nas udaljava stotinama godina od Europske unije, šta je tome motiv, individualni ii kolektivni? Odgovor je jako jednostavan. Takve interesira etnička matrica, odnosno njih interesira nešto što u europskoj pravnoj stečevini ne postoji, jer njih interesira privrženost »šefu« kojem je jedina kombinacija biti dijelom etno-političke matrice, što Europa odavno ne priznaje. Takvi imaju pravo na demokratski prostor, ali nemaju pravo vršiti političku manipulaciju nad građanima Bosne i Hercegovine. Njihovo osobno mišljenje jeste njihovo pravo, ali iznositi mišljenja ili stavove u suprotnosti sa Ustavom BiH, makar oni bili (po)četnici, to svakako nije dijelom pravnog sistema ove zemlje.

To tako ne može, radi stotina hiljada građana koji su na ovaj ili onaj način izgubili živote radi europske Bosne i Hercegovine, kao onih koji su 1992. godine razmišljali da će ovo jednom biti normalna i prosperitetna zemlja, pa na kraju spali na takve političke »entuzijaste«. To jednostavno nije pošteno, niti najmanje. Jedno je ambicija, država je neešto sasvim drugo. Na takvu političku igru, ma kako se ovaj ili onaj želio dodvoravati bilo kome, niko nema bilo kakvo legitimno pravo. Na tako nešto, ma kako sebe neko smatrao jakim i opasnim, apsolutni nema pravo, radi genocida koji je počinjen u ovoj zemlji radi retrogradnih političkih ideja, kojima se oni svjesno ili nesvjesno priklanjaju. Ova zemlja treba biti dijelom europskih integracija ili nasuprot tome biće žrtva, tačnije političkim plijenom iskusnih političkih elita i njihovih političkih entuzijasta i naturščika, isključivo radi njihove materijalne koristi. To tako neće moći politički (po)četnici.

No, vratimo se za kratko kandidaturi Željka Komšićča za člana Predsjedništva BiH iz Federacije Bosne i Hercegovine, koji nećete vjerovati dolazi iz reda hrvatskog naroda. Dakle, od tri člana Predsjedništva BiH, dva se biraju iz Federacije BiH, Bošnjak i Hrvat i jedan iz Republike Srpske, Srbin. E sad, kako to neki politički početnik vidi kao predstavnikom nekog naroda, to je posebno pitanje i takav bi bio poslan na popravni ispit iz osnova teorije države.

Ako takav pokušava reći kako tako nešto nije u redu, znajući da tako nešto u Ustavu BiH nema, ma koliko to neko želio, hoćete se složiti sa mnom da se radi o političkoj manipulaciji ili dodvoravanju šefu partijskog stožera, ma kako se to zvalo. Kako takvi sebe mogu zvati ideolozima Europske unije, meni nije jasno, a evo vama ostavljam prostor da sami zaključite, jer europski izborni principi i standardi tako nešto ne prepoznaju.

Tamo jasno piše da se u svakoj zemlji može bilo ko kandidirati, za bilo koju funkciju u vlasti. Bio to Željko Komšić, neko peti ili deseti. To je jednostavno tako. Ko tako nešto misli zabranjivati, nije dijelom europske pravne stečevine, pa da se malo razvrstamo, na ove ili one. Ako vam neko kaže suprotno, slobodno gumicom obrišite sve ono što je u prethodnih godina radio/la, jer očito nije bio/la na liniji europskih integracija, imao/la je neki drugi osobni cilj. Biti dijelom europskih integracija nije posao za svakoga, niti usput, to je jako ozbiljan politički posao. Za neke zanesenjanke očito nije.

Vratimo se još jednom ideji oko kandidiranja za Predsjedništvo BiH, dvojica iz Federacije BiH, iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda i jedan iz Republike Srpske iz reda srpskog naroda. Tako kaže Ustav BiH.

E sad nastaje najvažnije pitanje. Da li oni koji se oglašavaju, ovako ili onako, žele Bosnu i Hercegovinu unutar europskih izbornih principa i standarda, makar se ne slagali sa kandidatima ili radi ličnog komformiteta ili podilaženju šefu partije javno traže nešto drugo što nije u skladu sa europskim principima.

I ja bih, osobno, volio da je Ivo Andrić ili Bogić Bogićević kandidat za člana Predsjedništva BiH, ali eto nije i šta sad, ha’jmo svi biti snishodljivi u korist partijskog šefa. Ja neću i nisam nikad bio.

Ili hoćete reći kako treba mahala da odredi ko može ili ne može biti eventualni kandidat za bilo šta? Šta hoćete onda ovdje u Bosni i Hercegovini, da li neki politički sistem feudalnog tipa ili konsocijacijski sistem koji je odavno napušten u Europi? Ja sam lično za europske standarde, makar mi se kandidat i ne sviđao.

Za koga zapravo radite?

Odgovor je jako jednostavan. Ili radite za istočne sile ili radite za konsocijacijske interese u korist šefa stranke. Treće opcije nema. Ja lično nisam sklon niti jedno niti drugom rješenju. Mene u političkom životu nikada osobni antagonizam nije vidio ni ‘vamo ni ‘tamo, ali kad je država Bosna i Hercegovina u pitanju, sklon sam isključivo građanskom konceptu, ma ko ga ponudio. Dobrano razmislite.

I da završimo. Razmišljao sam o tome da građanska opcija ponudi kandidate za sva tri člana Predsjedništva BiH i o tome precizno mislim ovako.

To je s jedne strane stvar političke procijene, dok je s druge strane stvar opredjeljenja. Kako je suština postojanja političkih stranaka borba za vlast ili za formiranje vlasti, onda je u tom pogledu jako važno da se procijeni sa kojim potencijalima se tako nešto može realizirati. Nije realno razmišljati, kako će neko svjesno ići u izbore na bazi idealizma, a potpuno svjestan da će ih radi loše političke procijene izgubiti, jer to povlači za sobom odgovornost prema građanima, a vrlo često i unutar-stranačku odgovornost. S druge strane opredijeljene da se ide sa kandidatima za sva tri člana Predsjedništva BiH, može zvučati lijepo-

Ali znate, Bosna i Hercegovina ima tako loš politički sistem, u kojem čak i takav idealizam gubi na svojoj vrijednosti, ako ste unaprijed svjesni da ćete izgubiti izbore i time nećete ništa postići u korist europskih vrijednosti u ovoj zemlji, te na takav način onemogućite da se sadašnji politički sistem promijeni u onaj koji sadrži sve europske vrijednosti i štiti sva individualna prava građana. To je stvar jako ozbiljnog političkog promišljanja, tako da u tome ne vidim bilo kakve principijelnosti, ako konačni ishod bude opet etnički organizirana vlast i u narednom periodu, nakon oktobarskih izbora.

Onaj ko bi, eventualno, svjesno išao na izbore sa namjerom da ih radi vlastitog konformizma izgubi, nije ozbiljan politički takmac. Principijelnost se treba ogledati u tome da se svim građanima Bosne i Hercegovine javno obeća promjena Ustava BiH i svih zakona, a samim tim i izbornog zakonodavstva, sa uklanjanjem svih oblika diskriminacije, tako da će svi građani imati jednaka prava u svim aspektima života, a ne samo u izbornim procedurama.

Da zaključimo, ova zemlja principijelno traži izmjenu političkog sistema u korist svih njenih građana, a ne u korist etno-političkih elita, jer to moderna Europa ne prepoznaje. Ko tako nešto može obezbijediti, taj treba biti pobjednik izbora, kako bismo napokon krenuli stazama euroatlantskih integracija, jer je feudalizam davno prevaziđena politička forma vladanja.