Iako je krivičnim zakonima za ubistvo predviđena maksimalna kazna zatvora od 20 godina, odnosno 45 ako je riječ o ubistvu izvršenom na posebno okrutan način, one se ne izriču često.
Ramiza Rahimić silovana pa ubijena – Monstrumu izrečena kazna od 42 godine zatvora
Mostarac Jasminko Jašarević osuđen je pred Županijskim sudom u Mostaru na jedinstvenu kaznu od 42 godine zbog ubojstva Ante Tonče Borasa (68), koje se dogodilo u decembru 2004. godine.
Obrazlažući presudu sudac Hamo Kebo rekao je kako Sud uzima u obzir to što je Jašarević već osuđen na 22 godine zatvora zbog ubistv starice Ramize Rahimić (71), koju je ubio u njenom stanu u Mostaru krajem studenog 2005. godine.
”Istragom je utvrđeno da su osuđeni Jašarević i ubijeni Boras na noć ubistva zajedno pili pivo i vino u Borasovu stanu. Kasnije tokom večeri Jašarević je Borasu nožem prerezao grkljan i dušnik nakon čega je žrtva na smrt iskrvarila. Motiv ovoga ubojstva je bilo koristoljublje, kao i kod svih Jašarevićevih zlodjela`, rekao je sudac Kebo.
Nakon gotovo dvogodišnje istrage policija je identificirala Jašarevića kao ubicu Ante Borasa i to pomoću DNA analize i uzetih otisaka s lica mjesta. Nakon tih saznanja Jašarević je i priznao ovo ubistvo. Na ulaznim vratima Borasovog stana nije bilo tragova oštećenja što je upućivalo na činjenicu da su se ubica i žrtva poznavali. To je kasnije i dokazano jer je policija utvrdila kako je Jašarević imao seksualni kontakt sa svojom žrtvom.
Slično je bilo i u slučaju starice Ramize Rahimić iz Mostara koju je Jašarević silovao i potom ubio, a iz njenog stana je ukrao zlatni nakit. Ubica je u novembru 2005. godine ušao u stan Ramize Rahimić preko balkona, srušio na pod i gušenjem izazvao smrt. Ubio ju je golim rukama, baš kao i Marijana Šokčevića, kojega je ubio 2000. godine u njegovoj kući u Brčko distriktu.
Marijan Šokčević živio je sam u kući, a ostatak njegove porodice i rodbine u Republici Hrvatskoj. Posljednji put je viđen, navodno, dva dana prije smrti u poslijepodnevnim satima. Njegovo tijelo pronašle su komšije koje su došle u kuću s obzirom da ga nisu dugo vidjeli. Odmah su pozvali policiju, ali slučaj njegova ubistva na rješenje je čekao punih šest godina.
Osuđeni Jasminko Jašarević tokom izricanja presude cinično se podsmjehivao i odavao dojam kao da mu nije stalo što je osuđen na jednu od najdužih kazni u historiji pravosuđa FBiH. Nakon što mu je izrečena kazna nije pokazivao znakove iznenađenja.
Smajo Ćesir zlostavljan i ubijen – Eni i Salihu po 40 godina zatvora
Kazne za ubistvo na posebno okrutan način u Sudu Kantona Sarajevo dobili su Salih Arnautović i Ena Lipa koji su osuđeni na po 40 godina zatvora zbog monstruoznog zlostavljanja i ubistva četvorogodišnjeg Smaje Ćesira 2014. godine u Sarajevu.
Majci Eni i očuhu Salihu prvostepena presuda izrečena je 22. juna 2015. godine. Istom presudom obuhvaćeni su dječakovi baka i djeda, Munira i Emir Lipa koji su osuđeni na po dvije i po godine zatvora.
Arnautoviću i Eni Lipa je potvrđena kazna zbog krivičnog djela ubistvo na okrutan ili podmukao način.
Kobnog, 25. februara 2014. godine, kada je dječak ubijen, očuh i majka su pojačali muziku na tranzistoru u sobi, a potom šakama te kaišem s metalnom kopčom udarali dječaka po svim dijelovima tijela.
Prema presudi, nesrećni dječak je duže vrijeme zlostavljan. Arnautović je nešto ranije odbio da ga zove ocem. Tada ga je očuh više puta ošamario i hvatao za vrat. Majka dječaka Ena posmatrala je sve i nije preduzela ništa da to spriječi. Jedne noći Salihović je dječaka podigao iz kreveta i natjerao ga da stoji pred njim, govoreći mu: “Hoćeš slušati”, a dječak je potvrdno odgovarao. Zatim mu je vezao ruke i noge kaišem i tako ga držao određeno vrijeme. Nakon toga skinuo mu je pidžamu i stavio mu krpu u usta, a zatim mu sipao vrući vosak sa upaljene svijeće po svim dijelovima tijela. Potom ga je kliještima vukao za genitalije. Majka djeteta je sve to posmatrala i nije preduzela ništa da to spriječi. Ena Lipa je Smaju tukla kaišem, oklagijom i drugim predmetima… Baka Munira i djed Emir Lipa su dijete takođe udarali kaišem po tijelu.
Arnela Đogić ubijena na surovi način – Avdiji i Murizu po 40 godina zatvora
Dana 27.02.2016. godine, u Olovu, nakon što su se dogovorili da zajedno usmrte Đogić Arnelu, koja se prethodno duži period zabavljala sa Avdijom, i nakon prekida veze započela vezu sa drugom osobom, na što je Avdija bio ljubomoran, Avdija upravljajući vozilo, odlazi u mjesto Ceribašići-Sokolac po Brkić Muriza kojeg dovozi u Olovo.
Oni su se oko 16:00 sati, ovim vozilom dovezli na lokalitet „Čudanski krševi“ da pregledaju i „utvrde“ mjesto gdje je najpogodnije da, nakon što usmrte A., njeno tijelo sakriju. Kada su pregledali ovaj teren, odvezli se nazad u Olovo u kafić gdje su konzumirali alkohol, a zatim se odvezli do mjesta zvana „Brda“ gdje je Muriz izašao iz vozila i ostao čekati dok se Avdija u Olovu nađe sa A. i istu poveze u dogovoreni pravac gdje ga je Muriz čekao.
Kako se Avdija po prethodnom dogovoru putem Facebooka, oko 18:30 sati našao sa A. ispred zgrade u Olovu, a ona je sjela u njegovo vozilo na zadnje sjedište, krenuo je u pravcu mjesta gdje je Muriz čekao da Avdija doveze A. Kada se dovezao se do mjesta zvana „Brda“, zaustavio je vozilo u koje je Muriz ušao i sjeo na mjesto suvozača. Odmah se obratio Avdiji riječima: „Avdija, hoćemo li sada“, na što je Avdija vozeći prema mjestu „Čudanski krševi“ odgovorio: „Odmah“, nakon čega je Muriz između prednjih sjedišta prešao na zadnje sjedište i odmah A. počeo zadavati udarce zatvorenim pesnicama u predjelu glave, na što je A. zajaukala: „Joj, Avdija“ i plačući molila: „Nemoj, molim te“.
Avdija je u momentu dolaska na mjesto zvana „Velika krivina“ zaustavio vozilo, izašao iz istog, zapalio cigaretu, pa nakon ispušene pola cigarete, iz gepeka vozila izvadio PVC uže za vezanje „bala“ sijena, otvorio vrata vozača i mobitelom osvijetlio prostor u vozilu gdje je vidio da Muriz sjedi na A. koja je bila u ležećem položaju bočno sa glavom naslonjenom na prozor lijeve strane vozila, rukama stezao oko vrata, zadavši joj povrede u vidu preloma nosne kosti, preloma lijevog do središnjeg dijela tijela donje vilične kosti uz izbijanje prvog gornjeg desnog centralnog sjekutića i razderinom sluznice i mišića prednjeg dijela gornje strane jezika, te snažnim pritiskom koljena na prednju stranu grudnog koša zadao prelom grudne kosti sa racjepom tkiva gornje strane desnog i donje strane lijevog režnja jetre. Zatim su joj uže vezali preko usta stežući joj jezik i donji lobanjski dio glave da ne bi mogla zapomagati.
Nakon toga je Avdija vozilom nastavio kretanje prema mjestu „Čudanski krševi“ i dok je upravljao vozilom, jednom rukom je „rovio“ po džepu A. kaputa iza svog sjedišta i iz istog izvadio njen mobitel, saobraćajnu, ličnu, vozačku, kreditnu karticu i novca oko 190 KM.
Dovezavši se do utvrđenog mjesta „Čudanski krševi“, Avdija zaustavlja vozilo, obaraju mjesto suvozača i preko njega izvlače A. iz vozila, bacaju je potrbuške na zemlju. Tada Avdija iz vrata vozila uzima nož dužine sa drškom oko 15 cm, isti daje Murizu govoreći: „Uradi to da ne ostane živa“, pa dok je A. ležala licem prema zemlji, Muriz joj je lijevom rukom zadigao glavu za kosu i snažno stojeći iznad nje, ovim nožem joj zadao smrtonosne životne povrede u vidu reznih rana i ubodina i to: najmanje 7 (sedam) reznih rana u vidu duboke rezne rane – klanje prednje strane središnjeg dijela vrata u dužini oko 12 cm, usljed čega je iskrvarila i preminula.
Nakon toga Muriz je rekao: „De posvijetli, izbo sam je“ što je Avdija i učinio, vidjevši kako joj Muriz i dalje drži glavu za kosu, govoreći: „Zbo sam je, nema ništa od nje“. Avdija je još rekao: „Hajmo je sad baciti sa litice u potok“.
Nakon što su je na ovako okrutan način usmrtili, Muriz je uzeo za ruke, a Avdija za noge. Tada je Murizu u rukama ostao njen svučen kaput koji je Muriz bacio niz liticu, a zatim je ponovo uzimaju za ruke i noge i snažno bacaju niz 70 metara duboku liticu prema kanjonu rijeke Stupčanice. Usljed pada na njenom tijelu nastaju posmrtni prelomi.
Njih dvojica zatim sjedaju u vozilo i vozeći prema Olovu, Avdija zaustavlja vozilo i u rijeku Stupčanicu baca nož, a u toku vožnje iz A. mobitela vadi karticu, mobitel lomi rukama i baca u granje, nastavljajući vožnju do naselja Solun gdje Muriz u prodavnici kupuje cigarete i četiri piva koja piju tokom vožnje. U mjestu Čunište izlaze iz vozila, peru ruke, bacaju maramice kojim su brisali ruke, nastavljaju vožnju prema Carevoj Ćupriji, na kom dijelu puta Avdija iz vozila izbacuje A. ličnu kartu, a na mostu u Carevoj Ćupriji u rijeku bacaju A. ostale dokumente.
Dolaskom u Carevu Ćupriju odlaze u kafanu „San Remo“ gdje su uz živu muziku pili, pjevali, igrali, plaćali piće gostima, naručivali pjesme i tako trošili A. novac sve do 23,30 sati kada su napustili kafanu.
Avdija Selimović iz Olova i Muriz Brkić iz Sokoca osuđeni su u junu 2016. godine na kaznu zatvora od po 40 godina zbog svirepog ubistva 24-godišnje Arnele Đogić iz Olova.
(Merima Druškić)