Kolektivna nesvjest: LGBTQ festivali kao sredstvo proizvodnje pristanka

90
Vjeran Miladinović, Merlinka

„Homoseksualnost sve više postaje stvar pomodnosti, jer se ona postavlja kao kriterij i put u modernost. Svjedoci smo homoseksualizacije našeg društva. Ali homoseksualnost nije način života, već nesnalaženje u njemu.”

Sredstva i metode duhovne agresije i medijski posredovanog sugestivnog ubjeđivanja neiscrpan su segment indokrtinacije. Stvaranje pristanka je, ukratko, manipulisanje javnim mišljenjem i uvjerenjima. Ciljano se programiraju razmišljanja i odvraća pažnja, a građanin više nije “čovjek od akcije” već “zainteresovani posmatrač akcije”.

U Sarajevu će se, po osmi put, u periodu od 6. do 8. februara, održati Međunarodni festival queer filma Merlinka. Repertoar je raznolik, od filma Šetamo za ljubav bebo, preko tzv. darg performansa do izložbe fotografija.

Fotograf Aleksandar Crnogorac izložbom Trans Balkan želi podići vidljivost trans zajednice. O moći fotografije kao medija dovoljno govori poslovica koja glasi: Slika govori više od hiljadu riječi. Zavisno od nivoa znanja recipijenta, tj. onog koji konzumira medijski sadržaj, možemo govoriti o tome da li će pobjedu odnijeti fikcija ili zbilja, stil ili sadržaj, označitelj ili označeno. Crnogorac kaže da je izložba koncipirana tako da vrlo lahko može da se predstavi nekome ko ne zna baš ništa o transrodnoj zajednici. To je za organizatore, u svakom slučaju, i bolje. Ukoliko je nivo znanja manji to je moć manipulacije i zavođenja veća. Mnogo lakše je “prodati” priču o neshvaćenim, ugroženim i odbačenim članovima društva, i pozvati na akciju da se zajedničkim snagama to promijeni, jer uspješna manipulacija je samo ona koja izdejstvuje željenu akciju i ponašanje. Dolazi do pobjede stila nad sadržajem.

Crnogorac dodaje da mu je “vrlo stalo da izložba dođe i u Sarajevo, koje važi za jednu od konzervativnijih sredina na Balkanu”. Naravno, sintagma “konzervativna sredina” u ovom kontekstu ima negativan prizvuk – šalje sliku neuke, zatucane i primitivne sredine kojoj će Aleksandar svojim slikama donijeti prijeko potrebnu draž kozmopolitizma. Tradicionalne vrijednosti koje bh. društvo, još uvijek, baštini nisu poželjne jer su u sukobu sa onim što se želi nametnuti.

Crnogorac navodi sljedeće: “Smatram da se veličina jednog društva, ili stepen razvijenosti jednog društva, vidi upravo u stavu tog istog društva prema različitosti, i manjinama.” Trebao je Crnogorac onda, neosporno, predstaviti svoju izložbu u manjem bh. entitetu. Sarajevo nema problema sa odnosom prema manjinama i različitostima, često na svoju štetu.

Iako LGBTQ zajednica voli da se samosažaljeva i u javnost šalje sliku ugroženosti i izloženosti navodnim napadima, stepen ugroženosti je najbolje pokazala održana Parada ponosa u Sarajevu. Iako se javnost, razumljivo, nije radovala promociji devijantnog ponašanja, osim pojedinih televizijskih kuća koji su od Parade napravile medijski spektakl, reakcija skoro da i nije bilo. Posebno nije bilo reakcija koje su se priželjkivane; nula (0) zabilježenih incidenata. Eto, prošli smo “civilizacijski test”. Paradoks je da o manjku prava, govore oni koji za svoju šetnju gradom obezbijede preko 1.000 policijskih službenika, što u uniformama, što u civilu, kao i pripadnike zaštitarskih agencija. Takva pojava implicira da se radi o privilegovanom dijelu stanovništva, nikako ugroženom.

Festival Merlinka otvoreno promoviše širenje ideje transrodnosti. Tradicionalno dovodi draq performerke – pojednostavljeno, muškarce koji se oblače kao žene. Posjetitelji festivala će ove godine “uživati” u performansu Dite von Bill čiji nastupi uglavnom nose teme religije, politike, ljubavi i nasilja. Priznaje da mu/joj je sarajevska publika i nadraža (postavlja se pitanje u kojim je to klubovima nastupao/la pa ima pozitivne impresije o sarajevskoj publici), te ne može sakriti radost što dolazi. Pored nje, ili njega, prvi put na festival Merlinka dolazi i transrodna umjetnica Iva Farrah Durawi. Popularizacija performansa “muškaraca koji se transformišu u žene” je u punom jeku. Do te mjere da u Njemačkoj imaju i sopstveni šou program, a sarajevski mediji su sa oduševljenjem pisali o “najvećoj drag senzaciji u regiji, čiji će nastup smekšat i najuštogljenija srca.” Riječ je o grupi muškaraca iz Zagreba koji nastupaju pod nazivom House of Flamingo prerušeni u žene, a nastupali su i u Sarajevu 2017. godine u sklopu Merlinke.

House of Flamingo
House of Flamingo

Uvertira u nametanje zakona o transrodnim osobama?

Zakoni u Bosni i Hercegovini koji se odnose na transrodne osobe i njihov odnos sa zdravstvom su takvi da zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove medicinske tranzicije. U  susjednim zemljama, Srbiji i Hrvatskoj, moguće je sprovesti tranzicijski proces “na račun države”. Da bi se krenulo u proces tranzicije potrebno je pacijentu uspostaviti dijagnozu F64.0, a zatim se dobije hormonska terapija, nakon koje slijede korektivni hirurški zahvati.

Iako je transrodnost još uvijek patologizirana, ona u budućnosti to neće biti. Uklanja se sa liste mentalnih oboljenja, baš kao onomad, pod utjecajem gej lobija, kako je skinuta homoseksualnost. Međutim, trenutno je dijagnoza F64.0 preduslov za tranzicijski proces. Ono što transseksualne osobe žele je da im se zakonom omogući pravo na besplatne medicinske intervencije, a zatim da se omogući mijenjanje spola u dokumentima.

Kako god, ne može politička odluka nekog učiniti zdravim. Iako je homoseksualnost skinuta sa liste mentalnih oboljenja, homoseksualcima je zabranjeno donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vodeći ljudi u Zavodu za transfuziju homofobi nego iz straha za one koji bi primali takvu krv. Diskriminiraju li oni na taj način neselektivno i institucionalno cijelu homoseksualnu populaciju? Dakako. Ali homoseksualnim aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga jer bi onda liječnici iznijeli statističke podatke koji “ne smiju u javnost”.

U BiH se organizuju edukativni trenizi za endokrinologe u svrhu prezentiranja “perspektive endokrinologije i pedijatrijske endokrinologije u medicinskoj prilagodbi spola”, ali i upoznavanja sa pravnim problemima prilagodbe spola.

Mnogo puta je viđena, i prepoznatljiva, agenda djelovanja i pridobijanja labilnih, nesnađenih, mladih osoba. Tu je blještavilo, festivali, filmovi, časopisi, vješto korištenje moći medija i medijske prezentacije. Primjera radi, kult droge, a i svaki drugi, zaživio je pomoću masovne medijske kampanje i neprekidne promotivne aktivnosti propagandne mašinerije elektronskih medija i štampe. Promovisanje ideja dekadencije prouzrokovale su malodušnost, psihološke šokove i bespogovornu sevrilnost.

(Index.ba)