Vijest da je policija počela saslušavati organizatore majskog protestnog derneka u Sarajevu, održanog kako bi se iskazalo negodovanje odlukom Vrhbosanske nadbiskupije da u Sarajevu održi komemoraciju i misu za “žrtve Bleiburga”, izazvala je lavinu negodovanja među ovdašnjim titoistima.
Iako je službeni razlog policijskog saslušavanja činjenica da su krajnje neodgovorni drugovi performans zakazali i održali usred pandemije COVID-a, zgroženi učesnici i simpatizeri tvrde da se radi o gotovo gestapovskom “progonu antifašista”. Organizatore majskog jugonostalgičarskog derneka tereti se da su kršili javni red i mir te epidemiološke mjere, a što je istina koja se vrlo lahko može vidjeti na snimcima i fotografijama ovog skupa.
Nepoštivanje bilo kakvih mjera distance, veliki broj ljudi bez maski i igranje kozaračkog kola ekstatičnim je wannabe partizanima pobjeglim iz izolacije u tom trenutku možda izgledalo kao dobra ideja, no činjenica jeste da se radilo o izuzetno neodgovornom ponašanju i bespotrebnom stvaranju novih potencijalnih klastera vrlo opasnog virusa.
Licemjerno i neiskreno zvuče tvrdnje Seada Đulića, predsjednika SUBNOR-a BiH, kako se radi o “pritisku na antifašiste” te kako “posljednja dešavanja u Skupštini Kantona Sarajevo i Parlamentu FBiH sugeriraju da se ne treba čuditi policijskim saslušavanjima antifašista”.
Ipak, ma koliko majsko uprizorenje “bitke za ranjenike” na ulicama Sarajeva bilo tragikomično i ma koliko samoproglašeni partizani bili maliciozni u svojim pokušajima da ispitivanje vlastite (ne)odgovornosti za širenje virusa povežu s neuspjehom SDP-ove namjere da kroz Skupštinu Kantona Sarajevo kriminalizira i fašizira bošnjačke historijske ličnosti, mora se primijetiti kako nije fer da njihov političko-ideološki performans bude tretiran kao najgori primjer “kršenja epidemioloških mjera”.
Jer nemojmo zaboraviti, iako su imitatori partizana otvorili sezonu stupidnih masovnih okupljanja, oni su bili tek prvi koji su vlastitom neodgovornošću ugrozili stanovnike Sarajeva. Daleko je prizemniji postupak Mirsada Hadžikadića i ostalih opozicionih “lidera” koji su, kako se to danas može jasno vidjeti, organiziranjem protestnog političkog skupa 31. maja vjerovatno uspješno pokrenuli nekoliko novih klastera COVID-a.
Tim više što je kasniji datum održavanja opozicionog skupa Platforme za progres u bližoj korelaciji s junskim skokom u broju zaraženih stanovnika Sarajeva nego što je to slučaj s ranijom uličnom orgijom jugonostalgije.
Sreća u nesreći jeste što su Hadžikadićeva megalomanska trabunjanja o 30.000 učesnika njegovog predizbornog skupa tek obična tlapnja. Da je, ne daj Bože, zaista bilo nekoliko desetina hiljada umjesto nekoliko hiljada okupljenih, današnja situacija s brojem oboljelih u Sarajevu bila bi daleko gora i opasnija.
Iako nas je Hadžikadićeva nepopularnost spasila još gore ekspanzije virusa, ipak se ne može reći da smo pregrmjeli najgore. Jer Hadžikadić kao da je odlučio da pošto-poto zarazi što više stanovnika Sarajeva pa je, vjerovali ili ne, ponovo zakazao masovno okupljanje za 27. juni! Već pokazana i potvrđena nebriga i neodgovornost spram zdravlja građana Sarajeva Mirsadu Hadžikadiću u narodu je već donijela zasluženi nadimak “Mirso Korona”, no ponovno zakazivanje skupa za vrijeme zabrinjavajućeg rasta broja oboljelih više je od neodgovornosti i graniči s bioterorizmom!
Nadati se da Hadžikadić, ako već nema osjećaja odgovornosti za druge, posjeduje ipak nešto instinkta za samoodržanjem, pa razumije da bi bilo kakvo masovno okupljanje u današnjoj pogoršanoj epidemiološkoj situaciji ugrozilo ne samo okupljene i sve druge građane Sarajeva već i njega samoga te da će barem zbog toga otkazati najavljeni skup. Ako to ne bude slučaj, onda se nadati da će kantonalne vlasti, oni koji su odgovorni i nadležni, odbiti sve sulude zahtjeve za masovnim okupljanjem te ih zabraniti do daljnjeg.
Piše: Mustafa Drnišlić (Stav)