Otkako se referendumom 2016. godine opredjelila za izlazak iz EU, britanska Vlada uložila je velike napore da podsjeti javnost da sama treba biti zadužena za svoju sudbinu.
Neki analitičari vjeruju da je ovakav stav naveo Vladu da poduzme kontraproduktivne korake u jeku pandemije koronavirusa. Mediji su danima kritikovali Vladu zbog nedovoljnog testiranja na koronavirus. Politički analitičari su postavili pitanje zašto se Velika Britanija nije potrudila da iz EU nabavi više respiratora.
“Brexit je gotovo sigurno uticao na tu odlučnost da ne izgleda kao da radimo s evropskim zemljama. Odgovor na pitanja o njemačkom sistemu testiranja bio je krajnje neprijateljski”, kaže Anand Menon, profesor evropske i međunarodne politike na King’s College Londonu.
Gabriel Scally, predsjednik epidemiologije i javnog zdravlja Kraljevskog medicinskog društva, smatra da Vlada ima “apsolutan prezir prema bilo čemu što dolazi izvan zemlje”.
Scally također vjeruje da je jednodušni pristup krizi dio puta da se objasni zašto su se lekcije iz inostranstva tako malo zadržavale na dnevnim brifinzima u Velikoj Britaniji kada je riječ o pandemiji koronavirusa.
Nije tajna da Brexit otežava sposobnost Velike Britanije da ovu pandemiju jedinstveno riješi, kako na političkom tako i na praktičnom nivou. Do kraja juna, Johnsonova vlada mora donijeti ogromnu odluku: želi li ili ne želi produžiti prijelazni period Brexita, koji ističe 31. decembra.
Prednost traženja produženja uglavnom je praktična. Velika Britanija i dalje uvozi ogromnu količinu sanitetskog materijala, svježe hrane, toaletnog papira i drugih stvari koje su od presudne važnosti u krizi iz država članica EU.
Nedostatak proširenja je u velikoj mjeri politički. Ako je Velika Britanija prisiljena produžiti prijelazni rok do kraja 2021. godine, to je još jedna godina u kojoj će se i dalje pridržavati pravila EU i uplaćivati u evropski budžet, ali bez prava glasa. Takoreći, vazalski odnos.
Vlada mora napraviti dobru procjenu i odabrati ono što je važnije, odnosno osigurati uvoz testova i sanitetskog materijala iz Evrope, ili okončati Brexit do kraja 2020. godine.
Prvi problem je što su pregovori o budućim odnosima s EU zastali zbog koronavirusa. Michel Barnier, vodeći pregovarač EU, morao je odstupiti. Njegov britanski kolega David Frost također je morao u karantin nakon što je pokazao simptome na koronavirus.
Čak i da su njihovi timovi uspjeli nastaviti razgovore, do susreta ne bi došlo: stroga pravila socijalne distance koja su donesena u Belgiji i Velikoj Britaniji onemogućila su susret dvije strane. Obje strane priznaju da je nemoguće voditi detaljne trgovinske razgovore kada se fizički ne možete sastati.
U ovom trenutku, niko ne može sa sigurnošću reći kako će izgledati jedan trgovinski sporazum.
Vlada tvrdi da bi Velika Britanija mogla napredovati s Brexitom i jednostrano odlučiti ukloniti čekove i tarife na medicinsku opremu. No, iako je to tehnički moguće, Johnsonu to predstavlja političke poteškoće.
“U principu možemo reći da ćemo uzimati medicinsku opremu bez provjere, ali to nije idealna situacija i moglo bi pružiti pokriće za ilegalno krijumčarenje”, kaže Menon.
U praksi, vrlo je teško poreći da će odbijanje produženja prelaznog perioda otežati sposobnost Velike Britanije u borbi s koronavirusom. A Vladino tvrdo stajalište da se drži svog rasporeda Brexita alarmira neke iz medicinske struke.
“Johnson je čovjek koji se u jedanaest sati promijenio u više navrata”, kaže Menon.
“Problem s tranzicijom je što se morate predomisliti u šestom satu”, dodaje on, pozivajući se na činjenicu da ako se propusti rok od 1. jula, nema povratka nazad.
I iako bi možda bilo politički pogodno da Johnson i njegova Vlada ne razgovaraju o Brexitu, ništa ne mijenja stvarnost da Velika Britanija juri prema 1. julu. Johnson ima samo nekoliko sedmica da donese još jednu ogromnu odluku o sudbini svoje nacije. To je odluka koja bi u konačnici mogla igrati ulogu u definiranju njegove političke ostavštine.
(Index.ba)